Je li i vaše dijete ovisno o televiziji?

Nekontrolirano gledanje televizijskih programa sputava maštu, nameće pogrešne vrijednosti, smanjuje čovjekovu pokretljivost i potiče na nasilje.

Je li i vaše dijete ovisno o televiziji?

„Moje dijete provodi previše vremena pred televizorom“, jedna je od uobičajenih pritužbi brojnih roditelja, piše Ordinacija.hr . S druge strane, mnogi roditelji koriste tu istu televiziju kako bi umirili i obuzdali djecu. Međutim, mališani često ne razumiju značenje onoga što gledaju.

Brojni se stručnjaci slažu kako nekontrolirano gledanje televizijskih programa sputava maštu, nameće pogrešne vrijednosti, smanjuje čovjekovu pokretljivost i potiče na nasilje. Iako se često govori o štetnosti određenih programa, to bi se moglo pripisati i reklamama. Zato je važno djeci objasniti smisao oglašavanja i što reklame zapravo predstavljaju. Mladi koji upravo oblikuju svoju ličnost, izloženi su površnim vrijednostima ljepote, snage i suparništva. Tome naročitu pažnju moraju posvetiti roditelji i učitelji. Jasnim objašnjenjima i primjerenim ponašanjem djeci treba usaditi poštovanje i prema drugim vrijednostima, a ne samo ljepoti i snazi.

Prema istraživanjima Američke udruge psihologa, jedno je dijete prije navršene 14. godine na televiziji već vidjelo više od 8.000 ubojstava. Što su manji to se na njih lakše utječe, jer je u njih slabo razvijena samoobrana od onoga što im se prenosi. Gotovo sve što gledaju je nasilje, uključujući i crtane filmove. Likovi su jaki, lete i junački se ponašaju. Uopće ne odražavaju stvarnost. No, većina ih djece obožava gledati i, u mnogim slučajevima, oponašati. U djetetovoj glavi ne ostaju pojedinosti već općenita ideja onoga što je vidjelo. Dijete u mašti iskrivljuje tu ideju i javlja se strah.

Dokazano je da neki prizori ostavljaju jači dojam na dijete od drugih. Na primjer, nerazjašnjena smrt može ostaviti dijete mirnim, ali smrt uzrokovana hladnim oružjem ostavlja jači dojam. Agresivnost televizije još je uočljivija kada se skupi više djece ili ako sami gledaju televiziju. Pokazalo se da nasilne scene praćene u prisustvu roditelja ne djeluju toliko intenzivno na osjećaje djeteta. Gledajući televiziju s djecom možemo promatrati njihove reakcije i smanjiti njen utjecaj. U protivnom dijete je izloženo izravnom napadu televizije koja je prepuna nasilja.