Roditelji nikada namjerno ne govore svojoj djeci stvari koje će ih povrijediti ili neke štetne rečenice, ali to se događa. Umorni su, moraju misliti na stotine stvari, a u njima se i stvara frustracija nakon što su već deset puta zamolili dijete da skloni tanjure ili pospremi cipele. Često u takvim situacijama roditelji nehotice izgovaraju rečenice koje su čuli u djetinjstvu i ne shvaćaju da neke od njih mogu negativno utjecati na dijete.
Roditelji se trude najbolje što mogu, ali kao i u drugima situacijama u životu - ne uspiju. Zato je korisno znati i osvijestiti potencijalno štetne rečenice koje mogu imati negativan utjecaj na dječje živote. Na kraju, svi bismo trebali biti svjesniji koji učinak verbalna komunikacija ima na naš život.
Nekoliko stručnjaka za HuffPost objasnilo koje su negativne rečenice najčešće i zašto bismo ih trebali izbaciti iz komunikacije. Također su naveli što bi roditelji mogli koristiti umjesto njih.
"To nije velika stvar"
Djeca često plaču ili su nesretna zbog stvari koje se odraslim ljudima čine stvarno nevažne. Dječji plač i cviljenje definitivno mogu roditeljima biti nejasniji, pogotovo kada je nešto završeno i misle da bi se dijete trebalo nositi sa situacijom, no važno je da ne umanjuju stvarne djetetove osjećaje i govore da "to nije više važno".
"Ti mali problemi i emocije koje dolaze s njima zapravo su jako veliki za našu djecu. Kada umanjujemo njihove emocionalne odgovore na stvarne izazove, govorimo im da nije važno kako se osjećaju i da je glupo biti uplašen ili razočaran", objasnila je odgojiteljica i autorica Amy McCready.
U takvim trenucima važno je zastati i pokušati shvatiti stvari iz njihove perspektive. McCready preporučuje da se djetetu kažu rečenice poput: "Čini se da si stvarno prestrašen, frustriran ili razočaran. Trebamo li razgovarati o tome i smisliti što učiniti?". Na takav način roditelji pomažu djeci da prepoznaju svoje emocije (važan dio razvoja emocionalne inteligencije) i jasno im pokazuju da su tu za njih.