Ukoliko se nađemo u takvoj prilici, s djetetom svakako treba razgovarati o osobama s invaliditetom ili nekim drugim tjelesnim nedostatkom.
Dijete će svakako primjetiti osobu s invaliditetom, pa će razgovor o tome svakako doći na red. Djecu trebamo učiti ovoj temi, kao što ih učimo čitati ili brojiti. Bilo bi idealno da nas razgovor o invaliditetu ne zatekne u nekoj nepriličnoj situaciji, odnosno da se za njega možemo pripremiti.
Prije samog razgovora izuzetno je važno da smo i sami definirali osjećaje i stavove prema ljudima koji su u bilo kojem smislu drugačiji, da se ne osjećamo neugodno ili zbunjeno u njihovom prisustvu, da se ne ukočimo, da ih ne gledamo sa sažaljenjem ili pak ne kršimo njihova prava. Nije pravedno gledati ljude samo kroz njihov nedostatak, jer oni se po ničem drugom ne razlikuju od bilo koje zdrave osobe.
Ukoliko vidimo osobu u kolicima ili slijepu osobu, često smo u nedoumici što učiniti. Nismo sigurni je li umjesno ponuditi im pomoć u nekoj situaciji, jer se to pitanje direktno referira na njihov nedostatak. Ako pak im ne ponudimo pomoć, mislimo da smo neljubazni i bezosjećajni. Stoga nije čudno da neki odrasli jednostavno izbjegavaju takve situacije, a istu nelagodu prenose na dijete. Kada mališan u javnosti povikne "Mama, vidi ovog čovjeka" i prstom uperi u osobu bez noge, prva reakcija često je ušutkavanje i odvlačenje djeteta u stranu ili u gužvu te bijeg od neugodne situacije.
Idealno i odgojno bi bilo iskreno nastupiti prema sobi s invaliditetom. Ukoliko nismo sigurni, treba li osoba pomoć, najbolje je prići i pitati "Trebate li pomoć preko ceste?" ili "Želite li da vam pomognem gurnuti kolica uz ovu kosinu ili možete sami?". Osobe s invaliditetom jako dobro znaju procijeniti svoju snagu ili mogućnosti i mogu nam vrlo iskreno odgovoriti trebaju li našu pomoć ili ne. Isto tako, bit će im draže da im se izravno obratimo, nego da spuštenog pogleda pobjegnemo.
Kad se radi o reakciji naše djece, situacija je malo teža, osobito kada počnu glasno postavljati pitanja o nečijim nedostacima. Ne znamo kako će osoba reagirati na niz dječjih pitanja i znatiželju, osobito kada su u pitanju nepoznate osobe. Ono što možemo učiniti u takvoj situaciji jest promotriti lice osobe s invaliditetom. Ukoliko na njezinu licu vidite ljutnju ili bilo koju negativnu emociju, možda je bolje udaljiti se. Ukoliko pak vidimo smješak ili izraz lica koji poziva na komunikaciju, djetetu treba dozvoliti da postavi pitanje.
Ukoliko je osoba otvorena i pomirena sa svojim nedostatkom i sama će ispričati zbog čega nema ruku ili sjedi u kolicima. Isto tako, možda upravo osoba s invaliditetom može dijete naučiti važnu lekciju o prihvaćanju i poštivanju različitosti.
Nije na odmet i razgovor kod kuće. Najvažnije je dijete naučiti da su svi ljudi različiti. Kod nekih su razlike vidljivije. Netko koristi znakovni jezik jer ne čuje, a netko drugi ne razgovara uopće jer se bori sa sramežljivošću. Netko koristi protezu ili štake kako bi mogao hodati, a netko drugi ne može dobiti prolaznu ocjenu iz matematike bez pomoći instruktora i na desetke sati prvedenih pred matematičkom bilježnicom.
Druga važna lekcija koju možemo objasniti i na vlastitim primjerima jest da svi imamo neke nedostatke, ali ne smijemo dozvoliti da nas oni unazađuju, usporavaju i uništavaju sve ono dobro što nosimo. Neki nedostaci jednostavno se ne vide, ali ne znači da ne postoje.
Pokušajte zornije prikazati djeci kako se osjećaju neki ljudi. Sljepoću im približite na način da s povezom na očima pokušaju provesti neki dio dana. Stavite im slušalice da vide kako se osjećaju gluhi, priljubite im i privežite jednu ruku uz tijelo i neka tako provedu neko vrijeme.
O nekim drugim nedostacima i bolestima, kao što su mucanje, disleksija, astma i dr., razgovarajte iskreno i tražite da vam djeca kažu kako bi se sama snosila s tim problemima. I na kraju, male mudrice same će shvatiti koliko trebaju biti zahvalni na svemu što imaju i kako treba poštivati druge bez obzira na nedostatke koje imaju.
Osnovna misao neka bude da nedostatak ne znači nemogućnost. Upravo suprotno, ponekad ljudi s nedostacima ostvaruju rezultate i stvaraju djela kakva mi nikada nećemo moći niti znati.
(JK, Izvor: totallyher.com)