U zadnje vrijeme dosta polemiziram s nekim ljudima u vezi sreće. Naime, neki mi kažu da mi je lako jer sam imala sreće. Najviše se to odnosi na mog životnog partnera, koji je za mene idealan. Slažemo se oko odgoja naše djevojčice, dijelimo interese i pokazujemo interes za interes onog drugog, nakon 10 godina još uvijek imamo o čemu pričati kada mala ode na spavanje. Oboje smo poprilično adaptivni i dobro nam je.
Kako sada ovaj članak ne bi postao hvaljenje mog životnog odabira vratiti ću se na temu. Slažem se, imala sam sreće što sam ga upoznala, ali ono o čemu krećem polemizirati jest da treba stvoriti uvjete za sreću. Najteže je samo čekati da se nešto dogodi. U velikoj većini tako se neće dogoditi.
Što znači stvoriti uvjete za sreću? Po mom mišljenju najvažnije je znati što želiš. Ako ne znaš što želiš, nećeš niti doći do toga. Ono što nam može pomoći da razmislimo o tome kada smo sretni. Što nas čini sretnima? Volimo li adrenalinska putovanja s ruksakom na leđima ili smo pak više za hotelski smještaj s punim komforom i koktelčićem u ruci? Jesmo li sretni kada se smrzavamo na planini želeći još samo jedan put se spustiti na skijama ili smo više za čaj uz topli kamin? I tako dalje i tako dalje. Na ovaj način upoznajemo sebe.
Kada upoznamo sebe krećemo s postavljanjem ciljeva. Što je ono što ja stvarno želim Na tom putu često nam stoje ograničavajuća uvjerenja.
Ako npr. vjerujem da prava ljubav boli, tražiti ću partnere koji će podržavati moje uvjerenje i mala je vjerojatnost da ću biti sretna. Rijetko su sretni ljudi koje boli.
Ono što je utješno jest da se ograničavajuća uvjerenja mogu mijenjati. Ponekada je u tome potreban stručnjak. Znam da će mnogi reći da stručnjak košta. Istina, košta, ali osobno smatram to jednom od boljih investicija u životu.
A kako ćemo znati što nas ograničava? Jednostavno! Kada nešto želimo i nikako ne dolazimo do toga što želimo, razmislimo što nas sprječava u ostvarenju. Ponekad želimo nerealne stvari, a ponekad nas uvjerenje sabotira.
Evo nekoliko primjera:
„Želim imati skladnu vezu i biti sretna, ali vjerujem da su takve veze zapravo dosadne“. Kada osoba riješi to uvjerenje može doći do zaključka da zabavno može biti i skladnoj vezi. Još zabavnije, jer ima vremena i energije da radi stvari koje voli.
„Želim naći dobar posao, ali vjerujem da se u Hrvatskoj posao nalazi samo preko veze“. Zamislite tu osobu kada dolazi na razgovore za posao. Vjerujem da njena neverbalna komunikacija ne pokazuje da je motivirana, jer ionako neće dobiti posao. Promjenom uvjerenja promijenila bi i svoje ponašanje, a to bi možda rezultiralo novim zaposlenjem.
„Želim imati nešto na moru, ali to je nemoguće. To imaju samo bogati“. Na taj način osoba zatvara vrata mnogim prilikama i mogućnostima koje bi joj omogućile ostvarenje cilja. Da vjeruje da može možda bi otkrila da postoje drugi načini za imati nešto na moru, osim kuće uz more.
Kada postavimo cilj i riješimo uvjerenja koja nas ograničavaju preostaje nam još samo akcijski plan - što ćemo poduzeti da do cilja dođemo? Ako se vratimo na temu životnog partnera, nećemo čekati da nam sreća zakuca na vrata već ćemo otvarati vrata koja nam se nude. Jesu li to izlasci, večere s prijateljima koji pozovu prijatelja samca, učlanjenje u planinarski klub, odlazak u školu jedrenja sama samcata, speed dateing, dopisivanje na portalima za spajanje ljudi, organiziranje tuluma za samce, obavještavanje prijatelja da tražim idealnog partnera…. nije važno. Glavno da stvaramo uvjete za sreću.
I tek onda na kraju krajeva važna je sreća da se pojavi baš on. :)
Jelena Vrsaljko, dipl.soc.radnik, NLP trener, specijalizant psihoterapije
www.budisvoj.eu