Gorani Hitrec, dugogodišnjoj članici i jednoj od osnivačica Udruge roditelja „Korak po korak“ dodijeljena je Nagrada za životno djelo za promicanje prava djeteta u 2014. godini. Dodjela nagrade, kojom je od stručne i šire javnosti prepoznat njezin višegodišnji predani rad u promicanju dobrobiti, zaštiti prava i interesa djece, održana je u Ministarstvu socijalne politike i mladih. Rad udruge, te projekte koje je pokrenula ili u njima sudjelovala, Gorana Hitrec predstavila je u razgovoru za portal Žena.hr, s čijim je čitateljicama podijelila osjećaje s kojima je dočekala Nagradu za životno djelo :
„Dodjela ovakve nagrade svakako je veliko priznanje, čast i izaziva osjećaj ponosa. Posebno sam bila dirnuta reakcijama mojih suradnica i suradnika u Udruzi roditelja Korak po korak i Pučkom otvorenom učilištu Korak po korak, kao i mnogih ljudi s kojima sam kroz godine surađivala u različitim aktivnostima.“
Što Vas je zapravo motiviralo da profesionalnu karijeru posvetite radu s djecom, zauzimanju za njihova prava?
„Kao osnovnoškolka i gimnazijalka bila sam vrlo aktivna u izviđačkoj organizaciji i to mi je pomoglo shvatiti da me privlači rad s ljudima, a osobito rad s djecom, što je onda utjecalo kako na izbor studija - psihologije i pedagogije, tako i na izbor gdje se profesionalno usmjeriti – školska psihologija. Osnovna škola mi je pružala mnoštvo prilika za primjenu spoznaja psihologije, a osobito razvojne psihologije i psihologije učenja i poučavanja, s puno uvjerenja o njihovoj važnosti nastojala sam ih prenijeti učiteljima i roditeljima kako bi proširili i produbili svoje razumijevanje dječjeg razvoja i potreba djece, ali i djeci kako bi bolje razumjeli sebe, ljude oko sebe i okruženje u kojem žive. I danas se sjećam s kolikim su zanimanjem učenici očekivali satove razredne zajednice na kojima smo razgovarali o promjenama u pubertetu, o njihovim međusobnim odnosima, prvim ljubavima i razočaranjima, o ljudskoj spolnosti, odgovornom kao i rizičnom spolnom ponašanju. I mnogo puta kasnije u životu, kad sam u škole odlazila radi provedbe CAP programa prevencije zlostavljanja djece ili kao članica tima za krizne intervencije, vidjela sam koliko djeca žele pošten i iskren razgovor o svim pitanjima koja ih zanimaju, muče. Ne smijemo zaboraviti da mnogoj djeci za takav razgovor preostaje još jedino škola, odnosno njihovi učitelji i stručni suradnici. Stoga su mi bili potpuno neprihvatljivi napadi na kurikulum zdravstvenog odgoja, jer je doista životno važno pružiti djeci informacije i vrijednosti koje će im olakšati razumijevanje sebe i drugih i pomoći da donose odgovorne i moralne odluke. S obzirom na kompleksnost i sve izazove suvremenog života, mislim da definirani očekivani ishodi ovog kurikuluma predstavljaju tek minimum a nikako ne optimum onog što bismo trebali pružiti djeci.“
Kako je nastala Udruga roditelja Korak po korak, čija ste jedna od osnivačica?
„Udruga roditelja «Korak po korak» osnovana je 1997. kao nevladina, neprofitna organizacija na inicijativu grupe obrazovnih stručnjaka koji su od 1994. provodili međunarodni projekt Korak po korak. Radilo se o obrazovnoj inicijativi Instituta Otvoreno društvo čiji je cilj bio pomoći demokratizaciju obrazovnih sustava tranzicijskih zemalja uvođenjem metoda poučavanja usmjerenih na dijete. Grupa nas, koji smo se okupili oko projekta, krenuvši iz svojih uloga stručnjaka i roditelja, zaključili smo da bi osnivanje jedne udruge roditelja doprinijelo tom cilju snažnim naglašavanjem važnosti partnerstva između roditelja i vrtića/škole. Udruga je do 2002.g. održala niz seminara za gotovo 3.000 odgajatelja i učitelja i osjetno utjecala na mijenjanje odgojno-obrazovne prakse u pravcu veće usmjerenosti na dijete - to je značilo snažno poticanje aktivnog sudjelovanja djece u procesu učenja, poticanje njihovog slobodnog i kreativnog izražavanja, kritičkog mišljenja, samostalnosti, odgovornosti i brige za bližnje i okoliš. Veća usmjerenost na dijete zahtijeva mnogo snažnije i osjetljivije uvažavanje i poticanje svih potencijala djece u skladu s njihovim interesima i sposobnostima, a to je moguće jedino u atmosferi koja podržava demokratske odnose i poštuje različitosti, pri čemu je partnerstvo s roditeljima i lokalnom zajednicom od najveće važnosti. Udruga osniva neprofitnu i nevladinu ustanovu Pučko otvoreno učilište Korak po korak koje od 2003. nastavlja samostalno djelatnost stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika od predškolskog do srednjoškolskog odgoja i obrazovanja.„
Važan projekt koji ste pokrenuli jest CAP program prevencije zlostavljanja djece, te aktivnosti u sklopu kampanje Vijeća Europe „Jedno od pet". Jesu li te aktivnosti skrenule više pozornosti problemu i rješavanju seksualnog nasilja nad djecom u našoj zemlji?
