. One su ključne za kasnije stvaranje dugotrajnih osobnih veza te uspjeh u školi i životu općenito.
Kada vaš mališan uspije sam navuči hlačice ili staviti vilicu u usta bez da makaroni završe na podu, osjećate neizmjerni ponos jer dijete uči samostalno obajvljati neke osnovne radnje. Kada dijete još malo poraste i uspije riješiti neki školski ili drugi intelektualni zadatak potpuno samostalno, ispunjeni ste zahvalnošću i srećom jer lijepo napreduje.
Današnji mališani su iznimno napredni i otkrivaju niz vještina koje nas ostavljaju bez daha. No tu nije kraj. Ona moraju naučiti puno više od brige za svoje tijelo i pisanja slova kako bi u budućnosti bili sretni i uspješni. Kontroliranje impulzivnog ponašanja, stavljanje svojih potreba na stranu, prepoznavanje vlastitih osjećaja i upravljanje emocijama, spadaju u kategoriju emocionalne inteligencije, odnosno socijalizacije.
Socijalne vještine podrazumijevaju uspješno povezivanje s drugim osobama, odgovaranje na njihove osjećaje i geste te prevladavanje konflikata. Postoji pet osnovnih vještina koje možete naučiti djecu i prije no što krenu u školu i počnu ih primjenjivati svakodnevno.
Kako biti gubitnik?
Ni jedan roditelj ne želi da njegovo dijete bude luzer u smislu da nije u ničemu dobar, da je usamljen, izopćen iz društva. No ovdje mislimo na učenje djeteta kako prihvatiti poraz, kako ga "probaviti" i vratiti se ponovno u igru.
Mališanima je to najlakše pokazati na vlastitu primjeru. Kada se igrate neku igru, dozvolite djetetu da pobijedi i potom kažite "Jao kako si me isprašio! To je bilo baš zabavno. Hajdemo se igrati ponovno. Možda ću sada biti bolja". Neka dijete pobijedi u većini slučajeva, ali ponekad je dobro i da roditelj odnese pobjedu uz komentar: "Ovaj put sam ja pobijedila. Ali i ti si bio odličan tijekom cijele igre".
Ukoliko se dijete razljuti jer nije pobijedilo, pokušajte mu objasniti kako nitko ne voli izgubiti, ali da je i to dio igre, a pravi gubitnik je samo onaj tko se tijekom igre nije trudio. Psiholozi kažu da bi dijete oko 5. godine života već trebalo prestati plakati i ljutiti se ukoliko nije pobijedilo u nekoj igri ili zadatku. Možda će trebati milijun odigranih partija karata ili domina, ali dijete će s vremenom naučiti kontrolirati emocije.
Kako se uključiti u grupu?
Nitko ne želi da njegovo dijete slijepo slijedi grupu, ali svako dijete treba znati kako se uključiti u neku aktivnost ili već formiranu grupu vršnjaka oko neke aktivnosti. Naime, u svakom aspektu života dijete će trebati raditi u grupi, od školskih projekata do radnog mjesta. I djeca i odrasli ponekad su ubačeni u grupu drugih ljudi koju nisu i ne bi sami izabrali, ali svi moramo naučiti kako komunicirati i pregovarati, kako razmjenjivati ideje i kako prepoznati svačiju ulogu u zajedničkoj aktivnosti. U grupama se stvaraju i lideri koji od najranijih godina znaju pojedince u timu i njihove ideje i sposobnosti ujediniti u zajedničku stvar.
Malenu djecu prije svega treba naučiti kako pristupiti grupi, odnosno kako prepoznati najlakši put za pridruživanje. Ponekad će dijete pokušati razgovarati sa cijelom grupom, a ponekad će odabrati jedno dijete kome će se obratiti. Kada ste u prilici djete konfrontirati s grupom vršnjaka, pogledajte koje dijete pokazuje prijateljske signale i otvorenost. Ti signali su obično neverbalni i malena djeca ih ne mogu prepoznati. Objasnite djetetu kako će prijateljski raspoloženi pojedinac u grupi vjerojatno gledati u njegovu smjeru, smješkati se, cijelim tijelom se otvoriti prema njemu ili mu čak i mahati, pa je najbolje upravo to dijete pitati "Smijem li se igrati s vama?". Najbolje je pristupiti onom djetetu u grupi koje je uspostavilo neki fizički kontakt ili gestu i prije obraćanja.
Kako se boriti za ono što je pravedno?
