Ženska strana s Marijom Pajić: Jadranka Primorac je iz diplomacije prešla u privatni sektor i nije požalila

Nakon karijere u gospodarskoj diplomaciji, Jadranka Primorac posvetila se zdravstvu. Danas je jedna od glavnih pokretačica razvoja i promocije zdravstvenog turizma

Ženska strana s Marijom Pajić: Jadranka Primorac je iz diplomacije prešla u privatni sektor i nije požalila

Svojedobno, ovoj dami smiješila se i titula Prve dame. Kada upoznate Jadranku Primorac, vrlo brzo ćete po njezinom stavu i držanju shvatiti da se ova žena ne plaši onoga što joj donosi budućnost. Štoviše, uvijek je pripremljena i ama baš ništa ne prepušta slučaju. U životu ima velika očekivanja i velike planove, a time je uz ostale prednosti vjerojatno i osvojila supruga Dragana Primorca, nekadašnjeg ministra obrazovanja. I sama priznaje da je vrlo rano spoznala što su to ustrajnost, odgovornost i samostalnost.

Odrasla je u Jaski, gradiću 20-ak km udaljenom od Zagreba, gradu prije svega vrijednih ljudi, prekrasne prirode, zdrave hrane i izvrsnih vina. Imala je prekrasno bezbrižno djetinjstvo, osnovnu školu je završila u Jaski, a srednju, potom i Ekonomski fakultet u Zagrebu. Nakon završenog Ekonomskog fakulteta, i prije nego što je upoznala supruga, zaposlila se u Ministarstvu vanjskih poslova i postala hrvatska diplomatkinja. O tome je maštala još tijekom studija jer je slučajno pročitala u jednim novinama intervju o gospodarskoj diplomaciji. To joj se svidjelo i vidjela se u tome. Danas je njezin život posvećen zdravstvu i zdravstvenom turizmu.  

Image

(Foto: Danijel Galić)



Evidentno je da se svijet potpuno promijenio u posljednjih nekoliko mjeseci pa koliko je vaš sektor poslovanja pogođen i kako se izmjenila vaša svakodnevna rutina? 

Vremena su izazovna i potpuno nepredvidiva, međutim svaka kriza je i nova prilika, pa je važno brzo djelovati i prilagoditi se postojećoj situaciji. U Hrvatskoj ne postoji sektor koji nije pogođen novonastalom krizom bilo direktno ili indirektno, pa tako i naša Bolnica. Međutim, mi smo  to vrijeme iskoristili fokusirajući se na budućnost, u smislu uvođenja novih usluga u kliničku praksu, primjerice u sklopu našeg medicinsko-biokemijskog laboratorija, pokrenuli smo Elisa metodologiju za serološko testiranje na Covid -19, te na taj način dali svoj obol vezan za zaustavljanje  pandemije u Hrvatskoj. Također smo svoje djelatnosti proširili na dentalnu medicinu, te otvorili dentalni centar po najvišim svjetskim standardima kliničke prakse.

Jeste li možda primijetili neke pozitivne stvari u ovom resetiranju svijeta točnije pauziranju svih naših aktivnosti?

Sasvim sigurno, ova kriza je izbacila ljude iz „ zone komfora“. Politika je nakon dugo vremena pokazala spremnost za brzu reakciju i brza rješenja. Država je u kratkom vremenu osim obrazovanja, digitalizirala mnoge druge servise, eliminirala mnoge birokratske procedure  o čijem ukidanju smo sanjali godinama. Također, pokrenule su se mnoge online konzultacije, savjetovanja, konferencije i webinari, a domaći proizvođači hrane  su se organizirali u „virtualne prodavaonice“, što su sve jako dobre i pozitivne stvari. Generalno gledajući, ova kriza  je čini mi se natjerala sve da brže razmišljaju i traže nove prilike i to je najveći dobitak. Period koji slijedi u našoj zemlji će biti posebno izazovan, ali istodobno i prilika za pokretanje  ozbiljnih gospodarskih i drugih reformi, koje se godinama odgađaju. 

Kakav nas život po Vašem mišljenju očekuje u tom "novom normalnom"? 

Kriza nam je pokazala kako je zapravo globalni svijet krhke strukture i koliko su zapravo države ovisne jedne o drugima. Nadam se, da će Hrvatska nakon ovog iskustva učiniti mnoge iskorake u redefiniranju gospodarskih prioriteta kako bi se ta ovisnost o drugim državama u budućnosti što više minimalizirala. Posebice tu mislim na pokretanje hrvatske poljoprivredne proizvodnje, ali i nekih drugih industrija, kako nam u budućnosti turizam ne bi bio jedina ozbiljna gospodarska grana. Sve će se ovo „novo“ polako normalizirati, poslovni optimizam će se vratiti, a opstati će samo oni najborbeniji, najotporniji i najpozitivniji. 

(Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL)


Na kraju dana, shvatili smo da su u ovim trenucima pandemije uglavnom žene bile na prvoj crti bojišnice ( prodavačice, čistaice, doktorice, itd.) - imate li neku utjehu ili savjet za njih? 

Žene su okosnica svake obitelji i stup svakog društva. U ovoj pandemiji im treba odati priznanje i zahvalu. Inače, svaka žena koja ima osobnu inicijativu da mijenja stvari i svijet oko sebe mene inspirira, jer na kraju dana  važno je što će svaka od nas napraviti danas za bolje sutra u društvu, kako bismo bile primjer generacijama mladih žena  koje dolaze i to su prave vrijednosti. Dakle, moja poruka ženama je da budu proaktivne, da imaju snove i inicijativu i da ne odustajaju na prvoj prepreci….. budite tvrdoglave posebice  kad želite postići cilj!

