Redovito pohađanje nastave jedan je od najvažnijih preduvjeta za uspjeh djeteta u školi. Ne samo da će imati manje problema s domaćom zadaćom, nego i s učenjem općenito. Ako dijete često izostaje s nastave, teško je naći vrijeme u školi kada je ispunjen svaki školski dan u kojem će nadoknaditi ono što je propustilo. Izostajanje je, između ostalog, najčešće izazvano školskom sredinom, njezinim zahtjevima, sustavom normi i propisa, strahom od negativne ocjene, neizvršenim školskim obvezama, ali i raznim poremećajima u
ponašanju.
Negativne posljedice izostajanja ne odnose se samo na manje kvalitetno praćenje nastavnog programa. Propustiti priliku za druženje u školi, a posebice u osnovnoj školi, može utjecati na djetetovu mogućnost da stvori i zadrži prijateljstva, a to je bitni dio odrastanja. Uspostaviti redovno pohađanje škole već u ranoj dobi, isto će tako pomoći djetetu kasnije u životu. Dolaziti na vrijeme u razred je isto vrlo važno. Kašnjenje u školu može znatno omesti dijete, učitelja i drugu djecu u razredu.
Kako prepoznati je li dijete zaista bolesno ili samo želi izostati s nastave?
Stručnjaci upozoravaju da se dijete, kada je nezadovoljno u školi, može tužiti na razne smetnje poput toga da ga boli glava ili trbuh i slično da bi moglo ostati kod kuće. Potreban je pregled djeteta, razgovor s djetetom i roditeljem kako bi se utvrdilo jeli dijete bolesno ili ne. Posebna pozornost se usmjerava i na san, apetit, igru te obavljanje školskih i ostalih obveza. Važno je da roditelj porazgovara najprije s djetetom o svemu što se događa u školi, zatim s razrednikom o tome je li dijete prihvaćeno od svojih vršnjaka. Posjetit će obiteljskog i školskog liječnika koji će razlučiti radi li se o teškoćama koje proizlaze iz djetetova zdravstvenog stanja i posebnih potreba, specifičnih teškoća učenja (primjerice, disleksija) ili pak odgojnih poteškoća. Školski liječnik će s roditeljem i školom pokušati pomoći u rješavanju poteškoća djeteta. Roditelj često nenamjerno učvršćuje takvo ponašanje djeteta odobravanjem izostanaka, umjesto da odmah traži pomoć stručnjaka i škole.
Što učiniti kad dijete zbog bolesti često izostaje s nastave?
U takvim situacijama učitelj ili razrednik trebaju obavijestiti stručni tim škole kojemu osim učitelja, pedagoga i psihologa pripada nadležni školski liječnik. Tu je neophodan timski pristup i rad. Školski liječnik će, ako je potrebno, obaviti razgovor s roditeljem i djetetom, konzultirati izabranog obiteljskog liječnika i prema potrebi učiniti slijed neophodnih postupaka koji su različiti već prema tome radi li se o akutnim ili kroničnim bolestima ili drugim psihofizičkim problemima djeteta. U Savjetovalištu za školsku djecu i mlade, uz suradnju stručnjaka različitih specijalnosti, djetetu i roditelju pružit će se sva potrebna skrb i pomoć.
Što kad dijete promijeni ponašanje, postane agresivno, konfliktno ili povučeno?
Manji konflikti između roditelja, odgajatelja i djeteta su normalni i zdravi, rasprave i komunikacija vrlo su važni u razvoju osobnosti. Većina sukoba nastaje oko problema slobode, odgovornosti, uzora i ravnopravnosti i uglavnom se odnose na odjeću, izlaske, učenje, čišćenje i slične obveze. U takvim raspravama važno je usredotočiti se na bitne probleme: pušenje, alkohol, eksperimentiranje s drogom, noćne izlaske. U svim postupcima, kako roditelj, tako i društvo, trebaju naći ravnotežu, postaviti jasna pravila, poštivati ih i dosljedno provoditi koliko god to bilo teško. Kako će mlada osoba riješiti problem, povlačenjem u sebe ili skretanjem pozornosti na sebe ponašanjem neprilagođenim situaciji i događaju ovisi o više čimbenika. Pri pojavi agresije prema van ili prema sebi (ovisnosti, samoozljeđivanje), odmah treba potražiti stručnu pomoć.
Što učiniti kod poteškoća u učenju?
Najčešći problemi učenja su neučinkovite tehnike i strategije učenja, nedostatak motivacije, loša organizacija vremena, odgađanje učenja i izlazaka na ispite, nedostatak zadovoljstva u učenju, strah od ispita, nedostatak samopouzdanja i “bježanje misli” tijekom učenja. U adolescentnom razdoblju neuspjeh u školi upozorava roditelja ne samo na moguće pogrešan izbor škole, početne teškoće prilagodbe i nesnalaženja koje krenu s izostajanjem s nastave i negativnom afirmacijom, nego i na velike i burne tjelesne i psihičke promjene kada adolescent usvaja spoznaje drugačijeg pogleda na sebe i okolinu. Važno je isticati pozitivne stavove o učenju, znanju i vještinama, navoditi pozitivne primjere u obitelji, društvu, znanosti i sportu.
Čak 20 posto djece i mladih uključenih u neki oblik obrazovanja ima problema u učenju, što ih svrstava među najčešće poteškoće s kojima se mladi susreću. Problemi u učenju mogu biti rezultat različitih činitelja. Obično se neuspjeh ne može objasniti samo jednim čimbenikom već kombinacijom više njih. Teškoće u učenju nekad su uvjetovane specifičnim kognitivnim deficitima poput disleksije,ili nesposobnosti za akademsko učenje. U podlozi problema u učenju mogu biti i psihičke bolesti poput depresije ili anksioznih poremećaja. Ponekad su problemi učenja rezultat aktualnih zahtjeva okoline koji nadilaze naše sposobnosti suočavanja.
Posebno kritično razdoblje je početak studija zbog velike promjene u okolini: novi grad, život u studentskom domu, traženje novih prijatelja, prilagodba na studij i slično. Dugotrajna izloženost stresu za koji osoba procjenjuje da nadilazi njezine sposobnosti nošenja s problemima može izazvati teškoće u koncentraciji, razdražljivost, promjene raspoloženja, frustraciju, nesanicu, promjene apetita, tjeskobu i depresiju.
(M.G.)