„CAP program (Child Assault Prevention) postao je doista prepoznatljiv preventivni program u Hrvatskoj. U odgojno-obrazovnim ustanovama u kojima se provodi znatno je senzibilizirao roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike za problem zlostavljanja i osnažio djecu da se zauzmu za sebe i druge, progovore o onom što im se događa i traže pomoć. Od 1999. g. kad sam inicirala suradnju s Međunarodnim centrom za prevenciju napada (International Center for Assault Prevention) iz New Jersey-a, SAD, radi uvođenja CAP programa, u svijetu vrlo priznatog i poznatog programa prevencije zlostavljanja djece, stvorili smo respektabilnu mrežu CAP timova koji provode program sa predškolskom djecom, djecom rane školske dobi, tinejdžerima i djecom s teškoćama u razvoju i mladima s invaliditetom. Motivirala me je činjenica da takvog programa u Hrvatskoj nismo imali, ali i da razvoj jednog takvog programa traži znatno vrijeme i financijska sredstva pa je to bilo ekonomično rješenje. Naravno, provedena je i nezavisna evaluacija programa (Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu), kako bismo se uvjerili da je program primjeren za našu djecu. CAP program pruža djeci konkretne informacije i vještine kojima ih se osnažuje da se lakše snađu u situacijama kad ih zlostavljaju vršnjaci, nepoznate odrasle osobe (prijetnja otmicom) i poznate odrasle osobe (seksualno zlostavljanje), uz istovremeno informiranje roditelja i zaposlenika odgojno-obrazovnih ustanova o problemu zlostavljanja djece, važnosti njihovog primjerenog reagiranja i preventivnog djelovanja.“
Koje su značajke kampanje „Jedno od pet“?
„Kampanja Vijeća Europe protiv seksualnog nasilja nad djecom „Jedno od pet“ pružila je dodatnu priliku promovirati iskustva koja smo stekli kroz CAP program. U knjizi „Protecting childeren from sexual violence“ koju je Vijeće Europe objavilo 2010 (nije prevedena na hrvatski), nalazi se i moj članak „Teaching children to protect themselves from sexual abuse“ (Poučavanje djece da se zaštite od seksualnog zlostavljanja). 2012. održala sam pozvano izlaganje na temu „Borba protiv seksualnog nasilja: osnaživanje djece“ na 9. sastanku mreže kontakt parlamentaraca Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Doprinos Udruge Kampanji Vijeća Europe bila je i provedba radionice u 19 gradova Hrvatske, koju sam osmislila i u većini od njih i realizirala, o prevenciji seksualnog nasilja sa svrhom da se u lokalnoj zajednici okupe svi oni koji na bilo koji način mogu doprinijeti većoj sigurnosti djece - od učitelja, socijalnih radnika, policije, sudaca, svećenika do predstavnika medija. Također sam u suradnji s Uredom pravobraniteljice za djecu i Poliklinikom za zaštitu djece Grada Zagreba organizirala 2 okrugla stola na temu prevencije seksualnog nasilja, 2011. i 2014., s posebnim naglaskom na analizu toga što je učinjeno tikeom te tri godine na zaštiti djece od seksualnog nasilja. U suradnji sa sutkinjom Lanom Peto Kujundžić napisala sam brošuru za tinejdžere „NE seksualnom nasilju“
"Za djecu možemo i moramo učiniti više" ova Vaša poruka najbolje oslikava motive pokretanja projekta "Škola otvorena roditeljima". Kako ocjenjujete provedbu projekta, kako se ta suradnja škole/učitelja i roditelja odvija u praksi?
