Roditelji koji previše štite svoju djecu (tzv. helikopter roditeljstvo) zapravo samo kratkoročno pomažu svojoj djeci. Ponašaju se kao asistenti koji pomažu djeci kod svih aktivnosti, od sporta do školskih zadaća. Oni „spašavaju“ djecu kada zaborave opremu, te ih voze s jedne aktivnosti do drug.
Vrlo često su takva djeca u prednosti i imaju dobre rezultate, objašnjava psihoterapeutkinja Amy Morin za Psychology Today. Dodaje da to ima smisla jer svatko koje ima osobnog asistenta lakše će napredovati, za razliku od djeteta koje sve radi samo. Ali helikopter roditeljstvo dugoročno nije dobro za dijete, tu prednost vrlo lako gubi u odrasloj dobi. Istraživanja su pokazala da ovih pet problema mogu imati djeca u odrasloj dobi.
1.Imaju više zdravstvenih problema
Istraživanje iz 2016. Državnog Sveučilišta Florida pokazalo je da će djeca s helikopter roditeljima vjerojatno imati zdravstvene probleme u odrasloj dobi. Otkrili su da većina ove djece nikad nije naučila kako se brinuti o svom zdravlju jer su im roditelji uvijek govorili kada treba spavati i vježbati, te što jesti.
Roditelji koji se ponašaju previše zaštitnički često se pretjerano brinu o zdravlju svoje djece i neprestano ih podsjećaju što trebaju učiniti. Istraživanja pokazuju da se djeca bez tog stalnog podsjećanja ne brinu za svoje tijelo.
2.Osjećaju se posebno
Ovi roditelji se toliko bave svojom djecom da su ona sklona pomisliti da su središte svemira. A ova ideja da su posebni neće nestati kad napune 18 godina. Istraživači sa Sveučilišta Arizona otkrili su da djeca odrastaju kao da imaju posebna prava ili privilegije. Druge studije pokazuju da to vodi do kroničnog razočaranja i stalne patnje u životu.
3.Lako posežu za lijekovima
Djeca helikopter roditelja nisu navikla na nelagodu. Roditelji ih štite od boli i sprječavaju ih da se nose s poteškoćama. Skloni su trenutnom zadovoljstvu. To objašnjava zašto lako posežu za lijekovima: žele se odmah rješiti boli i da odmah nestane.
(Foto: Pixabay)
4.Emocionalni problemi
Djeca koja ovako odrastaju ne uče se kontroli emocija, njihovi roditelji su to činili umjesto njih. Ako su bili tužni, roditelji su razveselili. Ako su bili ljuti, roditelji su ih smirili. Kontroliranje emocija onda postaje problem kada napuste roditeljsko gnijezdo. Istraživači sa Sveučilišta Mary Washington iz 2013. otkrilu su da studenti koji su odrastali u zaštitničkoj okolini skloniji depresiji i općenito su manje zadovoljni životom.
5.Nedostatak samokontrole
Djeca ovakvih roditelja ne odrastaju s toliko slobodnog vremena kao druga djeca. Njihov život je obično jako strukturiran bez mogućnosti da se sami organiziraju, i zbog toga im nedostaju vještine koje će im pomoći da dođu do cilja. Istraživanje iz 2014. sa Sveučilišta Colorado pokazalo je da kada odrastu imaju manje mentalne kontrole i motivacije za ostvarenje uspjeha. Skloni su odugovlačenju i nedostatku motivacije.
Kako dalje navodi stručnjakinja ako roditelji dopuste svojoj djeci da učine pogrešku, dopuštaju im da dožive neuspjeh i pružaju mogućnost da riješe probleme, ali to traži od roditelja jaku mentalnu snagu. Zato je važno vježbati mentalne mišiće kako bi pomogli svojoj djeci da razviju vještine i postanu zdravi i odgovorni odrasli ljudi.