Živimo u doba kada se sve više i glasnije progovara o duševnom zdravlju, potrebi odlaska psihoterapeutu te otuđenosti ljudi jednih od drugih, a prava je rijetkost pronaći istinski empatičnu osobu. Naime, empatija se definira kao ljudska sposobnost ili vrlina koja omogućuje određenoj osobi da se poistovjeti s tuđom situacijom te da savršeno razumije tuđu poziciju – iako se sama i ne nalazi u problemu. Različita je to emocija od suosjećanja, koje se većinom odnosi na osjećaj žaljenja nekoga zbog neke tužne ili teške situacije.
Rođeni empati tako snažno osjećaju tuđe boli i jade te nerijetko imaju veliku potrebu pomoći svakome tko se nađe u nevolji. I dok bi se to moglo shvatiti kao iznimno lijepa osobina, što u suštini i je, kod nekih ljudi zbog niza faktora postane preizražena – te zapravo počne štetiti samom empatu.
Naime, okolina je vrlo sklona iskorištavati ljude koji su iskonski dobri i spremni pomoći drugima, kao i one koji u svemu vide nešto dobro. Mnogi će tako pretjerano iskorištavati osobu koja im je ponudila emocionalnu podršku, iscrpit će ih mentalno i osjećajno, a neće ništa dati zauzvrat – dok jadni empati neće ni shvatiti da su se našli u situaciji koja je za njih nepovoljna.
Psiholozi se tako slažu da je iznimno važno pronaći ravnotežu između pružanja suosjećanja i empatije te zaštite vlastitih emocija i postavljanja granica. U nastavku smo zato za tebe izdvojile tri jasna znaka koja pokazuju da si pretjerano empatična na svoju štetu te da trebaš stati na kočnicu i po prvi puta u životu – staviti samu sebe na prvo mjesto. Jer zapamti, ako nećeš ti, tko će?