Kao što ste već čitali kod nas na portalu i u drugim medijima, Autonomna ženska kuća Zagreb nalazi se pred ozbiljnim financijskim problemima koji joj prijete zatvaranjem, upravo sad na dvadesetu obljetnicu postojanja. O njihovom radu i problemima koje ih muče popričali smo sa aktivisticom AŽKZ, Nevom Tölle.
Kako je osnovana Autonomna ženska kuća Zagreb?
Početak rada Autonomne ženske kuće Zagreb kreće od 1988. godine, kad je grupa aktivistica iz Ženske grupe Trešnjevka osnovala prvi SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja. Tri godine kasnije, nakon bezuspješnog traženja prostora za smještaj žena od lokalnih vlasti te nakon što je jedna klijentica SOS telefona preminula od posljedica ozljeda, 14.12.1990.g. skvotirale smo jedan gradski prostor i otvorile prvo sklonište za žene u Istočnoj Europi, a dugo godina i jedino sklonište u Hrvatskoj. U proteklih 20. godina, kroz sklonište i savjetovalište pomoć smo pružile preko 40.000 žena i djece. Prije osnivanja prvog SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja, nasilje nad ženama nije postojalo kao problem pa se, shodno tome, nitko nije brinuo za žene i djecu. Danas, nakon 20. godina rada, te kontinuiranog lobiranja institucija države, ipak imamo zakone i protokole koji mogu zaštititi žene i djecu, a otvoreni su i mnogi drugi smještaji, od toga nekoliko autonomnih kao što je naše sklonište i savjetovalište te veći broj državnih ili gradskih Domova za djecu i odrasle osobe žrtve obiteljskog nasilja.
Na koje im načine pomažete?
Autonomna ženska kuća Zagreb nudi pomoć ženama žrtvama nasilja na nekoliko načina – putem savjetovališta i skloništa za žene. Za one žene kojima je potrebna pomoć, ali ne i smještaj u skloništu, tu je Žensko savjetovalište sa besplatnim telefonom na broju 0800 5544 od 10 do 17 radnim danom. Savjetovanje se obavlja putem telefona i pozivi su besplatni, a po prethodnom dogovoru žena može doći i osobno razgovarati sa savjetodavkom.
Na našem telefonu žene mogu dobiti podršku te informacije o svojim pravima i načinima kako ih ostvariti, a po potrebi se mogu naručiti i na osobni razgovor te na razgovor sa psihologinjom ili pravnicom. U sklopu pravnog savjetovanja također pišemo tužbe, žalbe, požurnice te različite druge podneske sudu i ostalim institucijama. Sve usluge su za žene besplatne, a svi podaci tajni. Upoznajemo žene s njihovim pravima na planu zaštite od nasilja i ostvarivanjem tih prava te posredujemo između žena i institucija (socijalnog rada, policije, sudova, skola, vrtića, ureda pravobraniteljice, itd.) Također pružamo emocionalnu i psihološku podršku ženama pri čemu ih ohrarujemo da same odlučuju o svojoj budućnosti.
Također, pomažemo ženama tako što im nudimo mogućnost smještaja u naše sklonište, a to je vrlo specifičan oblik zaštite žene. Žena zajedno sa svojom djecom može boraviti kod nas u razdoblju do godine dana. Razlog zašto žena može ostati kod nas toliko dugo jest što je otprilike godina dana realni period za rješavanje pravnih postupaka – poput brakorazvodne parnice te prekršajnih i kaznenih postupaka protiv počinitelja nasilja. Također, ženi treba dovoljno dug period da se oporavi od traume, a naše sklonište je upravo to - mjesto psihofizičkog oporavka od nasilja, gdje žene, u sigurnoj i podržavajućoj okolini, mogu poduzeti konkretne korake kako bi vratile kontrolu nad svojim životima. Kad se žena jednom odluči doći kod nas, dobiva besplatan smještaj na sigurnoj i tajnoj adresi, besplatno pravno zastupanje te besplatnu psihoterapiju.
Što se tiče samog odlaska od nas, žena ne odlazi u ništa. Naime, za vrijeme njenog boravka i boravka njene djece, radnice u skloništu te cijeli tim žena koji stoji iza svake naše klijentice, pomaže ženi da se dugoročno osamostali te radi sigurnosni plan za njen život nakon boravka u skloništu. Nakon odlaska od nas, žene se ne nađu na ulici, bespomoćne i bez ičega, već osnažene i s ciljem što im je činiti da bi skrbile za sebe i svoju djecu.
