Kako kvalitetno komunicirati s djetetom, kako jednom od najvažnijih odgojnih metoda poticati kod njega samopouzdanje, dati djetetu do znanja da smo spremni poslušati ga i da nam može i treba pokazati svoje osjećaje i potrebe. Znamo li kao roditelji prilagoditi način komunikacije djetetovu rastu i razvoju? Što se u komunikaciji i ponašanju prema djetetu mijenja polaskom u vrtić ili pak školu? Muče vas te i slične dvojbe? Za portal Žena.hr o toj je temi sugovornica prof. psihologije, diplomirana odgojiteljica Renata Kostić.
"U radu s roditeljima primijetila sam da se oni najčešće ili ne upuštaju u avanturu zvanu kako da dobro odgojim i obrazujem svoje dijete, nego rade onako kako su radili njihovi roditelji ili potpuno suprotno od njihovih roditelja ili se upuste u prije spomenutu avanturu i nerijetko razviju visoka očekivanja od sebe, partnera, šire obitelji i naravno od djece. Ni jedno niti drugo nije pogrešno. Svaki roditelj radi najbolje što zna u određenom trenutku", ističe prof. Kostić, koja u organizaciji zagrebačkog logopedskog centra "Logos" vodi ciklus radionica o komunikaciji roditelja i djece.
Kako se nositi s djetetovim emocijama
U uvjetima kada se radi puno, pa i vikendom, kada smo odlazak u prirodu zamijenili trgovačkim centrima, nažalost djeci često najbolji prijatelj postanu televizor, playstation, računalo ili mobitel. "Kada današnji roditelj dobije dijete najčešće nije boravio niti imao prilike detaljnije vidjeti kako i što drugi rade s djecom. Uz to ne postoji jasno zacrtano kako treba s djecom, nego imamo velik izbor i često roditelji nemaju povjerenja ni u sebe niti u dijete. S jedne strane, roditelji strahuju nad djetetom tako da se dijete ne može osamostaliti, s druge strane imaju krivnju ili misle da će djetetu napraviti nešto loše ako mu ne dozvole neka ponašanja pa dijete teško razvija samokontrolu. Vrlo često roditelji ne znaju kako se nositi s djetetovim emocijama pa mu neverbalno ili verbalno daju do znanja da nije dobro da se ljuti, nije dobro da plače, a ni pretjerano veselje katkad nije poželjno."
Upoznati sebe kao roditelja
Stručnjake iz Centra "Logos" na organizaciju radionica potaknulo je jedno od čestih pitanja (pre)zaposlenih roditelja o tome kako napraviti ravnotežu između raznih informacija koje govore kako i što treba raditi, naših iskustava kad smo bili djeca, naših potreba, želja, osobina, okolnosti u kojima živimo, te potreba, želja i osobina djeteta.
"Uloga je voditelja radionice upravo voditi roditelje tako da osvijeste sebe u ulozi roditelja, da osvijeste tko je to dijete koje živi s njima i da imaju povjerenje u sebe kao roditelja i u svoje dijete. Radeći s djecom kao instruktorica, babysitterica, odgojiteljica i psihologinja i sama sam se susretala s pitanjem kako različite informacije koje sam učila na fakultetu i pročitala u knjizi primijeniti u praksi kad je svako dijete različito i kad ja nisam ista s različitom djecom, a i situacije se često odvijaju brzo. Najveći izazov mi je bio primijeniti neke principe u grupi s 20-tak djece. Povremeno sam osjećala ljutnju, tugu i razočaranja i gubitak samopouzdanja. U knjigama ne piše da će ponekad biti teško, u praksi najčešće imaš priliku promatrati rad žena s preko 20 godina iskustva i naravno, želiš biti izvrstan u svojoj profesiji. S vremenom sam osvještavala svoje emocije, ponašanje, uočila situacije koje su mi lagane i situacije koje su mi teške, ohrabrila se isprobavati i doznati s kojim djetetom što najbolje funkcionira. " objašnjava prof. R.Kostić
Radionice se odvijaju zasebno za roditelje djece vrtićke dobi i zasebno za roditelje djece polaznika osnovne škole. Namijenjene su i majkama i očevima. Kao teme se obrađuju upravo one koje se u praksi najčešće susreću u radu s roditeljima. To su : Kako komuniciram sa svojim djetetom? Kako da svojem djetetu kažem NE? Moje potrebe – tvoje potrebe? Moje dijete je ljuto i što sad? Moje dijete je tužno i što sad?
(M.G.)