„Udruga roditelja je i pokrenuta iz uvjerenja da je jačanje partnerstva obitelji i škole jedna od ključnih sastavnica poboljšanja djelotvornosti škole, naprosto zato jer učitelji i roditelji dijele zajednički cilj, a to je jačanje uspjeha djece u učenju. U školama gdje se do sada provodio projekt „Škola otvorena roditeljima“ roditelji i učitelji su kroz radionice učili kako poboljšati međusobnu komunikaciju, kako identificirati konkretne probleme u svojoj sredini, definirati ciljeve neke akcije i razraditi korake realizacije, ali i kako umanjiti međusobno nepovjerenje, pa čak i strah da će doći do gubitka jasnih granica što su čije uloge i kompetencije. Dogodilo se mnogo dobre energije, mnogo dobrih ideja, mnogo dobrih akcija i aktivnosti koje su atmosferu u školama učinile brižnijom i prijateljskijom nego do tada. Sjetimo se samo kako je u mnogim školama djelovanje Vijeća roditelja formalističko, ili kako se događa da na pojedinim roditeljskim sastancima većina roditelja šuti, ne reagiraju, premda pojedinci nameću očigledno nerealistične pa čak i destruktivne zahtjeve. Sva istraživanja nedvojbeno pokazuju da tamo gdje se stvaraju uvjeti i potiče aktivno sudjelovanje roditelja u školskom životu i učenju svoje djece, djeca postižu bolji školski uspjeh, rjeđe izostaju, razvijaju pozitivnije socijalne stavove i ponašanje, imaju veću šansu za nastavak školovanja. Ono što ostaje problem jest kako projekt pretočiti u trajno djelovanje jedne školske zajednice, kako da pozitivne promjene koje je izazvao postanu nova praksa Toga nema bez predanosti, upornosti, odvajanje vremena, ali i budnosti, prvenstveno kod učitelja ali i roditelja, da se ne vrate starim obrascima ponašanja.“
Koliko je program MAMA JE MAMA pridonio razumijevanju, osvješćivanju položaja, dvojbi i prepreka s kojima se suočavaju maloljetne trudnice i majke?
„Maloljetničke trudnoće i roditeljstvo jedan je od problema s kojim se Udruga sustavno bavi već niz godina, prvenstveno zato jer se uz njih nerijetko vežu brojni socijalni rizici kako za maloljetne roditelje tako i za njihovu djecu. Najčešće neplanirani, a često i neželjeni, trudnoća i porod naglo mijenjaju uobičajeni život maloljetnih djevojaka, suočavajući ih s nizom problema, od neprihvaćanja u obitelji, prekida školovanja, napuštanja od partnera, do teškoća u prilagođavanju i prihvaćanju svoje nove životne uloge. Stoga smo program MAMA JE MAMA razvili s ciljem prevencije rizičnih ponašanja mladih te pružanja psihosocijalne pomoći i podrške maloljetnim trudnicama, roditeljima i njihovim obiteljima, kako bi se smanjila ranjivost maloljetnih trudnica i roditelja, te ih se osnažilo za aktivno i odgovorno preuzimanje roditeljske uloge.“
Koji se projekti provode u sklopu programa MAMA JE MAMA?
„To su tri projekta. Prvi je Savjetovalište MAMA JE MAMA, gdje se kroz razne aktivnosti pružaju potrebne informacije, pomoć i podršku pri suočavanju s teškoćama i pripremi za samostalan život (telefonsko informiranje i savjetovanje, psihološko savjetovanje, pravno savjetovanje, male edukativne grupe, grupe podrške). Drugi je projekt Web portal namijenjen maloljetnim trudnicama, roditeljima te adolescentima, koji se suočavaju s pitanjima i sumnjama vezanim uz trudnoću i teškoćama zbog rizičnih spolnih aktivnosti. Aktivnosti obuhvaćaju informiranje i edukaciju putem objavljenih članaka te savjetovanje maloljetnih roditelja od strane stručnjaka, psihologa, socijalnih radnika, pravnika i ginekologa. I treći projekt je Korak za mlade majke, gdje se osiguravanjem vršnjačke podrške od strane educiranih i senzibiliziranih volontera-studenata socijalnog rada, mlade majke u nepovoljnim situacijama nastoji osnažiti za samostalan život i aktivno sudjelovanje u zajednici, a one koje izlaze iz domova socijalne skrbi pripremiti za samostalan život povećanjem njihove aktivacije i motivacije. Udruga je u suradnji s Uredom UNICEF-a za Hrvatsku, provela istraživanje i izradila analizu stanja i predložila preporuke za postupanje u slučajevima maloljetničkih trudnoća i roditeljstva, objavljenih u publikaciji „Kad djeca imaju djecu“ (2011). Također je napravljen i vodič za maloljetne trudnice i roditelje „Plan B“. Može se sa sigurnošću reći da je program MAMA JE MAMA pridonijeo boljem razumijevanju problema s kojima se susreće ova kategorija mladih, poboljšanju pomoći, podrške i zaštite koja im se pruža, kao i dostupnosti svih informacija koje su im potrebne. Za ilustraciju treba spomenuti kako je tijekom prve godine rada web portala zabilježeno čak 47.200 pregleda stranice i 18.621 posjetitelja, a najposjećenije su bile rubrike Pitaj ginekologa i Pitaj socijalnog radnika.“
Kako ocjenjujete razinu ostvarivanja prava djece u Republici Hrvatskoj; koje su slabe točke, te koliko su zakonodavni okvir i provedba zakona koji se tiču prava i interesa djece, u raskoraku?
