Ipak, ne događa se uvijek da nam se roditelji drugih mališana sviđaju, a još manje im želimo biti prijatelji.
Roditeljima je jedna od važnijih zadaća da svojoj djeci pomognu pronaći prijatelje. Ali što se događa kada dijete sklopi lijepo prijateljstvo, ali mi imamo problem s roditeljima tog mališana? Trebamo li se svejedno družiti s njima zbog djece, iako nam nisu dragi? I što nas to točno obično smeta kod drugih roditelja?
Teško je povući jasnu crtu kad je u pitanju razina povezivanja i prijateljstva s roditeljima malih prijatelja naše djece. Bilo bi dobro s njima biti u kontaktu i poticati prijateljstvo djece, osobito ako je prijateljstvo kvalitetno, ako djecu usrećuje i ispunjava. Ono što nas može smetati jest način na koji drugi roditelji odgajaju svoje dijete, a u što ubrajamo postavljanje pravila i granica, ponašanje tih određenih roditelja prema drugim odraslima i prema drugoj djeci ili, primjerice, čudne obiteljske navike kao što je jedenje ogromnih količina čipsa i slatkiša.
Ponekad se uopće ne mora raditi o tako velikim stvarima. Ponekad s nekim od roditelja ne "kliknemo" od prvog trena i odnosi krenu nizbrdo u samom startu zbog neke beznačajne stvari kao što je, primjerice, neumjesno pitanje ili neki komentar koji nam zazvuči čudno.
Činjenica je da se ne bi trebali družiti s nekime tko nam jednostavno ne odgovara, ali u tom slučaju najviše gube naša djeca. Možda ne postoji jedinstveno rješenje ovog problema. U jednoj situaciji najbolje je pretrpjeti mamu i tatu koji nam se ne sviđaju zbog sreće djeteta, dok će u drugoj situaciji to jednostavno biti preveliki zalogaj. Ma kako odlučili, najvažnije je djetetu nadoknaditi eventualan gubitak i pokušati postepeno ga odvajati od obitelji s kojom ne vidimo i nemamo nikakvih zajedničkih točaka i s čijim se razmišlkjanjem, ponašanjem i stavovima ne slažemo.