Nomen est omen

Odgovara li ime našem karakteru?

Nomen est omen

Odabir imena za bebice koje tek što nisu stigle na ovaj svijet poseban je izazov. Vidjeh da neki konzultiraju astrologa, drugi tarot majstore, treći numerologiju, zapravo ljudi taj zadatak doživljavaju doista ozbiljno. To mi se čini ok, jer ipak ime koje vam odaberu nosit ćete cijelog života (ako ga naravno ne promijenite kad postanete punoljetni).

Neki se pri tome vode tradicijom. Radi li se o tradicionalnoj obitelji gdje se ime zapravo prenosi s koljena na koljeno, onda se od vas očekuje da djetetu date ime po djedu ili baki. Ponekad je to ljudima smiješno, no nekada je to bila zapravo obaveza, a taj se običaj u nekim krajevima Hrvatske sačuvao i do danas.

Pratite li malo trendove, vidjet ćete da „pomodni“ roditelji prate aktualna imena koja se npr, spominju u nekim serijama ili filmovima. Kladim se da se ove godine rodilo dosta malih Lara i Jakova. Ponekad roditelji u praćenju trendova i pretjeraju pa djeci daju nemoguća imena koja ona do svoje pete godine ne mogu niti izgovoriti ili naprave hrvatsku inačicu stranih imena. U Americi postoji dosta žena koje se zovu Mercedes iako je kod nas ta imenica zapravo muškog roda. Vjerujem da su njihovi očevi davanjem takvih imena pokazali lojalnost brandu koji uživa veliki ugled u automobilskoj industriji. Zatim tu su imena koja su i muška i ženska kao što su Vanja, Borna, Saša pa kad se trebate poslovno obratiti osobama s tim imenima možete jedino nagađati radi li se o ženi ili muškarcu.

Neki roditelji znaju baš biti nezgodni pa nazovu dijete Divna, a ono nažalost ne postane atraktivno nego se bori s aknama, viškom kilograma i slično i tada ime zapravo postane parodija, da ne spominjem zlobnu djecu u školi koja gnjave dotičnu. Jednom sam upoznala ženu koja se zove Vesela, no vjerujte mi da tako depresivnu osobu nisam dugo vidjela, i tu zapravo vidimo koliko ime obilježava osobu koja ju nosi, odnosno koliko ju može zapravo unesrećiti.

Još je jedan izazov dati djetetu strano ime koje nije u duhu hrvatskog jezika pa se rodi Mary Jane s klasičnim hrvatskim prezimenom što doista zvuči neobično. Recite mi kako biste objasnili maloj Mary Jane da mora baš ovako pisati svoje ime no izgovarati ga „Meri Đejn“? Tu su i imena „dva u jedan“, no za razliku od Ana Marije ili ipak Ane Marije, može se raditi o dva sasvim različita imena pa se tako srećemo s Ninom Kristinom, Vanjom Svjetlanom i slično. Nadajmo se da „dvoimene“ osobe neće još imati dva prezimena jer će doista potrajati dok se potpišu, zar ne?

Često je odabir imena zapravo „borba“ dvaju obitelji, jer tatina obitelj želi malog Jozu, a mamina bi voljela Marka, pa je za odabir imena doista ponekad potrebno imati čelične živce i pregršt dobre volje.

Najviše mi se sviđa ideja da treba pričekati da se beba rodi i kad ju pogledate znat ćete jednostavno koje joj ime dati.

Kako ste vi odabrali ime svom djetetu?

Vaša Ema Jurić