Stati u obranu onih koji su niže na društvenoj ljestvici zastrašujuće je ponekad i odraslima, jer je na neki način i vlastiti društveni ugled na kocki. Ipak, to je poželjno i dobro, jer pokazuje određene vrijednosti koje osoba u sebi nosi. Djeci kod takvih situacija također treba pomoć. Imati samopouzdanje i osjećaj morala da odbijemo pridružiti se grupi koja zadirkuje ili omalovažava drugu osobu ili se čak verbalno zauzeti za slabijeg u društvu, zahtijeva nekoliko vještina: empatiju (razumijevanje da je žrtva povrijeđena i pati), sposobnost taktiziranja (razlučivanje tijeka događanja) i sposobnost predviđanja što će druga djeca učiniti.
Predškolci su obično fokusirani na pravila i znaju da se zadirkivati ne smije, pa će vjerojatno tužiti odraslima ukoliko se to dogodi. Ukoliko se dijete došlo požaliti vama, pokušajte naglasiti empatiju u cijelom slučaju: "Dobro je da si mi došla/došao reći, jer zasigurno bi i tebe povrijedilo da te netko prozvao pokakancem". Ova tehnika pomaže djeci shvatiti kako bi se i sami osjećali loše da ih neko zadirkuje, te razvija kod mališana želju da zaštite onoga koji je bio povrijeđen.
S druge strane, ukoliko razgovarate s djetetom koje je zadirkivalo druge, upotrijebite slični scenarij: "Što bi bilo da je netko drugi tebi učinio nešto takvo? Što misliš, kako bi se ti osjećao/osjećala?". I na taj način dijete upoznaje osjećaje drugih. Jednostavno ponavljanje ovog obrasca "stavljanja u tuđu kožu" i razgovor o mogućim osjećajima, razvit će s vremenom empatiju kod djeteta.
Kako biti dobar glumac?
Biti Maryl Streep ili Robert De Niro na igralištu, znači naučiti dijete koje osjećaje otkriti, a koje je bolje zadržati za sebe i mamu i tatu kasnije kod kuće. Isto tako, ova tehnika uči djecu kako biti manje iskrena s ciljem da se zaštite osjećaji drugog mališana. Biti iskren je iznimna vrlina, ali djeca mogu shvatiti da nije lijepo pitati tetu "Zašto mi nisi kupila PlayStation umjesto ovih glupih termo čarapa?". Postoji razlika između iskrenosti i pristojnosti i djeca je moraju i mogu naučiti.
U predškolskoj dobi se učenje pristojnosti svodi na kontroliranje impulzivnog ponašanja. Djeci se mogu dati vrlo jasne upute: "Kada dobiješ neki poklon, bilo bi lijepo da kažeš hvala, pa čak ako ti se poklon nije odmah svidio". Nije dovoljno reći: "Budi ljubazan prema teti kad dođe u posjetu". Djeci treba objasniti zašto je važno biti pristojan, jer "teta je stara i nema puno novaca i nije znala što bi želio/željela da ti donese". Isto tako, dozvolite djetetu da samo kaže što misli i izrazi osjećaje prema situaciji kada ste nasamo.
Kako preispitivati autoritete?
Blagoslov je imati dijete koje učiniti sve što mu kažete. Ali dijete koje preispituje autoritete i uspijeva to činiti uz dužno poštovanje i učinkovito, dijete je koje će se znati o sebi brinuti na duge staze. Dijete koje može na pristojan način zatražiti nešto što odrasli nisu imali na umu i pritom ne razljutiti okolinu, odrast će u osobu koju drugi poštuju i s kojom žele pregovarati i raditi.
Preispitivanje autoriteta glavna je životna misija predškolaca i najčešće se ne događa na pristojan i suzdržan način, a iz razloga što maleni nisu vješti u kontroliranju svojih emocija. Vaš glavni cilj u ovom razdoblju djetetova razvoja je naučiti ga kako nešto lijepo zamoliti ili zatražiti. Na pristojno pitanje, neka vaš odgovor bude većinom "da" (ukoliko je zahtjev razuman i ne šteti djetetu). Ovu vještinu prakticirajte kod situacija koje su zapravo nevažne. Ukoliko vas dijete lijepo zamoli da danas nosi majicu sa dinosaursom koja je već trebala biti u pranju, a ne majcu s natpisom, popustite. na taj način čuvate energiju za one situacije kada će odgovor biti "ne", a dijete učite da lijepa riječ otvara vrata i da samo može odlučiti hoće li do cilja doći sa "molim te" ili neće do njega uopće doći jer je vrištalo i plakalo.
(Jk)