Koliko se po vašem mišljenju sektor bizisa  u kojem djelujete promijenio i prilagodio čitavoj ovoj situaciji?

Tijekom sljedećih deset godina ono što konvencionalno smatramo bolnicom biti će rezervirano samo za najozbiljnije bolesnike i za vrlo složene postupke. Podaci i nove tehnologija omogućit će pacijentima da se riješe mnogih rutinskih zdravstvenih problema iz vlastitog doma. Naime, tehnologija i znanost neviđeno napreduju, te u tom smislu uređaji za prikupljanje podataka postat će eksponencijalno sofisticiraniji i kontinuirano će pratiti faktore aktivnosti, zdravlja i okoliša. Osim pružanja više personalizirane i prediktivne medicine postoje i drugi bitni razlozi zbog čega će se trenutni bolnički usmjereni model pružanja skrbi postupno mijenjati. Gotovo svaka zemlja u današnjem razvijenom svijetu suočava se s rastućom potražnjom za zdravstvenom uslugom zbog sve starijeg stanovništva, povećanja troškova zdravstvene skrbi i nedostatka osoblja. U budućnosti svijet jednostavno neće imati dovoljno ljudskih i financijskih resursa za pružanje kvalitetne skrbi putem tradicionalnog modela. Pacijentima će i dalje trebati stručnjaci sa stručnim znanjem, ali pacijent i specijalist neće uvijek istovremeno biti zajedno u istom prostoru.

Image


(Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL)

Mnogi u vama vide uzor pa postoji li neki ključan trenutak koji je u vašoj karijeri bio presudan za vaš uspjeh? 

Svatko od nas za života treba ostaviti neki trag u društvu,  bez obzira da li je to u sportu, kuhanju, obitelji ili drugom poslovnom smislu, tako ja razmišljam. Osobno sam uvijek motivirana i stalno težim novim iskoracima, u karijeru sam  uložila puno energije, rada, ali i strasti. Koliko god da je ponekad teško, mislim da čovijek mora uvijek znati što hoće i biti maksimalno fokusiran na ciljeve. Kad prošetam Bolnicom i vidim što smo sve postigli, razinu usluge koju pružamo, te projekte na kojima trenutno radimo osjećam se  sretno i ponosno i to me motivira za nove iskorake. Rekla bih da je  u biznisu ideja i talenat  samo 1% uspjeha, sve ostalo je vjera u sebe, rad i trud, a upornost je ključ za ostvarenje bilo koje ambicije, kakva god ta ambicija bila. Ako odustanete na prvoj prepreci nema ništa. Osim toga, važno je imati jasne ciljeve, te točno zacrtane planove i put. Naravno, potrebni su i suradnici koji vas razumiju i mogu pratiti, jer bez timskog rada nema niti rezultata. 

Imate li neku uobičajenu rutinu kojom započinjete dan ili završavate isti? 

Sport. Tjelovježba je zadnjih 10 godina moj rano jutarnji ritual.

Kako provodite dane kada ne radite? 

Uglavnom u  krugu obitelji i prijatelja.

Jeste li zadovoljni položajem žena u Lijepoj našoj i imate li neke uzore? 

Još uvijek žene nisu dovoljno zastupljene na visokim pozicijama  u profesionalnom smislu  u omjeru koji bi bio poželjan, međutim mislim da ne trebamo kukati, jer od toga nema ništa, nego trebamo ustrajati jer jedino tako se stvari mogu promijeniti na bolje. Upravo, kolumne poput ove sasvim sigurno dodatno doprinose  afirmiraciji žena u društvu na način da se raspoznaju  one koje u profesionalnom angažmanu daju sve  i u tome su uspješne.

Tko vam je Vaša najveća podrška? 

Suprug, kćeri  i obitelj definitivno.

Image


(Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL)

Imate jednako uspješnog supruga pa jeste li jedno drugome pokretačka snaga? 

Apsolutno. S njim nikad nije dosadno jer predodžba života bez dinamike njega jednostavno užasava! Ima iznimnu količinu pozitivne energije koja je definitivno pokretač, veliku ustrajnost i upornost, za sve uspjehe i postignuća u životu sam se izborio. Na njegovom primjeru naučila sam da vlastitim snagama možeš baš sve, samo moraš biti uporan i ustrajan. Konkretno, on i ja vjerujemo u iste stvari, dijelimo iste vrijednosti i ciljeve, mi smo istinski partneri! U svim  procesima uvijek smo si međusobna potpora.

Na što ste u svojoj dosadašnjoj karijeri najponosniji? 

Ja stalno težim višem i boljem, zona „status quo“ za mene  je mjesto gdje snovi umiru. Ništa se ne događa preko noći, potrebno je puno uspona  i padova jer jedino se na taj način  stječe iskustvo bilo životno, bilo ono poslovno. Mislim da sve što se meni zanimljivo dogodilo, dogodilo se tek nakon enormne upornosti. Osobno vjerujem da kad imate jasnu viziju, fokusirani ste i hrabri, a osobna i profesionalna etika vas konstantno vuku  naprijed da napravite više i bolje, rezultati jednostavno ne mogu izostati.

Kad me već pitate, najveći iskorak u tom smislu sam napravila prije desetak godina,  kad sam udobnu fotelju savjetnice ministra vanjskih poslova zamijenila realnim sektorom i to nakon 12 godina profesionalne karijere i stečenog statusa u diplomaciji.Tu odluku sam donjela nakon temeljitog promišljanja i niza okolnosti koje su učvrstile moje uvjerenje da svoj poslovni razvoj trebam nastaviti upravo u segmentu privatnog poduzetništva. Nisam požalila jer je naša bolnica već danas velika priča u međunarodnom kontekstu, te  ponos ove države i nacije…