Koja je razlika između AŽKZ i ostalih skloništa za žene u Hrvatskoj?
Temeljne razlike između Autonomne ženske kuće Zagreb i drugih skloništa su što za početak, Autonomna kuća temelji svoj rad na feminističkim principima. Jedno od temeljnih postulata je uvijek vjerovati ženi i njenom iskustvu, ne osuđivati i ne vrednovati iskaz žene. Način na koji se mi bavimo pitanjem nasilja nad ženama je pristran i uvijek smo na strani žene, što samo po sebi je vrlo različito od načina rada ostalih ustanova koje često traže tzk. „objektivnu istinu“.
Također za razliku od ostalih skloništa u Hrvatskoj, a i od skloništa na cijelom području bivše Istočne Europe, prema odredbi čl. 12. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, svi podaci o našem skloništu proglašeni su službenom tajnom. To znači da otkrivanje bilo kakvih podataka vezanih za naše klijentice i/ili njihovu djecu, je kazneno djelo za čije se kršenje može dobiti od 3 do 10 godina zatvora kao sankciju.
Gdje je Hrvatska u usporedbi sa skloništima za žene u svijetu?
Ako ćemo uspoređivati kvalitetu rada našeg skloništa i drugih autonomnih skloništa u Europi, onda naš rad nimalo ne posustaje za europskim stanadardima. Mi smo našu praksu mukotrpno peglale zadnjih 20 godina i eto, dočekale smo 20 godinu postojanja. Europska praksa rada u skloništima i ženskim savjetovalištima je drugačija utoliko što je generalni pristup nasilju nad ženama puno ozbiljniji te je i podrška autonomnim ženskim skloništima puno razvijenija. Tako na primjer, Luxembourg i Italija imaju 100% osiguranog financiranja iz državnog proračuna, uz zadržavanje potpuno autonomije, što zasigurno nije slučaj s našim načinom financiranja. Druge zemlje imaju nešto manje postotke sufinanciranja, no ipak se radi o trajnom i sustavom rješenju problema. Također, ono što je najvažnije jest da se u zapadnoj Europi nasilje u obitelji tretira kao rodno osjetljivo, što automatski rezultira boljim razumijevanjem problema i adekvatnijim pristupom ženama koje su preživjele nasilje. Mi, bez obzira na otegotne okolnosti, i dalje imamo visoku stopu uspješnog rada sa ženama. Samo 10% žena stanarki skloništa vraća se u nasilnu situaciju, dok je taj postotak u drugim smještajima vrlo visok, a čak u europskim skloništima on iznosi oko 30%.
Tko se može obratiti za pomoć AŽKZ?
Sve žene, bez obzira na dob, vjeroispovijest i nacionalnost, a koje su zlostavljane od strane muževa/partnera mogu nam se obratiti za pomoć ako im je potreban hitan i siguran smještaj. Također i žene žrtve zlostavljanja koje ne trebaju smještaj, ali koje trebaju informacije kako bi započele život bez nasilja, dobile psihološku i pravnu pomoć i riješile svoje pravne probleme – mogu nas kontaktirati u našem Savjetovalištu.
Kako prepoznati nasilje u obitelji?
Nasilje u obitelji nije novi fenomen. U mnogim društvima u svim razdobljima bilo je situacija kad su žene i djeca smatrani posjedom, vlasništvom muškarca (a ponegdje ih još uvijek promatramo kao takve). Nasilje nad „svojinom“ ne samo da nije bilo zabranjeno, nego je bilo izričito dopušteno. Posljednjih se desetljeća ta situacija temeljito promijenila. Odnosno, polako se mijenja i ono što je bilo u sferi privatnog, u sferi obitelji – postaje javno i političko. Pristup se mijenja – pa tako ono što nazivamo nasiljem nije samo fizička ozljeda vidljiva oku, već je nasilje i sustavno vrijeđanje, omalovažavanje, kontroliranje, zastrašivanje, prijetnje smrću ženi i njenim bližnjima, ograničavanje slobode kretanja, kontroliranje materijalnih resursa te seksualno zlostavljanje – što znači bilo koji seksualni čin ili pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze.
