Upravo takav zaključak ponudilo je novo istraživanje koje je dovelo u vezu urinarne probleme djece sa istim problemima koje su njihovi roditelji imali u djetinjstvu.
Dr. J. Labrie sa University Medical Centera iz nizozemskog Utrechta, zajedno je sa svojim kolegama usporedio 173 roditelja čija djeca imaju problema sa tzv. "preaktivnim mjehurom" i/ili "disfunkcionalnim pražnjenjem" sa 98 roditelja čija djeca ne pate od spomenutih boljki.
Preaktivan mjehur je stanje koje karakterizira jaka i česta potreba ua mokrenjem, a ponekad ga prati i nemogućnost zadržavanja mokraće. Disfunkcionalno pražnjenje je stanje u kojem mokraća prolazi prema uskom prolazu mišićnog tkiva donjeg dijela karlice, što uzrokuje prekinute mlazove tijekom mokrenja.
Labrie i njegovi kolege otkrili su da postoji statistički značajan broj majki djece koja pate od urinarnih problema koje su i same imale iste poteškoće u djetinjstvu. Isto tako, majke djece koja nemaju urinarnih problema nisu nikada ni same patile od istih.
"Simptomi preaktivnog mjehura produžili su se kod majki i u odraslu dob", stoji u rezultatima istraživanja objavljenim u stručnom časopisu Journal of Urology. S druge strane, simptomi disfunkcionalnog pražnjenja povukli su se kod većine još u djetinjstvu.
Ovo je prvo takvo istraživanje koje povezuje urinarne probleme djece s roditeljima, a sada je potrebno otkriti što uzrokuje tu vezu. Još je prerano ustvrditi da se bolesti prenose genima. Ipak, ukoliko daljnja istraživanja potvrde genetsku vezu, u budućnosti će se problemi moći mnogo ranije otkriti i dijagnosticirati te će se ranije moći pristupiti liječenju.
Rana dijagnoza i liječenje su važni zbog drugih popratnih efekata koje preaktivni mjehur i disfunkcionalno pražnjenje imaju, a to su - infekcije urinarnog trakta, zatvor, inkontinencija i društvene posljedice inkontinencije.
Kako bi istraživanje nizozemskih znanstvenika, koje se temelji na prisjećanju roditelja, dobilo svoju stopostotnu vjerodostojnost, trebalo bi određeni uzorak djece koja pate od urinarnih problema promatrati kroz njihovo odrastanje. Trebalo bi vidjeti jesu li se simptomi urinarnih problema pojavili i u odrasloj dobi, jesu li gori ili slabiji. Tek tada bi trebalo provjeriti kakva je situacija s njihovom djecom, kako bi se došlo do točnih statistika.
A to je još dug put do sigurnih saznanja.
Za sada je najvažnije što prije otkriti probleme s urinarnim traktom te započeti liječenje na vrijeme.
(JK, Izvor: Reuters Health)