Naravno, radi se o važnim i lijepim uspomenama, ali doći će vrijeme kada ćete ih morati baciti.
Bez obzira koliko ste sentimentalni, i osim ako imate ogromnu kuću s posebnom sobom za uspomene, mali sljepljeni makaroni, obojane plastične čašice, trakice od kolaž papira i kuglice od plastelina postat će vam uskladišteni nered koji skuplja prašinu i jednostavno traži da ga se baci.
Ako vas boli srce jer bacate crtež koji je malena toliko dugo crtala i posvetila samo vama, možda će vas utješiti činjenica da ni vaša mama, niti mame vaših prijateljica nemaju kutije pune vaših crteža i skulpturica, a svejedno su prepune lijepih priča i uspomena iz vašeg djetinjstva.
Ono što bi, u slučaju da su se kreacije počele gomilati, bilo dobro napraviti jest suziti izbor na nekoliko radova koji najviše pričaju priču o razmišljanjima i osjećajima vašeg klinca u određenoj dobi i potom ih spremiti u škrinjicu uspomena. Neka to bude jedan crtež, jedan osušeni cvijetić i jedno srce od makarona godišnje, koje označite sa primjerice "Mia, jesen 2008.".
Budite oprezni. Male okice uvijek gledaju.
Kada bacate crteže svojih mališana budite oprezni da iza leđa ne biste čuli: "Mama, bacila si moj crtež morskog psa koji jede ronioca".
Ako i budete uhvaćeni na djelu morat ćete izreći malu nevinu laž kao što je primjerice: "Jesam li? Ne znam što mi je bilo i kako je taj prekrasan crtež završio u smeću. Hvala ti što si mi rekao. Jednom ćeš mi nacrtati novi. Može?"
Time ćete mu dati do znanja da je kreativnost pohvalna i dobrodošla, a novi crtež ćete pospremiti i jednog dana ispričati smiješnu priču djetetu o tome kako je slika nastala.