Prepoznati nasilje nije u obitelji nije teško, ako ne zatvaramo oči pred očitim.
Ukoliko prepoznamo obiteljsko nasilje, možemo li i mi nekako pomoći žrtvama?
Naravno da možete. Kad je prisutno nasilje u obitelji, stvara se jedna delikatna i specifična atmosfera. Postoji niz razloga zašto žena ostaje u takvim vezama, ali jedno je bitno usvojiti. Nasilje nije krivica žene – žene nisu suodgovorne za nasilje koje im se dešava. Ako ženama priđete sa ovakvim jasnim stavom već ste dosta učinili. Naime, mnogi i u najboljoj namjeri da pomognu često kreću polazeći od sebe pa se često može čuti: Kako možeš to trpjeti, ja bi odmah otišla da samo vikne na mene! Ili zašto ne prijaviš to policiji, ja bi to odmah učinila!
Vrlo je važno znati da su razlozi što žena ostaje u zlostavljačkim vezama mnogobrojni – osjećaj srama, krivnje, bespomoćnost, ekonomski razlozi, strah od osude, strah od reakcije djece, strah za vlastiti život itd. Ako želite pomoći ženama koje se nalaze u vezi sa zlostavljačem, najbitnije je da vjerujete njenom iskustvu. Ako ona sama ne vidi da se nalazi u vezi sa zlostavljačem, pričajte o tome, recite joj da je opasno ako ignorira zlostavljanja i da ona s vremenom samo postaju gora. Pomozite joj da donese svoju odluku, ali nemojte je nagovarati. Ženama treba podrška ma što god one odlučile. I naravno, pružite joj informacije da postoje udruge, poput Autonomne ženske kuće, koje se bave upravo tematikom nasilja nad ženama te da kod nas mogu dobiti savjete, podršku te psihološku i pravnu pomoć.
Pred kakvim se problemima sada nalazi Autonomna ženska kuća Zagreb?
Autonomna kuća se i danas susreće s nekim problemima s kojima se susretala i 20 godina ranije, a tiču se prvenstveno generalnog stava u društvu o nasilju nad ženama. Situacija jest drugačija od one od prije 20 godina, ali statistike i danas govore da je samo u Hrvatskoj svaka treća žena preživjela FIZIČKO nasilje od bivšeg/sadašnjeg supruga/partnera, a podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo 67% razvedenih žena u Hrvatskoj. Istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pokazuje da je između 10 i 67% ženske populacije u svijetu preživjelo ili preživljava neki oblik nasilja. Nasilje se još uvijek bagatelizira i tretira kao bračna svađa u kojoj su podjednako krive obje strane, te postoji ozbiljan nedostatak razumijevanja dinamike nasilja, njegovih uzroka i posljedica, kao i situacije u kojoj se nalazi žrtva. Susrećemo se i dalje s manjkavim zakonima i provođenjem istih te žene ni danas nemaju onaj stupanj zaštite koje bi kao svako drugo ljudsko biće trebale imati.
Što se tiče problema koje Autonomna ima kao baš kao udruga, to su problemi koji se, naravno, tiču financija. Naime, mi kao nevladina udruga imamo nekoliko izvora prihoda – dio potrebnih financija dobijemo od Grada Zagreba, dio od županije te dio od Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Preostali dio novca pribavljamo putem javnih natječaja te iz donacija tvrtki i pojedinaca. U 2009. godini, nakon što smo organizirale medijsku kampanju pod nazivom RECI DA, prvi puta smo, zajedno sa još 4 autonomnih skloišta, potpisale ugovor o sufinanciranju iz državnog, gradskog i županijskog proračuna, po modelu 30% godišnjeg iznosa proračuna od svake razine izvršne vlasti. No, iako je potpisivanjem ugovora taj model financiranja trebao osigurati sustavno i dostatno financiranje svih autonomnih ženskih skloništa i pripadajućih savjetovališta, iznos sufinanciranja već je u 2010. godini drastično umanjen, navodno zbog recesije.
