Svi mi pokušavamo zaštititi svoju djecu i omogućiti im što ljepše i bezbrižnije djetinjstvo. Nitko od nas ne želi da se našoj djeci dogodi nešto što bi im fizički ili psihički naudilo, no neki roditelji sa svojim pretjeranim zaštitničkim stavom i odgojem djeci rade više štete nego koristi. Naime, djeca koja odrastaju pod „staklenim zvonom“ nerijetko izrastaju u svojevoljne, prepotentne osobe, koje zapravo imaju vrlo malo samopouzdanja, nisu dorasle pravim životnim izazovima, niti se znaju nositi s pravim problemima, te raditi na njihovom konstruktivnom rješavanju.
Zato, možda je vrijeme da se zapitate radite li neke od krucijalnih grešaka kada je u pitanju odgoj djece, te postoji li mogućnost da ih sa svojim nenamjernim pogreškama u pristupu i odgoju zakinete za iskustva koja moraju proživjeti kako bi postale kompletne odrasle osobe, pa čak i rođeni vođe, ako za to pokažu potencijal.
Dr. Tim Elmore, stručnjak za rukovođenje, autor brojnih knjiga vezanih za to područje, pa tako i „Generation iY: Our Last Chance to Save Their Future“,“ („Generacija iY: Naša zadnja šansa za spašavanje njihove budućnosti“), zatim „Artificial Maturity: Helping Kids Meet the Challenges of Becoming Authentic Adults“ („Umjetna zrelost: Pomaganje djeci u nošenju s izazovima u postajanju autentičnih odraslih osoba“) i „Habitudes“ („Navika“), dao je osnovne smjernice za roditelje kako ne bi smjeli odgajati svoju djecu ako žele da izrastu u uspješne, samostalne osobe, pune samopouzdanja, te rođene lidere u svojemu području.
Ne dopuštamo djeci preuzimanje rizika
Živimo u svijetu koji nas neprestano podsjeća koliko je opasan. Naravno, i dok je za svakog roditelja najgora noćna mora gubitak djeteta, problem je što sve više roditelja izolira svoju djecu i od „zdravih“ rizika. Naime, europski psiholozi su otkrili da ako se dijete ne igra vani, nikada neće iskusiti povrede prilikom pada kao što je oguljeno koljeno, što može dovesti do pojave raznih fobija kada će biti odraslo.
Djeca moraju pasti nekoliko puta kako bi znala da je to normalno. Tinejdžeri trebaju prekinuti sa svojim „ljubavima“ kako bi saznali koliko emocionalne zrelosti zahtjeva jedna veza. Djeca moraju na svojoj koži iskusiti određene životne situacije jer to je jedini put k samostalnosti, samopouzdanju i zrelosti.
Prebrzo spašavamo
Već je očito da današnja generacija mladih ljudi nije razvila neke životne vještine kao djeca prije 30 godina, jer čim nastane problem, dolaze roditelji koji rješavaju problem umjesto njih. No, ako se djeca naviknu da roditelji rješavaju problem, neće se niti malo potruditi da sami riješe problem, niti će osjećati da se radi o njihovoj odgovornosti.
„Ako nešto učinim krivo, moj tata će to riješiti ili platiti, i neće biti nikakvih posljedica za moje ponašanje“, nerijetko je razmišljanje djece i tinejdžera. Na žalost, svi znamo da svijet odraslih tako ne funkcionira, te da rješavanje problematičnih situacija umjesto djeteta, a ne s djetetom, može ponovno više dugoročno naštetiti djetetu jer ćete ih udaljiti od mogućnosti da postanu odgovorne i kompetentne odrasle osobe.
