Gumi-gumi, igre 'skrivača' i 'graničara', trčkaranje ulicom, pokoji nesretan pad i puno smijeha. Takvo je otprilike bilo tvoje djetinjstvo, zar ne? Ovisno kojoj generaciji pripadaš, možda ćeš se sjećati drvenih igračaka za kojima ste trčkarali, krpenih i plastičnih lutka te starih romobila i bicikala koji su vam bili neizostavni rekvizit nakon škole. A ako si odrasla u manjem mjestu ili predgrađu okružena potokom, velike su šanse da ste baš ondje provodili ljetne dane.
Prije pojave tehnologije - računala, a onda i pametnih telefona - djeci su glavna zanimacija bile igre na otvorenom. Iako nisu svi imali skupe igračke i rekvizite, snalazili su se kako su znali, a puno je njih u kuću dolazilo tek kad se smračilo ili kad su ih roditelji zvali na ručak.
No, prije nekoliko desetljeća bilo je i manje automobila, ali i manje zgrada pa su livade bile pune mališana. Danas je situacija drugačija i neke stvari su se drastično promijenile.
Glavna dječja fora više nisu krede i gumi-gumi nego pametni telefoni, igrače konzole i YouTube videozapisi. Uz to, mnoge je roditelje pomalo strah djecu same pustiti u park jer, tvrde, nikad ne znaš što se može dogoditi.
Tako se današnje 'škvadre' uglavnom druže uz gadgete, a ono što je njihovim roditeljima bilo fora, njima je malo dosadno. Pa nije rijetkost da roditelji svog školarca moraju 'tjerati' da se vikendom ode igrati s prijateljima u obližnji park.
To što jedan dio djece premalo vremena provodi u igri i aktivnosti nije samo zabrinjavajuće iz aspekta tjelesnog zdravlja nego i aspekta kognitivnog razvoja.
Igra na otvorenom - uključujući hodanje, penjanje - troši kalorije, važno je za dječje zdravlje, apetit i kvalitetu sna. ''Hodanje, trčanje, skakanje i penjanje izgrađuju mišiće, poboljšavaju svijest o prostoru , jačaju ravnotežu i koordinaciju djece", objašnjava dr. Trace S. Williams za portal Parents i dodaje da se mališani zadnjih godina suočavaju s deficitom igre na otvorenom. Prema Williams, djeca koja dnevno provode sat vremena s vršnjacima na ulici ili igralištu smanjuju rizik od kratkovidnosti za 14 posto.
I drugi se stručnjaci slažu da je igra vani važna i jer kod djece pobuđuje znatiželju. Ondje mogu biti slobodni, promatrati prirodu i pokušavati sami naći rješenje problema - recimo kad se trebaju popeti na spravu ili stablo.
Klinička psihologinja Cara Goodwin za isti portal kaže da igra na otvorenom djecu uči suradnji i komunikaciji s drugima te im pobuđuje sva osjetila.
Evo što ti je onda činiti kao roditelju.