Pomoć djeci

Edukatorica Iva Brčić: Negativan samogovor kod djece je opasan i treba ga prepoznati na vrijeme

'Čim se makne negativni samogovor veće je samopouzdanje i dijete je spremnije nositi se s izazovima. Kada se nosimo s izazovima onda i rastemo kao osobe i učimo - dobivamo novo iskustvo', objašnjava Iva Brčić

"Negativan samogovor" - negativne riječi o kojima većina odraslih gotovo nikada ne razmišlja, a prema tome ni kako takve riječi utječu na njih, ali i djecu. No svi bismo trebali slušati vlastite riječi jer one utječu na nas. Osim toga djeca kopiraju ponašanja odraslih i zatim sama govore negativne riječi prema sebi. Sve ovo može utjecati na samopouzdanje, čak i blokirati dijete.

Stoga je vrlo važno slušati djecu što govore o sebi i osvijestiti koliko ih to može sputavati. Edukatorica Iva Brčić, praktičar terapijskih vještina i The Happiest Baby edukatorica, objasnila je što je to negativni i samogovor te kako roditelji trebaju djeci pomoći da prestanu govoriti loše stvari o sebi, ali i koje riječi pomažu da se ohrabri.

"Kod djece se zna javljati negativan samogovor i to nikako ne bi trebalo poticati. Treba pomoći djeci da se riješe toga jer taj negativni samogovor smanjuje samopouzdanje i blokira dijete. Tu se radi o unutarnjoj samokritici i negativnim riječima koje dijete samo sebi govori - "ti si glup", "baš sam blesav", "kako sam tako nesposobna", "zašto to nisam mogla to bolje", "opet sam pogriješila". Ovo su primjeri negativnog samogovora", objasnila se Iva Brčić na početku te dodala. "Postoji nekoliko načina da se pomogne djetetu kako da se toga riješi. Čim se makne negativni samogovor veće je samopouzdanje i dijete je spremnije nositi se s izazovima. Kada se nosimo s izazovima i ulazimo u izazove onda i rastemo kao osobe i učimo - dobivamo novo iskustvo.

Rečenice koje uništavaju samopouzdanje

"Postoji nekoliko koraka. Za početak bi bilo najbolje zapisivati negativni samogovor. Naravno to djeci neće biti lako, ali roditelji bi trebali pratiti dijete i osluškivati ga. Djeca znaju reći "joj, što sam blesava", a kada se takve rečenice zapišu onda ne djeluju više tako teško. Lakše ih je detektirati, a i bilo bi dobro zapisati kada se to događa. U kojoj situaciji je dijete tako nešto reklo ili pomislilo. No važno je s djetetom komunicirati kako bi se to otkrilo. Ako je dijete starije onda ga treba pitati u kojim situacijama govori takve stvari i zašto ružno govori o sebi. Važno je osvijestiti negativan govor na vrijeme jer ga često primjećujemo tek kada je prekasno. Zapisivanje negativnih rečenica bi trebalo dalje pomoći djetetu. Može se reći djetetu zamisli neke drage ljude (mama, tata, brat, pas, prijateljica, baka, djed) i da se zapita da li bi takve ružne riječi rekao njima. Dijete se treba zapitati bi li reklo svojoj najboljoj prijateljici "kako nisi mogla bolje i tako si nesposobna". Tako dijete može osvijestiti što radi sebi", dodaje Brčić te objašnjava da postoji još jedan način.

"Neka dijete zamisli nekog svog dobrog prijatelja ili roditelje u istoj situaciji i neka razmisli što bi im rekloi kako bi zvučale te rečenice. Možda bi imalo razumijevanja za prijatelji i rekao bi "Možda si pogriješio, ali hajdemo vidjeti što se može učiniti". Tako se djeci može pomoći da maknu negativni samogovor, a mogu se koristiti rečenice za olakšavanje teških situacija. Neki primjeri su "ti to možeš", "ti to shvaćaš", "ti su uporan", "ti si dobar" - ovakve rečenice dižu samopouzdanje. Osim toga pokazalo se da rečenice u drugom licu puno bolje djeluju nego kada su u prvom licu ("ja to mogu"). Uz ovih nekoliko savjeta djeca će sigurno prestati govoriti negativne riječi prema sebi", kažala je na kraju.

Image
Riječ stručnjaka

Edukatorica Brčić: Kako ojačati dječju samokontrolu koja je važna za cijeli život?