Previše hvalimo
Svaki roditelj misli da je njegovo dijete najljepše, najpametnije, najbolje, barem dok se rodi. No, s vremenom i odrastanjem iskristaliziraju se određene stvari koje nisu toliko savršene kod vaše djece. Apsolutno hvaljenje vlastite djece, pa tako i kuđenje, nema apsolutno nikakvog smisla. Naime, sama djeca će nakon nekog vremena shvatiti da vaši hvalospjevi nemaju veze s realnošću, te da ima djece koja ljepše crtaju ili bolje igraju nogomet.
Dakle, djeci je potrebna zdrava doza realnosti. Naravno, za bolje samopouzdanje uvijek je dobro poticati djecu i u stvarima u kojima nisu najbolja, no opet nije dobro servirati im laži. Naime, kada ih previše hvalimo, takva djeca nerijetko nauče varati, preuveličavati i lagati kako bi izbjegla surovu stvarnost da nisu najbolja, jer zapravo nisu navikla suočiti se s njom.
Popuštanje zbog osjećaja krivnje
Djeca se mogu slobodno ljutiti na vas i ne morate im u svakom trenutku biti omiljena osoba. Naime, mnogo lakše će prebroditi razočaranje, ali neće tako lako nadići razmaženost. Kada nagrađujete svoju djecu, najčešće im dajete što žele, no kada se radi o više djece, a jedno nagrađujete, imate osjećaj da morate nagrađivati i drugu djecu, što im daje sasvim krivu poruku, a to je da se za nagradu ne trebaju truditi, nego drugi trebaju raditi za njih, a njihova dobra djela i trud nisu bitni.
Također, ne treba svaki uspjeh nagrađivati materijalnim dobrima jer na taj način djeca neće osjećati nikakvu motivaciju, te će svaki uspjeh i ljubav poistovjećivati s materijalnim dobrom.
Ne govorimo o svojim pogreškama
Tinejdžeri su mlade osobe koje žele sve iskusiti same, a mi kao odrasli trebamo dopustiti da rašire svoja krila, ali i pomoći u navigaciji kada su u zraku. Kako bi zaštitili mlade „letače“, podijelite svoja loša i dobra iskustva iz tinejdžerskih dana, te im pomognite da nauče nešto iz vaših iskustava. Također, tinejdžer se mora pripremiti na određene greške i posljedice koje one nose. Podijelite sa svojim djetetom kako ste se vi osjećali kada ste se u njegovim godinama našli u sličnoj situaciji, te koje ste vi imali posljedice. Naime, vi ne samo da morate utjecati na djecu, morate biti onaj koji najbolje utječe na njega.
Inteligenciju, darovitost i utjecajnost smatramo zrelošću
Inteligencija i darovitost se nerijetko koriste za mjerenje djetetove zrelosti, što je sasvim krivo tumačenje. Sjetite se samo mladih talentiranih glumaca i pjevača, koji nerijetko izrastaju u skandalozne odrasle osobe jer, iako su bili talentirani, nisu bili dovoljno zreli za svoje životne uloge, te su zbog toga završili na krivom putu. Naravno, neke mlade osobe sazrijevaju ranije, neke kasnije, što znači da nema dobi kada se neka osoba može službeno proglasiti zrelom. Djeci uvijek treba dati određene slobode, no ne smijete njihove sposobnosti zamijeniti sa zrelošću jer to može biti destruktivno.
Ne prakticiramo ono što propovijedamo
Roditelji trebaju biti prvi uzori djeci u svemu! No, ako ne živite onakav život i ne ponašate se onako kako zahtijevate da se vaša djeca ponašaju, tada ne možete ništa više očekivati od djece. Ona se neće ponašati prema vašim imaginarnim standardima. Ponekad možete proći s malim bijelim lažima, no s vremenom će većina njih doći na površinu, a što će djetetu biti signal da sve što ste govorili u biti ne stoji, te da isto tako sa svojim sitnim lažima i nepodopštinama može proći nekažnjeno, što se može pretvoriti u pravi obrazac ponašanja i kada ono odraste.
Pazite kakve odluke donosite, što radite i kako se ponašate, jer vi dajete primjer djeci.
(vam)