Veliki društveni problem

Edukatorica Brčić o vršnjačkom nasilju: Što učiniti kada je dijete zlostavljano, a što kada zlostavlja?

Iako se ovom problemu slabo govori, u Hrvatskoj je sve više slučajeva vršnjačkog nasilja i vrlo je važno pomoći djeci bez obzira u kojoj se situaciji nalaze

Vršnjačko nasilje je tema koja je sve učestalija i treba razlikovati kada je dijete žrtva, a kada provodi nasilje. No bez obzira o kojoj situaciji se radi vrlo je važno pomoći djetetu da riješi probleme. Puno toga se može riješiti razgovorom, Iva Brčić, praktičarka terapijskih vještina i The Happiest Baby edukatorica objasnila nam je što roditelji mogu učiniti i kako pristupiti u različitim situacijama.

U slučaju kada je dijete žrtva

"Vrlo je važno razgovarati s djetetom jer vjerojatno neće doći iz škole i reći 'mama, mene maltretiraju'. Neka djeca će to reći, ali mališani često znaju to držati u sebi. Smatraju da je to njihov problem, da drugima to nije toliko važno i roditelji nemaju vremena, a onda cijelu situaciju nekako potisnu. Razgovor je vrlo važan kao i posebno vrijeme. Vrijeme kada roditelj nešto radi s djetetom, ne mora biti ništa specijalni. Na primjer, zajedno pripremate obrok, zajedno šećete psa ili idete u trgovinu; to su prilike kada je roditelj sam s djetetom i kada može razgovarati usput. Takav usputni razgovor puno bolje djeluje nego da sjednete i kažeš 'tebe netko maltretira, idemo sjesti i razgovarati'. To ne funkcionira. No spontani razgovor pomaže djetetu da se lakše otvori. Roditelj kroz razgovor može djetetu dati do znanja da je tu za njega i da mu može slobodno reći što god je problem jer mu može pomoći ili ukazati na rješenje. Dijete treba znati da može slobodno govoriti. Posebno vrijeme je jako bitno jer djeca skrivaju što im se događa, no kada roditelj promatra dijete primijetit će da je snuždeno, da manje razgovara ili jede - sve to mogu biti znakovi da se nešto događa. Bilo bi dobro da se roditelj na bazira samo na opća pitanja ('kako je bilo u školi', 'jesi li dobio neku ocjenu'?) nego upitati dijete o drugim temama", obasnila je na početak Iva Brčić.

"Ako ste saznali da se radi o fizičkom nasilju odmah treba obavijestiti stručne službe u školi, nikako ne treba držati sve za sebe. No ako su to neka manja gurkanja, bockanja onda treba reći djetetu da se drži druge djece. Zbog toga što zlostavljači traže žrtve koje su same i kada znaju da neće osjetiti nikakve posljedice. Tada se dobro osjeća, kada je već dvoje djece zajedno to je zlostavljaču veća opasnost i neće dirati to dijete", nastavlja dalje.

Image
Foto: Unsplash

Ako se radi o verbalnom zlostavljanju. Najbolje je da dijete ne reagira, ne odgovara i ne uvlači se prepirke. Pogotovo ako zlostavljač ima još djece oko sebe, njemu to može jako povrijediti ego, samopouzdanje i može osjetiti da ga se ismijava zbog čega će tražiti priliku za osvetu. Najbolje se maknuti, dijete će vjerojatno imati potrebu reagirati, ali najbolje je duboko udahnuti i maknuti se.

"Ipak treba znati da zlostavljači to rade često zbog nekih nezadovoljenih potreba i nekakvih nesigurnost, strahova. Često ta djeca imaju problem u učenju. Na primjer, dijete koje trpi nasilje to zna i možda može tom djetetu ponuditi pomoć u učenju. Treba biti malo proračunat jer dijete koje se zlostavljač i vidi da ima koristi od drugog djeteta neće ga napadati. Možda se i malo s njim sprijateljiti, možda će dijete shvatiti kad je dobar s nekim osjetit će ugodu na drugi način. No to ništa ne ide preko noći i potrebno je vrijeme", govori dalje Brčić.

U slučaju kada je dijete zlostavljač

Kada je dijete zlostavljač onda je roditeljima jako teško. Svi roditelji gledaju svoje dijete u najboljem svjetlu i teško im je kada čuju da je loše. Međutim, isto vrijedi i za dijete koje trpi nasilje. Razgovor i posebno vrijeme za dijete u kojem roditelji mogu razgovarati i promatrati te vidjeti što se događa s djetetom. "Možda to dijete ima nekih problema, možda je oni doživjelo zlostavljanje pa se brani, možda ima problema s prijateljima, probleme u komunikaciji ili u školi. Možda to ne može izraziti pa impulzivno reagira i zato je važna samokontrola", sve su ovo stvari na koje treba obratiti pažnju, naglašava stručnjakinja te dodaje.

"Potrebno je razgovarati s djetetom i dati mu jasna pravila. Nasilje se nikako ne prihvaća, takvo ponašanje će biti sankcionirano. Također treba ukazati na posljedice - ako napravi nešto loše treba znati što će se dogoditi. Nije dovoljno jedanput ponoviti nego je potrebno stalno ponavljati. Raditi na jačanju empatije je važno jer takvoj djeci nedostaje upravo empatija, ali i pronaći uzroke takovg ponašanja. Treba polako raditi na tome jer često djeca nisu ni svjesna kakve su posljedice. No nekada su jako svjesni tuđih reakcija i zato im treba dati do znanja što se događa. Međutim, ponekad djeca žele samo pažnju, bilo kakvu pažnju, možda zbog obiteljskih odnosa ili im nedostaje komunikacijskih vještina. Nekada im bitno samo dobiti reakciju, lijepa ili ružna, samo da je reakcija. Kroz ove razgovore pokušava se doći do srži problema i ukazati kako na pozitivan način komunicirati s drugima i nasilno ponašanje polako izbacivati kao obrazac ponašanja", dodaje na kraju.

Image
Riječ stručnjaka

Edukatorica Brčić: Kako ojačati dječju samokontrolu koja je važna za cijeli život?