Od kad je progovorila, moja kćerka (12) razgovara sama sa sobom

Ne s igračkama ili zamišljenim prijateljem, nego baš sama sa sobom. S ponašanjem osim toga nema problema. U školi ju hvale, poslušna je, a takva je i doma. Moram napomenuti da je jedinica. I još nešto, ona se baš ne zna izboriti za sebe, odmah djeci popusti iako to nekad nije u redu, ali radi to samo da se s njom druže. Bojim se da će tako biti i ubuduće. Možete li mi reći da li će ona prestati razgovarati sama sa sobom i da li se već sad moram brinuti. Lijep pozdrav.

Odgovor:

Poštovana,

nema razloga za zabrinutost oko toga što vaša djevojčica razgovara sama sa sobom. To rade i druga djeca i odrasli, a ako je psihičko funkcioniranje osim toga adekvatno, samo razgovaranje sa sobom nije pokazatelj nekih poteškoća. Vaša kćer može razgovarati sa sobom jer je sklona odlutati u svijet mašte ili pak ono što radi prati razgovorom sa sobom, samo to ne čini u sebi. Bilo bi korisno podučiti je da bude svjesna kada to čini i da nastoji ne razgovarati sa sobom pred drugim osobama. Ne bi je trebalo kritizirati niti posramljivati zbog samog razgovaranja sa sobom jer se radi o čestom ponašanju.

Vezano za poteškoće u zauzimanju za sebe, tu kao roditelj možete djevojčicu ohrabrivati u tome da je u redu zauzimati se za sebe, da je u redu odbiti ako nešto ne želimo i da će drugima koji se žele družiti s njom biti važno da je ona zadovoljna. Može je se podučiti da, ako oko svega popuštamo, drugi ne mogu znati što stvarno mislimo i želimo, a to je važno za svaki odnos. Dodatno, važno je da je kao roditelj saslušate i ohrabrujete, ali da ne rješavate umjesto nje manje vršnjačke razmirice. Naravno, odrasli trebaju reagirati u situacijama vršnjačkog nasilja, ali kroz neke svakodnevne manje probleme u odnosima s vršnjacima djeca uče kako se postaviti u određenim situacijama.

Nadalje, čini se da je vaša djevojčica naučila da je važno biti poslušan i udovoljiti drugima, što može biti korisno u nekim, ali ne i svim situacijama. U nekim situacijama je važno da se izborimo za sebe i zaštitimo svoje granice. Stoga joj kod kuće možete pomoći tako da je češće pitate za njezino mišljenje, da provjerite s njom je li joj nešto stvarno u redu ili nije. Ipak, nisko samopoštovanje i manjak socijalnih vještina kao što je asertivnost, odnosno mogućnost zauzimanja za sebe uz poštivanje drugih, su problemi oko kojih je korisno potražiti i stručnu pomoć psihologa kako bi se djevojčicu osnažilo i kako bi naučila kako se postaviti u problematičnim situacijama i početi vjerovati da na to ima pravo. Također, kada se za to stvore uvjeti s obzirom na trenutne zaštitne mjere, možete porazgovarati sa školskim psihologom o tome kako vidi djevojčicu i što misli kako joj se može pomoći.

Nadam se da će vam ove smjernice koristiti.