Kod kuće iz čista mira brizne u histerični plač, smiri se brzo i to ako je nitko ne dira, a u vrtiću nam ne ide nikako. Moram naglasiti da je tri godine bila samo sa mnom, jer svi rade. Jako je emotivna i pametna, ali se bojim da je druga djeca ne bi izolirala. Hvala.
Odgovor:
Poštovana,
po svemu što opisujete, čini se da vaše dijete prolazi kroz razdoblje prilagodbe na vrtić i separacijske anksioznosti povezane s polaskom u vrtić, što kod neke djece traje kraće, a kod neke dulje.
Period od nešto više od dva mjeseca, s obzirom na to da navodite da je u vrtić krenula u siječnju, nije dugačak, posebno ako je prethodno bila cijelo vrijeme s vama kod kuće. Ovo razdoblje je za nju puno promjena i normalno je da reagira na te promjene i da se boji odvajanja od roditelja na čiju se prisutnost navikla. Također, djeca još uče kako regulirati vlastite emocije i kako se smiriti, zbog čega na frustraciju znaju reagirati pretjeranim emocionalnim reakcijama kakve spominjete.
I sami spominjete da se djevojčica kod kuće smiri „ako je nitko ne dira“. Kada je dijete jako uznemireno, nema smisla puno razgovarati i davati upute jer to može još povećati frustraciju. Potrebno je djetetu pružiti podršku i reflektirati osjećaje tako da djetetu kažemo da vidimo da je tužno/ljuto. Nekoj djeci odgovara da ih se zagrli/uzme u krilo/pomazi kada su uznemirena, drugoj ne, pa to treba procijeniti. Kada se dijete smireno može se pokrenuti tema vrtića pri čemu je dobro koristiti slikovnice na temu prilagodbe na vrtić. Kroz priču se može više saznati o tome što je djetetu teško kod odlazaka u vrtić i kako mu se može pomoći odnosno postoji li nešto što se može učiniti da se u vrtiću osjeća bolje i sigurnije. Prijedlog slikovnice koju možete koristiti je - Medvjedića je strah ostati u vrtiću.
Dodatno, osim promjena za dijete, važno je razumjeti da i roditelj čije je dijete krenulo u vrtić također prolazi kroz promjene. Pokušajte osvijestiti vlastita razmišljanja i emocionalne reakcije povezane s polaskom u vrtić. Nastojte svakako djetetu dati do znanja da imate povjerenja u vrtić i odgojiteljice, da se u vrtiću može osjećati dobro i sigurno. U svakom slučaju je važno djevojčici dati još vremena za prilagodbu i osigurati da, kada nije u vrtiću, provodite dovoljno zajedničkog kvalitetnog vremena kako bi osjetila da ste i dalje tu uz nju i da se to nije promijenilo.
Želim vam puno strpljenja u daljnjoj prilagodbi na nove okolnosti.