Ovdje moram spomenuti da je Grad Zagreb, bez obzira na recesiju, i za 2010. godinu osigurao jednak iznos sredstava za sufinanciranje rada autonomnih ženskih skloništa kao i u 2009. godini, dakle 30% iznosa ukupnog proračuna. Nažalost, Zagrebačka županija smanjila je taj iznos Autonomnoj ženskoj kući Zagreb za 310.000,00 kuna, odnosno za 56% a MOBMS za 10%. Pritom moram naglasiti da je navedeni proračun već na minimumu i da pokriva isključivo direktan rad sa ženama i njihovom djecom. Obzirom na takva drastična smanjenja te neizvjesnu financijsku potporu u 2011. godini, za koju je Grad Zagreb predvidio smanjenje potpore za 30%, nastojimo prikupiti što više sredstava iz drugih izvora.
Ali, mi Autonomašice se borimo sa problemima osiguravanja financijskih sredstava od samih početaka. Uz cijelogodišnji trud, lobiranje, nekako uvijek uspijemo namaknuti sredstva za direktan rad sa ženama, mada je to nekad i značilo da radimo sa smanjenim plaćama, a i nerijetko i na volonterskoj osnovi.
Međutim sada, prvi put u zadnjih 20 godina susrećemo se i s novim problemom koji se direktno odnosi na sam način rada s klijenticama našeg skloništa te na funkcioniranje udruge općenito.
Naime, radi se o Kriterijima za dodjelu financijske potpore organizacijama civilnog društva u provedbi programa rada savjetovališta i skloništa za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji. Novi kriteriji donešeni su bez konzultacije sa autonomnim ženskim skloništima te uvelike zadiru u autonomiju našeg rada. Naime, organizacije civilnog društva, koje već godinama rade ovakve programe bile su prve koje su pokrenule programe smještaja i pomoći ženama i djeci koje/i su preživjeli nasilje. Dakle, imaju najbolji uvid u kriterije vlastitog rada, te predstavljaju doista pravu ekspertizu u tom području rada. Sasvim je razumljivo da institucije koje sufinanciraju ovakve programe moraju imati jasne upute po kojima će nekom projektu dodijeliti novac ili ne, te nas čudi praksa da se sve ovo dogodilo bez sudjelovanja organizacija civilnog društva. Ilustracije radi, navest ću par primjera: kriteriji određuju da se organizacije civilnog društva koje se sufinanciraju iz proračuna, ne smiju javljati na javne natječaje drugih institucija, čime nam se ozbiljno priječi pristup sredstvima potrebnim za rad, a da je pritom iznos sufinanciranja iz proračuna neizvjestan i nedostatan. Također se ozbiljno sužava prostor za financiranje direktnog rada, kao što je rad sa ženama u skloništu te rad odvjetnica i psihologinja za koje se smije odvojiti samo 30% proračuna, a pritom putni troškovi iznose 10% proračuna, što je pretjeran i nepotreban iznos. Kriteriji također određuju koga smijemo primiti sklonište, tko smije raditi u skloništu te kako se, detaljno opisano, treba raditi sa ženama i djecom u skloništu, čime nevladine organizacije postaju ništa više doli produžena ruka države, a iznos sufinanciranja je svake godine sve manji. Tako vidimo iz predloženog proračuna grada Zagreba za 2011. godinu da je za gradski dom za djecu i odrasle osobe žrtve nasilja u obitelji DUGA predviđeno smanjenje sa 3.900.000,00 kuna na 3.800.000,00 kuna, dakle za 100.000,00 kuna, dok je za dvije nevladine organizacije, AŽKZ i Žensku pomoć sada predviđeno smanjenje sa 750.000,00 kuna na 500.000,00 kuna, dakle za 250.000,00 kuna. AŽKZ i Ženska pomoć sada zajedno imaju 60 mjesta za žene i djecu, a gradski dom DUGA 18 mjesta. Navedeni razlozi mogu dovesti praktički do zatvaranja Autonomne ženske kuće Zagreb nakon 20 godina rada i postojanja.
Koje bi posljedice moglo imati zatvaranje AŽKZ-a?
Dakle, na području grada Zagreba i Zagrebačke županije djeluju samo dvije organizacije koje pružaju smještaj ženama koje su preživjele nasilje. Čak kada tome pribrojimo i gradski Dom Duga, kapaciteti za smještaj žena i njihove djece iznose 67 mjesta. Prema preporuci Odbora za ženska prava i jednake mogućnosti Europskog parlamenta, svaka zemlja trebala bi osigurati 1 krevet za ženu te dodatne kapacitete za djecu na svakih 10 000 stanovnika. To znači da bi samo grad Zagreb trebao imati 100 mjesta za žene, odnosno 300 kada računamo i djecu, dakle trenutno imamo gotovo 5 puta manje od minimuma. U takvoj situaciji, svako smanjivanje već minimalnih iznosa proračunskih potpora ozbiljno ugrožava opstanak servisa pomoći ženama i njihovoj djeci, a samim time i zaštitu žena i djece od nasilja.
