Ovo je rečenica koju bi mogli čuti prije nego vaše dijete po prvi puta krene u školu ili iz čistog mira nakon što je mjesecima ili godinama polazilo školu bez ikakvog problema. Većina djece, osobito mlađe, uživaju ići u školu. Svakodnevno druženje sa školskim prijateljima, veselje zbog otkrivanja novih informacija, struktura samog načina školovanja - sve su to aspekti obrazovnog iskustva kojem se većina djece raduje.
Pa ipak, prije ili kasnije mnogi se roditelji suočavaju sa problemom koji je učiteljima dobro poznat – strah od odlaska u školu.
Osobito je normalno za djecu koja su jedinci bez starijeg uzora, da osjećaju strah od odvajanja od roditelja po prvi puta. Dosta djece danas već ima osiguran dnevni boravak u vrtiću ili predškoli. I jako dobro znaju kakav je osjećaj kad su odvojeni od doma i roditelja cijeli dan.
Djetetov strah možete ublažiti pričajući mu o tome kako će mu izgledati dan u školi. Pričajte mu o svojim strahovima kad ste bili njegove dobi i po prvi puta kretali u školu.
Popričajte sa ravnateljem ili razrednikom, saznajte kako će mu izgledati uobičajen školski dan i probajte mu ga dočarati kod kuće. Probajte odvesti dijete do škole nekoliko puta prije početka nastave da promotri okolinu i drugu djecu; pobrinite se da vidi koliko je škola zabavna.
Otkrijte načine da vaše dijete sretne drugu djecu u grupi. Odvedite ga na rođendanske zabave, dječja igrališta ili obiteljska okupljanja – sve su to dobri načini da priviknete djecu na tip asimilacije koji će sretati u školi. Isto tako vaše dijete može naučiti mnogo o školi od druge djece koja su već prije krenula u školu.
Kad po prvi put odvedete dijete u školu, izbjegavajte duge rastanke – dijete će primjetiti vašu tugu i tjeskobu i može pomisliti da se uistinu treba bojati toga što ga ostavljate u školi.
Nemojte se čuditi ako se kod vašeg djeteta razvije strah od škole nakon što je pohađa neko vrijeme. To bi jednostavno mogao biti dio djetetovog razvoja neovisnosti. Ako posumnjate da se radi o tome, strpljivo objasnite djetetu da mora ići u školu i sami ga odvedite tamo.
Djeca često prenose strahove koristeći rečenice na koje znaju da ćete reagirati: “Ne osjećam se dobro”, ili “Boli me trbuh”, a mogu čak i zaplakati. Ponovno, budite strpljivi i provjerite je li vaše dijete uistinu bolesno. Recite mu da točno kaže zbog čega se osjeća loše i zašto ne želi u školu. Ako osjetite kod djeteta strah od odvajanja objasnite mu da će vas učiteljica nazvati iz škole ukoliko ono bude nešto trebalo od vas, i da ćete doći u školu što brže možete. Jednom kad dijete dođe u školu u pravilu zaboravi sve jutarnje strahove.
Ako vam dijete kaže da se boji nečeg stvarnog, poput nasilnika, shvatite to ozbiljno. Kontaktirajte njegovog učitelja, ravnatelja ili školskog psihologa. Ukoliko odmah reagirate na takav problem, ne samo da ćete izravno djelovati na djetetov strah, već ćete doprinijeti izgradnji povjerenja između vas kao roditelja i djeteta, što će imati pozitivan utjecaj i u budućnosti.
Neka djeca ispoljit će strah od škole u nekoj od godina odrastanja. Budite dovoljno strpljivi da shvatite izvor djetetovog straha i pomognete mu da se vrati u normalan tijek života. Ako se problem nastavi, nemojte se ustručavati potražiti pomoć učitelja, savjetnika ili drugih profesionalaca koji se bave djecom.
(J.G.)