Rijetko se koje dijete između druge i treće godine života ne boji mraka. Nije to nimalo čudno: svi sa bojimo nepoznatog, a djetetu koje je odjednom ostalo samo u mračnoj sobi teško je objasniti da u mraku nema opasnosti, imajte malo razumijevanja za njega, pa će sa strpljenjem i taj strah proći bez posljedica po daljnji normalan razvoj djeteta.
Nemojte omalovažavati djetetov strah frazama "Ne ponašaj se ko' mala beba", "Velike cure/dečki se ne boje mraka" i slično, niti ih nemojte zezati zbog toga. Budite iskreni i recite djetetu da se svatko nečeg boji. Sigurno će ih iznenaditi kad im kažete da se i vi nečeg bojite. No tako će lakše prihvatiti i vlastiti strah.
Nemojte ignorirati djetetov strah od mraka, no nemojte se ni previše baviti njime. U suprotnom bi dijete moglo koristiti strah kako bi skrenulo pažnju na sebe. Objasnite im da je normalno bojati se nečeg.
Samo da vas upozorimo: djecu se nikako ne smije plašiti. Neposlušnost se kažnjava povikom ili pokušava riješiti razgovorom, ali nikako ne strašenjem da će doći vještica, neko čudovište, šišmiš i ostale strahote koje će ga kazniti za njegovu neposlušnost. Naravno, nakon tih izgovorenih riječi dijete će se i umiriti, ali ne zato što je i konačno razumjelo da mora biti poslušno i da ne smije raditi vragolije, nego zato što je prestravljeno, A, nestane li svjetla i sigurnosti roditeljske blizine ležeći u krevetu dijete će u mraku "vidjeti" sve i svašta; pa i stravičnog gosta s kojim ste mu se grozili preko dana. Isto tako pažljivo pratite kakve emisije vaše dijete gleda na televiziji. Ne dopustite mu da gleda strašne filmove jer će samo intenzivirati njihove strahove.
No, i bez tih strašenja, neka djeca se neugodno osjećaju u mraku. Brzo će se iskrasti iz kreveta i pokušati uvući u roditeljski. Ne smijete popustiti jer će im to prijeći u svakodnevnu naviku: ne samo što nije prirodno da dijete spava s roditeljima, nego je i neugodno.
Prije spavanja možete djetetu pustiti umirujuću glazbu. Ovo će mu pomoći da se opusti i zamaskirat će neke od zvukova koji se čuju. Odlično rješenje je i obična mala svjetiljka. Nakon što legne u krevet, posluša priču za laku noć i uhvati omiljenog medu, ostavite mu gorjeti malu svjetiljku. Tako će dijete vidjeti okolinu i opušteno zaspati. Nakon toga možete je slobodno ugasiti. S vremenom, kad odraste, jedne će vas noći ugodno iznenaditi: samo će ugasiti svjetiljku. Nemojte to prokomentirati riječima: "Jesi li vidio da u mraku nema opasnosti".
Ukoliko vam to sam ne napomene, pravite se kao da ništa niste primijetili, s vremenom će se sve zaboraviti.