Ako bi sklonište Autonomne kuće zatvorilo svoja vrata, onda bi se sudbine mnogih žena i njihove djece zapečatile.
Razumljivo da je u recesiji potrebno smanjiti troškove, no treba postaviti prioritete. Prema preporukama Europske Unije, države su dužne osigurati sustavno financiranje ženskih skloništa i savjetovališta. Nasilje direktno ugrožava živote žena i njihove djece i predstavlja temeljno kršenje ljudskih prava. Zato je osiguranje smještaja i pomoći političko pitanje koje ne može biti na listi čekanja, već u svakom proračunu treba biti prioritet.
Koje humanitarne akcije su trenutno u tijeku kojima se možemo priključiti kako bismo pomogli AŽKZ? Postoji li i kakav drugi način pomoći AŽKZ?
Kao što smo spomenule, dio novca pribavljamo putem javnih natječaja te iz donacija tvrtki i pojedinaca. Moram priznati da su nam privatne firme više puta priskočile u pomoć kako bi se spriječilo zatvaranje skloništa.
Tako nam je i tvrtka AVON Hrvatska pomogla donacijom od prodaje svojih prozvoda te financiranjem kampanje „Oni ih nazivaju raznim imenima. Vi nazovite 060 9004“. U sklopu kampanje dodijeljen nam je i humanitarni broj putem kojeg građani i građanke doniraju 6,15 kuna po pozivu (PDV uključen). Kampanja traje do kraja studenog, a do sada je prikupljeno nešto manje od 40.000,00 putem humanitarnog broja. Ako želite pomoći, zovite humanitarni telefon te direktno donirajte jednim pozivom novac potreban za nastavak rada AŽKZ-a.
Također, prijetnja zatvaranjem najvećeg zagrebačkog skloništa za zlostavljane žene potaknula je neka od najvećih imena hrvatske glazbene scene da svoj talent usmjere na prikupljanje financijskih sredstava za Autonomnu žensku kuću Zagreb. Njihovoj akciji pridružio se Tportal pozivajući svoje fanove na podržavanje inicijative direktnim donacijama te vlastitim velikodušnim prilogom od 100.000,00 kuna.
Tportal kroz akciju "1 lajk - 1 glas protiv nasilja nad ženama" osigurava dodatna financijska sredstva. Osim građana koji uključivanjem u akciju "1 lajk - 1 glas protiv nasilja nad ženama", preko Tportal Facebook fan stranice pomažu Autonomnoj ženskoj kući i radio postaje diljem Hrvatske doprinose opstanku najvećeg hrvatskog skloništa svakodnevnim puštanjem pjesme „Ako ima nekog iznad nas“ koju za nas izvode Gabi Novak, Vanna i Tamara Obrovac. One su otpjevale potresne stihove nove pjesme 'Ako ima nekog iznad nas' poznatog hrvatskog glazbenika i skladatelja Brune Kovačića, posvećene zlostavljanim ženama te su tako doprinijele širenju glasa protiv zatvaranja vrata Autonomne ženske kuće Zagreb.
Videospot za humanitarnu pjesmu „Ako ima nekog iznad nas“, od jučer se može premijerno pogledati na stranicama MAXzone (http://max.tportal.hr/Ako-ima-nekog-iznad-nas--Vanna-Gabi-Novak-i-Tamara-Obrovac-Video_8470_0__0.aspx ), dok se aktivistice kuće nadaju da će ga uskoro u svoj program uvrstiti i sve hrvatske televizijske postaje te na taj način pomoći opstanku prvog i najvećeg ženskog skloništa u Hrvatskoj.
Tportalovu akciju dosad je podržalo više od 66.000 ljudi na društvenoj mreži Facebook, a otvorena je i mogućnost direktnih donacija za sve koji su voljni i u mogućnosti pomoći na službenim stranicama AŽKZ-a (http://www.azkz.net). Donacije je moguće uplaćivati u iznosima od 10,00 do 10.000,00 kuna, pomoću American Express, MasterCard i Visa kreditnih kartica.