Studija potvrdila: Igra na otvorenom bez nadzora poboljšava zdravlje djece

Iako vjerujem da rezultati studije nisu nikoga začudili, nije zgorega još jednom istaknuti kako istraživanje susjedstva kroz igru bez nadzora starijih dobro utječe na djetetovo zdravlje – fizičko i psihičko.

Sanjkanje u susjednoj ulici čim padne prvi snježić, trčanje za krijesnicama u sumrak ljeti ili igranje odbojke do iznemoglosti na improviziranom igralištu s prijateljima i susjedima, samo su neke od mojih uspomena iz djetinjstva. Igranje vani bez obzira na vremenske uvjete, kada bi se ulazilo u kuću samo zbog ručka ili spavanja. Roditelji su uvijek bili tu negdje, nadgledali nas iz daljine, ali nismo imali osjećaj da bdiju nad nama. Bili smo slobodni, sretni, razigrani i na kraju dana umorni.

Druga su to bila vremena. Danas, nažalost, mnoga djeca nemaju ovu povlasticu. U manjim sredinama djeca se još igraju vani bez nadzora, no u gradovima je ova aktivnost gotovo u potpunosti iščezla. Sve je programirano, isplanirano i pod nadzorom odraslih – roditelja, nastavnika, trenera. Ubrzani ritam, nepovjerenje, nove tehnologije, sve je to pridonijelo zatvaranju u četiri zida.

Autorica studije Raktim Mitra, profesorica na Sveučilištu Ryerson, željela je dobiti odgovor na jednostavno pitanje: Što će se dogoditi ako djeci damo slobodu da sami istražuju?

Znanstvenici su anketirali više od 1000 roditelja i skrbnika djece koja pohađaju 5. i 6. razred u osnovnim školama u Torontu. Pitali su ih dopuštaju li ikada djeci da samostalno izađu van, kako im se sviđa susjedstvo i koja prijevozna sredstva preferiraju. Zatim, svako je dijete nosilo sedam dana uređaj koji je bilježio koliko su vremena dnevno fizički aktivni. U prosjeku, djeca su vježbala oko 30 minuta dnevno, što je duplo manje od preporučenog.

Studija je pokazala da su djeca koja se smiju igrati vani bez nadzora 20 % aktivnija od one koja nikada ne smiju izlaziti iz kuće bez pratnje odraslih. Trideset pet posto roditelja kazalo je da njihovoj djeci nije dopušteno da izlaze iz kuće sami ili s prijateljima. Samo 16 % anketiranih roditelja dopušta djeci da samostalno putuju gradom, i to učestalo.

„Mnogi roditelji smatraju da nisu dobri roditelji ako stalno ne nadziru svoju djecu“, kaže Raktim Mitra. Umjesto konstantnog bdijenja, pružite priliku svom djetetu da samo ili s prijateljima istraži susjedstvo jer to odlično utječe na zdravlje, kao i na razvoj socijalnih vještina, zaključuje prof. Mitra.

Dodali bismo - starinski i zdravo. I ne, to ne znači da su prepušteni sami sebi.