SMS-ovi, Facebook ili e-mail mogu biti samo kanal pomirenja, a u ekstremnijim slučajevima mogu dovesti do elektroničkog zlostavljanja.
Djeca u kaotičnim i emocionalno teškim situacijama sve manje teže socijalnoj interakciji i direktnoj konfrontaciji s vršnjacima, a sve se više okreću zaštiti koju im pruža Internet ili mobitel. Treba priznati da se sukobi tim putem lakše rješavaju, i da mu pribjegavaju i odrasli, ali nije poanta samo u rješavanju konkretnog sukoba, već u sposobnosti da se u direktnom kontaktu, u razgovoru oči u oči, nauči razgovarati i rješavati konfliktne situacije od najranije dobi.
No, je li dobro da današnja djeca uče komplicirane socijalne kontakte preko Facebooka? Odgovor je "ne", barem prema profesorici sinaptične farmakologije na Lincoln Collegeu Oxford, Lady Greenfield koja kaže: "Stvarni razgovor u stvarnom vremenu mogao bi s vremenom izgubiti bitku sa sterilnim i lakšim razgovorima preko ekrana...Moguće je da će se buduće generacije užasnuti zbog kaotičnosti, nepredvidivosti i neposredne osobne angažiranosti u trodimenzionalnoj interakciji u stvarnom vremenu".
Većina nas je u djetinjstvu sva prijateljstva stvoria u direktnim društvenim kontaktima. Imali smo telefone, ali oni nisu mogli zamijeniti osobna druženja. Ako ste se željeli s nekim upoznati, zamolili ste prijatelja da vas upozna i trebalo je pružiti ruku, družiti se neko vrijeme u igranju i zabavi, da bi se postalo prijateljem. Danas, kada djeca traže prijatelje po profilima izlistanim na Facebooku, gube nešto od važnih socijalnih vještina. Postaju lijeni i ne uče komunicirati licem u lice.
Skrivanje iza tipkovnice rezultira gubitkom mnogih interpersonalnih vještina te postajemo sramežljivi kada trebamo obaviti manje ugodan, osobni razgovor. Inicijalno kontaktiranje ljudi nikada nije bilo lakše i u tome bi možda trebala biti poanta tehnologije. Da nam olakšava život, ali ne i da ga u potpunosti preuzima i prožima.
Mnoga istraživanja pokazala su da social networking stranice imaju mnogih pozitivnih efekata. Ako ih definiramo kao produžetak vlastitog identiteta i socijalnih kontakata s prijateljima, oni doista imaju svoju vrijednost. Pomoću Facebooka se povezujemo s prijateljima koje dugo nismo vidjeli i ostajemo u kontaktu s onima koje ne možemo vidjeti svakog dana. Facebook će nam pomoći da budemo bolji prijatelj, da se sjetimo rođendana svakog prijatelja, čestitamo na njihovim životnim uspjesima, pratimo događanja u njihovu životu i prilikom stvarnog susreta imamo puno, već poznatih tema za razgovor. U tom smislu, social networking stranice mogu prijateljstva učiniti dugotrajnijim i kvalitetnijim. Oni ne isključuju stvarne interakcije, već ih treba shvatiti kao alat koji je zamijenio telefone i pisma.
Možda je stoga na roditeljima i učiteljima da djeci upravo na ovaj način objasne smisao social networking stranica. One nisu alat za razrješavanje sukoba. Kreiranjem profila naš identitet iz anonimnosti dolazi u javnost i možemo biti meta različitih zlobnih komentara i podmetanja. Pogotovo kada je u pitanju neki konflikt i emocionalna napetost među osnovnoškolcima.