Darovi, o ti slatki darovi

Kako izabrati pravi poklon za svakoga

Darovi, o ti slatki darovi

Svake godine iste slatke „muke“ - što pokloniti najdražima. Budući da su gradovi svake godine okićeni sve ranije i nas sve obuzme to predblagdansko ludilo u manjoj ili većoj mjeri i počinjemo razmišljati o poklonima. Eh, kako je to nekada bilo jednostavno našim bakama i djedovima: velika crvena zašećerena jabuka, neki novi komad odjeće, za školarce nova pernica ili slično, a danas to je postala prava znanost.

Krenimo od obitelji. Danas se za firmu i maturu poklanjaju automobili, motori, kućna kina, plastične estetske operacije, za rođendane nije ništa bolje pa većina klinaca očekuje „pošteni“ poklon i za Božić. Možete vi njima pričati do besvijesti o malom Isusu, mudracima, teškom životu i recesiji, zabrinjavajućoj političkoj situaciji, pokazivati im sve više beskućnika, vjerujte djeci empatija baš i nije bliska kategorija jer oni žele svoje poklone. Dakle ne preostaje vam ništa drugo no put pod noge do shopping centra i ovisno o njihovoj dobi provesti nekoliko sati u specijaliziranim trgovinama igračaka, sportske opreme, modnih krpica, tehnike, parfumerija i slično. Svakako savjetujem da prije odlaska u kupovinu, idete li u pratnji djece, odredite novčani iznos kojeg možete potrošiti na dar, tako će i djeca učiti već od malih nogu što mogu odabrati, a što im nije dostupno.

Meni je tata prvi put kad sam imala šest godina dao određeni iznos (bio mi je rođendan) i rekao da si kupim što god poželim, no da je to sav novac kojeg ću dobiti. Mogu vam reći da sam bila jako ponosna i važna jer sam barem na nekoliko sati bila odrasla, imala svoj novac i birala sama svoj poklon. Tog se iskustva sjećam i danas i uvelike je utjecao na mene jer nikad nisam bila u banci u minusu, nikad ne dugujem novac i nastojim ga dobro rasporediti te sam u potpunosti svjesna svojih mogućnosti.

Isto tako, ako ste u situaciji da jednostavno nemate novca jer ste ostali bez posla ili su vam primanja vrlo niska važno je to djeci objasniti i ponuditi im npr. zajednički izlet ili neko kvalitetno vrijeme koje ćete provesti zajedno. No isto tako važno im je reći da kad bude situacija bolja da će dobiti svoje darove.

Nakon što smo darove za djecu, uz ili bez njihove pomoći, već kupili preostaje nam dečko/cura ili muž/žena. Podrazumijeva se da blisku polovicu jako dobro poznajete,  no jeste li ikada satima besciljno lutali u potrazi za nečim savršenim, ali niste sigurni je li to pravi poklon. I tu imam razrađenu strategiju: već mjesecima prije blagdana ili rođendana pratim što se njemu sviđa, što bi želio i što bi ga veselilo, pamtim, a ponekad i kupim poklon ranije. Poznajem osobu koja već godinama za Božić svome zetu kupuje čarape i bokserice, i već je postala predmetom općeg smijeha. Prije nekoliko godina imala je epidemiju foto albuma iako već odavno ljudi imaju digitalne fotiće i albumi su pali u zaborav. Tako su naravno muka i trud najmanji, no mislim da je prije svega važno pokloniti ono što će se osobi koju darujete svidjeti i da to bude osoban poklon. Nisam zagovornik kupovine istih gelova za tuširanje jer su baš na popustu, ili jednakih čokolada, kišobrana, knjiga i slično. Vjerujte, kad poklanjate vidjet ćete iste sekunde je li osoba zadovoljna poklonom ili ne, a isto tako prepoznat će jeste li dar doista kupili njoj ili imate još desetak istih takvih u pripremi za „hitne i neočekivane slučajeve“.

Nakon što ste riješili partnera i djecu na red dolaze roditelji. Ne biste vjerovali, ali oni često vole već spomenute čarape, kućne ogrtače, pidžame i ostale dražesti, no takve darove nemojte slučajno poklanjati svojim šefovima. Često ljudi prijeđu granicu intime i ljudima poklanjaju vrlo osobne stvari što može izazvati i nelagodu kod primatelja te distancu, a vi ćete se pitati zašto vas netko izbjegava i zato je dobro, posebno kad se radi o kolegama s posla, prije se raspitati.

I kad ste sve lijepo kupili kako ćete to zapakirati?  Uvijek ću biti zahvalna onome tko je izmislio ukrasne vrećice jer već sam umorna od zamotavanja u papir koji se baš kad sve zamotam voli raskomadati što me totalno oduševi. Svom tati npr. nikad ne zamotavam poklone jer on taj lijepi ukrasni papir i preslatku traku ne doživljava i sve me srce boli kad u desetinci sekunde moj veliki trud postane hrpa izgužvanog papira. Zato osobe koje ne drže do ambalaže od mene dobivaju poklone u ukrasnim vrećicama, a prave estete lijepo zapakirane darove.

Na koji vi način kupujete darove? I kako ih pakirate?

Vaša Ema Jurić