Životno osiguranje

Vjerojatno ne postoji aspekt ljudskog života koji je toliko individualan kao što je to odabir načina ulaganja

Životno osiguranje

Vjerojatno ne postoji aspekt ljudskog života koji je toliko individualan kao što je to odabir načina ulaganja / štednje. Iako za većinu ulagača vrijedi princip minimiziranja rizika odnosno „raspodjele jaja u više košara“, odabir „košara“ pitanje je individualne preferencije kao i specifične situacije u kojoj se svatko od nas nalazi.

Trenutno su nam na raspolaganju mnogobrojni vidovi ulaganja / štednje, kojih će ulaskom Hrvatske u EU biti još i više. Neki od njih zahtijevaju upućenost i znanje (ulaganje u dionice), dok su neki namijenjeni onima od nas koje privlači sigurnost znatno više od potencijalne zarade (razni vidovi štednje).

I gdje je tu mjesto za policu životnog osiguranja (ili, kao u mom slučaju, za čak 3 police)?

Pa, recimo to ovako:
Koji će investicijski fond nastavljati uplaćivati premije do isteka osiguranog perioda i isplatiti mi ukupno ugovorenu osiguranu svotu ako igrom sudbine postanem nesposobna za rad? Koja dionica će mi isplatiti neki unaprijed dogovoreni iznos ako se razbolim od jedne od 10 bolesti od kojih sve češće obolijeva moja generacija? I koja će se oročena štednja pobrinuti da se u slučaju moje nepravovremene smrti mom djetetu isplati cijela osigurana svota dogovorena u trenutku sklapanja osiguranja, bez obzira na to koliko sam premija doista uplatila?

Vratimo se nekoliko koraka unatrag i objasnimo što je to životno osiguranje:
to je svojevrsna „oklada“ između vas i osiguravajućeg društva, u kom se osiguranje „kladi“ na to da ćete doživjeti datum isteka osiguranja, a vi se, u neku ruku osiguravate za slučaj da to ne bude tako.

Pri tom je najgrublja podjela ŽO na štedno životno (gdje su premije koje uplaćujete ujedno i vaš ušteđeni iznos, koji vam se isplaćuje po isteku perioda osiguranja uz dobit ovisnu o poslovnim rezultatima osiguravajuće kuće), te osiguranja u slučaju nezgode (gdje premija, ukoliko se u datoj godini ne dogodi „osigurani slučaj“ odnosno ono protiv čega ste se osiguravali, obično nezgoda i njene posljedice, „propada“ i ništa se ne akumulira u štednju). Osiguranje u slučaju nezgode obično se može (i uputno je) uz povoljne uvjete dodatno ugovoriti uz štednu policu.

Dogovor između osiguravajuće kuće i ugovaratelja životnog osiguranja je, u grubim crtama ovakav:

Izračunate koliko možete mjesečno/ kvartalno / godišnje izdvajati u štedno životno osiguranje (ili koliko ukupno želite imati novca na kraju željenog perioda osiguranja, obično između 20 i 30 godina). 

Na primjer odlučite uplaćivati po 2000 kuna svaka 3 mjeseca tijekom 20 godina. Ukupna osigurana svota, na koju će se nakon 20 godina obračunati dobit, jest 160,000 kuna. To je vaša ušteđevina. No dobro, a zbog čega isti taj novac ne biste uplaćivali u investicijske fondove ili stambenu štednju? Jedan razlog, koji će biti blizak onima od nas koji imaju nekog o kome brinu, nekog tko ostaje iza nas i treba biti zbrinut. Ono zbog čega uz sve ostale vidove štednje i ulaganja trebate imati barem jednu policu životnog osiguranja jest to što, ovisno od pogodnosti (vrste police) koju ste odabrali, u slučaju da osiguravajuća kuća „izgubi“ okladu, ono „nastavlja plaćati“ vaše premije i na kraju ugovorenog slučaja isplati svotu koju ste ugovorili. I to bez obzira koliko ste premija zapravo uplatili.

Kako je to uopće moguće?

Pa ovako: obzirom da se životna osiguranja ugovaraju na dulje periode, obično nakon znatnog premišljanja na strani osiguranika i uz znatne penale za izlazak iz ugovornog odnosa prije dogovorenog vremena, osiguravajuće društvo ima vrlo stabilnu solventnost. Ono zna točno koliko novca će mu se sliti na račun koji dan, i ima isto tako jasnu sliku o tome koliki će mu i kad biti odljev. Na taj način osiguravajuće društvo može optimizirati svoja ulaganja po periodu. Isto tako, države propisuju na koji način, u koje instrumente i u kom omjeru osiguravajuće tvrtke smiju ulagati novac od premija životnog osiguranja, kako bi se minimizirala mogućnost gubitka.

Dakle, novac uplaćen u životno osiguranje relativno je najsigurnije mjesto na kom vaš novac može biti. S druge strane, to znači da dobit, ukoliko doživite dan kad vam osiguravajuće društvo pošalje pismo da dođete na blagajnu i podignete svoj novac, neće biti za pasti u nesvijest. Bit će čak znatno znatno manja no što bi bila da ste isti novac uplaćivali u bilo koju vrst štednje.

Ali zato možete računati na to da, ako ne budete živi taj dan, vašoj djeci će biti isplaćena ista svota kao da jeste. Kao da ste bili tu, uplaćivali svoje premije do posljednjeg dana važenja ugovora o osiguranju.

Životno osiguranje je u nekom smislu solidarna štednja. Pristajete dobiti nešto manju dobit u zamjenu za sigurnost vašim najmilijima za slučaj da vas ne bude da im tu sigurnost pružite osobno. U svakom slučaju ste dobitnik.

I još nešto, užasno bitno, naročito ako ste žena: premije ŽO dolaze u obliku uplatnica, na vašu kućnu adresu, s vrlo fiksnim datumom uplate koji garantira pokriće, nevjerojatnom upornošću tijekom dugog broja godina. One su račun. A račune plaćamo, čak i kad nam nije baš do štednje. Na taj način mogu štedjeti i financijski najnediscipliniraniji. 

Jasmina Malnar

www.imamnovac.com