Aktivna djeca tvrde da im je kvaliteta života bolja

Australski istraživači objavili su da djeca i mladi koji se bave nekom tjelesnom aktivnošću imaju bolju kvalitetu života od njihovih vršnjaka koji njeguju sjedilački način života

Aktivna djeca tvrde da im je kvaliteta života bolja

Djeca i mladi koji se redovito bave nekom tjelesnom aktivnošću izjašnjavaju se o boljoj kvaliteti života (QOL), dok su njihovi vršnjaci koji njeguju sjedilački način života postigli znatno lošije rezultate u istom istraživanju zdravstvene kvalitete života, objavili su australski istraživači.
Najaktivnija djeca su u razdoblju od pet godina imala više rezultate u istraživanju koje generira pedijatrijski indeks QOL – i ukupne i one koji se odnose na tjelesne i društvene dijelove istraživanja. Istovremeno, djeca koja su istaknula kako najviše vremena provode pred zaslonom svog računala postigla su znatno niže rezultate – ukupne, društvene, tjelesne, psihosocijalne, emocionalne pa čak i one školske.   

„Ovakvi rezultati bi mogli biti smjerokaz razvijanju različitih programa koji bi djecu i mlade poticali na povećanu tjelesnu aktivnost“, izjavio je Paul Mitchell, doktor medicine i predavač na Sveučilištu u Sydneyju te istaknuo kako „rezultati naglašavaju potrebu za javnom zdravstvenom politikom i različitim inicijativama koje će smanjiti vrijeme koje djeca i mladi provode pred zaslonima računala, a povećati njihov interes za tjelesnom aktivnosti. Naime, redovita tjelesna aktivnost će imati pozitivan učinak ne samo na tjelesnu težinu i zdravlje, nego i na raspoloženje djece i mladih općenito, što je posebno važno u adolescentskim godinama.“

Redovita tjelesna aktivnost i rekreacija jasno je povezana s koristima za krvni tlak i smanjenjem masnog tkiva, dok sjedilački način života potiče pretilost već u najranijoj dobi, ali i razne psihosocijalne probleme poput nasilnog ponašanja. Ipak, veza između načina života i zdravstvenog stanja tema je koja ne dobiva dovoljno pozornosti u stručnim krugovima te su Mitchell i njegovi suradnici ispitali veliku skupinu školske djece u dobi od 12 do 17 godina kako bi:
- procijenili povezanost između tjelesne aktivnosti i zdravstvenih rezultata (QOL) kod adolescenata u određenom vremenskom razdoblju  
- procijenili povezanost između sjedilačkog načina života i zdravstvenih rezultata (QOL) kod adolescenata u određenom vremenskom razdoblju  
- shvatiti dugoročni utjecaj sjedilačkog i aktivnog načina života sa zdravljem povezanim QOL

Podaci za analizu preuzeti su iz studije Sydney Childhood Eye Study koja istražuje stanje vida i ostala zdravstvena stanja kod školske djece. Prva studija obuhvatila je 2353 učenika prosječne dobi od 12,7 godina, ona koja je uslijedila obuhvatila je njih 1216 u dobi od 17 i 18 godina, a 475 učenika poslužilo je kao uzorak za provjeru rezultata. Sudionici su u anketi morali istaknuti bave li se kojom tjelesnom aktivnošću te kojom vrstom i procijeniti vrijeme koje provode u tim aktivnostima. Nakon pet godina praćenja, sudionici su morali ispuniti izvještaj o kvaliteti života Pediatric Quality of Life Inventory (PedsQL) i ocijeniti se po skali od 0 do 5, koju su potom istraživači preoblikovali u skalu od 0 do 100, s tim da veći broj znači i bolju kvalitetu života.

PedsQL se sastoji od tri različite skale (ukupna, tjelesna i psihosocijalna) te četiri podskale (tjelesna, emocionalna, socijalna i školska). Prosječno, sedamnaestogodišnjaci i osamnaestogodišnjaci dnevno su uključeni u 2,1 sati tjelesne aktivnosti te 3,3 sata sjedilačkih aktivnosti. Istraživači su podijelili ispitanike u skupine ovisno o vremenu koje provode rekreirajući se ili sjedeći. Za tjelesnu aktivnost ispitanici su istaknuli vrijeme u rasponu od 1,21 do 2,57 sati, a za sjedilačke aktivnosti od 2,50 do 3,93 sati dnevno. Uspoređujući najviše i najniže rezultate, istraživači su uvidjeli najveće razlike u ukupnoj, tjelesnoj i društvenoj skali PedsQL-a. Što je količina vremena provedena u tjelesnim aktivnostima bila veća to su i rezultati u tim skalama viši, dok je sjedilački način života utjecao čak i na smanjenje rezultata u skali koja se odnosi na školska postignuća.

Pa ipak, istraživači su istaknuli nekoliko ograničenja svoje studije: pouzdanost u samoocjenjivanje kod ispitanika, nepostojanje informacija o kvaliteti života u početnoj fazi istraživanja i gubitak čak 50 % ispitanika između prve i druge faze istraživanja.  


Izvor: Med Page Today, autor članka: Charles Bankhead

Poveznica: http://www.medpagetoday.com/Pediatrics/Obesity/33197