„Imamo zakonska uporišta za djelovanje, ali ono što nemamo je kontinuirani dijalog i kontinuirano stručno usavršavanje svih dionika, nemamo otvorenu i stalnu razmjenu iskustava, međusektorsku i međuresornu, kojom se mogu štedjeti i financijska sredstva i ljudski resursi, i premalo pitamo i čujemo djecu o njihovim problemima. S obzirom da se od pojedinih političara često čuje kako bi se mnogi problemi u društvu mogli riješiti kad bi se preusmjerio novac koji dobivaju udruge za svoje djelovanje, moram podsjetiti na ogroman doprinos organizacija civilnog društva. Upravo su zainteresirani, motivirani građani - roditelji i stručnjaci, oni koji su pokazali kako je moguće učinkovito riješiti mnoge probleme djece za koje država nije imala (dobro) rješenje, snažno time doprinoseći razvoju inkluzivnog, demokratskog društva. To, nažalost, neki ne razumiju!“
Za kraj poruka roditeljima - je li danas teže ili lakše biti roditelj nego u vrijeme kada su današnji roditelji bili djeca ili je samo uloga roditelja drugačija i određena suvremenim načinom života? Koji su danas prema Vašem mišljenju izazovi roditeljstva?
„Mislim da je današnjim roditeljima teže jer su izloženi nesmiljenoj tržišnoj utakmici, koja je dovela do (često neproglašenog) produljenja radnog vremena, izloženi strahu od mogućeg gubitka radnog mjesta, zbunjujućim porukama i očekivanjima koje ih čine nesigurnima u njihovoj ulozi odgajatelja djece, frustrirani velikim očekivanjima oko sudjelovanja u obrazovanju djece... Sintagma „roditeljstvo u najboljem interesu djeteta“ (Vijeće Europe) koja se temelji na četiri kategorije roditeljskih vrednota i ponašanja - brižno i njegujuće ponašanje, pružanje strukture (granica) i vodstva, uvažavanje djeteta kao osobe (kroz dijalog temeljen na ravnopravnom dostojanstvu) te osnaživanje djeteta - podrazumijeva snažne mjere obiteljske politike i usluge podrške kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje obitelji. Glavni elementi obiteljske politike su državna davanja i oporezivanje kojima se osigurava standard života obitelji s djecom i povećanje socijalne sigurnosti, mjere za postizanje bolje ravnoteže posao-obitelj (fleksibilno radno vrijeme, pravo na slobodne dane zbog bolesti djeteta ili člana obitelji, plaćeni roditeljski dopust i naknade), te infrastruktura pružanja skrbi za djecu. Siromaštvo pogađa sve više djece. Ne smijemo zaboraviti naglasiti, osobito u ovako teškim vremenima, veliku važnost baka i djedova u pružanju podrške obitelji i djeci (unucima), bilo kroz neformalnu i fleksibilnu briga za djecu, kroz doprinos gospodarskoj aktivnosti (omogućuju svojoj odrasloj djece ulazak ili ostanak na tržištu rada, financijski pomažu obitelj i tako doprinose smanjenju dječjeg siromaštva), kroz međugeneracijsko učenje, pa čak do preuzimanja primarne skrbi za unuke (ako su roditelji teško bolesni, ovisnici ili u zatvoru). Eurochild, mreža organizacija i pojedinaca koje skrbe o pravima i dobrobiti djece, ističe da bi države članice Eropske unije morale više priznati i podržati vitalni doprinos baka i djedova društvenoj i gospodarskoj dobrobiti EU!“
Dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje prava djeteta u 2014. godini