Vježbanje u dječjoj dobi: Baviti se sportom ili ne?

Djeca sve više vremena borave u sjedećem položaju, a sve manje skaču, trče, penju se po ogradama, penjalicama i drveću

Vježbanje u dječjoj dobi: Baviti se sportom ili ne?

Današnji nas mališani zadivljuju na mnogo načina, a vještinama i sposobnostima koje su usko povezane s novim tehnologijama često nas ostavljaju bez teksta. Kao da su „napredniji“ od prijašnjih generacija. No iako tehnologijom već u prvim godinama života barataju često i bolje od roditelja, njihova su tijela pala u drugi plan. Sve manje skaču, trče, penju se po ogradama, penjalicama i drveću, a  sve više borave u sjedećem položaju. Upravo zato naša suradnica, magistrica kineziologije Ana – Marija Jagodić Rukavina susreće sve više djece koja ne znaju pravilno hodati i kojima se tijela nisu pravilno razvila. Ana-Marija već godinama vodi PBS Centar sportske izvrsnosti u kojem se bavi i ozbiljnim tjelesnim disbalansima i, nažalost, klijenti su joj sve češće i djeca.


Image


Poražavajuće statistike
Međutim, rješenje ovakvih problema, koji zahvaćaju čitave nove generacije, nije u pritisku na djecu da se bave sportom jer je sport suprotni ekstrem koji iscrpljuje tijelo, posebice ako je tijelo nerazvijeno. Potrebno je djeci pomoći, kaže ova stručnjakinja, da ponovo uspostave kontakt s tijelom i da spontano nauče bazične pokrete koji će njihova tijela vratiti u ravnotežu.

„Nijedan sport nije uravnotežen jer razvija i potiče samo usku lepezu pokreta što opterećuje određene dijelove tijela pa se stvara disbalans koji kasnije može uzrokovati brojne probleme i to ne samo fizičke, nego i emocionalne. I baš zato djecu ne bi trebalo prisiljavati na bavljenje jednim određenim sportom prije desete godine života. Umjesto sporta treba poticati hodanje. Prosječno dijete danas napravi 2 000 koraka dnevno, a optimalno bi bilo 20.000!“, ističe Ana-Marija ovu poražavajuću statistiku. „Osim hodanja, kod djece je potrebno poticati rekreaciju. To mogu biti odlasci u prirodu, igra, bicikliranje i bavljenje raznim aktivnostima“, kaže naša sugovornica.

Iako se tjelesni disbalansi, nastali zbog manjka kretanja i aktivnosti, mogu ispraviti (što je dijete mlađe, to je ispravljanje jednostavnije), najbolje je njegovati dječje tijelo od njegovih početaka.


Image


Lovice, gumi-gumi i ostale zaboravljene igre

Kako dijete raste, sve više se uklapa u današnji nezdravi, no uobičajeni način života. To znači da je okružen raznim tehnološkim pomagalima - od računala, televizije do mobitela, što ga potiče da trup i vrat gura naprijed, a to vodi do iskrivljenja vratne kralježnice.
Djeca su još u fazi snažnog i ubrzanog razvoja i disbalansi koje imaju mogu se popraviti. Stoga dijete treba stimulirati na način da mu se dopusti da izrazi svoju pravu prirodu. „Djetetu treba dopustiti da skače, trči i istražuje pri čemu razvija motoriku. To za roditelja može biti izazovno i naporno, no ulog je u djetetovo zdravlje“ , objašnjava Ana-Marija te dodaje kako od četvrte do šeste godine kod djeteta treba poticati pomalo zaboravljene, bazične dječje aktivnosti poput igre lovice ili gumi-gumija. U njima ima više zabave nego usmjerene fizičke aktivnosti i naprezanja, što je međutim idealno za normalan fizički razvoj. Dijete treba gledati kao cjelinu, uvažiti njegove potrebe, tempo kojim napreduje, njegove želje. Dopustimo li mu da se iskaže u svoj svojoj jedinstvenoj unutarnjoj ljepoti, cvjetat će i njegovo tijelo. Na nama je da mu damo postojano korijenje.  

Autor: Ana-Marija Jagodić Rukavina,
magistrica kineziologije i inovatorica Body tehnike