Bernarda Cecelja izuzetna je žena koja je svojim životnim putem pokazala kako uspjeh ne izostaje ako želite i volite raditi. Ona je 1998. pokrenula vlastitu proizvodnju visokokvalitetnih krevetnih sustava Bernarda s 13 djelatnika na 800 m² proizvodnog prostora pod imenom tvrtke Bernarda d.o.o. Danas je vlasnica je dviju tvornica i pet poduzeća, a zapošljava 200 ljudi. Njen uspjeh potvrđuju brojne titule koje je osvojila tijekom godina poput nagrada Croma za menadžera godine (2005., 2007. i 2010.g.), titula "Žena godine" 2014.g., proglašavana je “najboljom poduzetnicom u malom i srednjem gospodarstvu.”, osvojila je brojne nagrade za inovacije...
U razgovoru nam otkriva kako je izgledala njena karijera, što ju pokreće i čemu može zahvaliti svoj uspjeh.
Kako je izgledao početak vašeg puta u poduzetničke vode?
- Po povratku iz Švicarske zaposlila sam se u Tvornici opruga Varaždinske toplice gdje sam se prvi put srela s opružnim jezgrama koje su i danas naš osnovni element i u krevetima i u madracima. Kasnije kako sam stjecala poznanstva s poslovnim partnerima u Europi odlučila sam dati otkaz u tvornici opruga i počela raditi kao predstavnik stranih firmi u Hrvatskoj sa sjedištem u Varaždinu. Tu sam objedinjavala 4-5 firmi koje su proizvodile madrace po tehnologijama poduzeća koje sam zastupala. Došlo je do raskola i neplaćanja među firmama u Hrvatskoj i tada sam odlučila pokrenuti vlastitu proizvodnju - tako je to krenulo. Uzela sam ljude koji su radili samo naš program, a koji su radili u tim firmama gdje bi ostali bez posla. Kupila sam halu od 800m2, stroj i započela biznis.
Naravno na početku nije bilo lako – sam proces proizvodnje mi je bio nepoznat. Bila sam upoznata s artiklima, radila sam na uvozu i izvozu, ali ne i u proizvodnji. Trebala sam sve od početka učiti. Morala sam napraviti poslovni i financijski plan. Svu ušteđevinu koju sam imala sam uložila u proizvodnju. Imala sam probleme s kapitalom jer nisam mogla dobiti kredit od banaka. Bila sam skroz nepoznata u poslovnom svijetu i na početku poslovanja i nisu mi htjeli dati kredit. Morala sam založiti kuću da bi dobila obrtni kapital. Zakoni su se često mijenjali, a nisam uopće poznavala tu materiju tako da stvarno nije bilo lako. No, imala sam podršku lokalne zajednice, a ono što nisam znala, to sam pitala. Tražila sam savjete i od porezne uprave i od raznih inspekcija da se ne bi nešto napravilo krivo. Od prvog dana pazila sam da kompletno poslovanje bude uredno i to je i dan danas tako.
Kako birate suradnike?
- Suradnike uzimam ili preko natječaja ili putem preporuka. Prvo sam uzela ljude iz postojećih firmi koji su radili na programu proizvodnje koji sam ja vodila. Najvažnije mi je bilo da zapošljavamo stručne ljude – trebali su nam tapetari, krojači, stolari, a to nam i danas treba. Kako smo 1998.g. počeli s krevetima, tako smo 1999.g. krenuli s madracima. Kad smo krenuli u proizvodnju madraca, moto nam je od prvog dana bio Odlučila sam otpočetka da nećemo raditi jeftinu, ni nekvalitetnu robu. Ako je roba kvalitetna, testirana i certificirana, tada je normalno da to ima i svoju cijenu, a nama je kvaliteta od prvog dana bila izuzetno važna.
Vaše poduzeće je jedno od najnagrađivanijih u Hrvatskoj na polju inovativnosti, za što ste dobili brojne nagrade. Kako izgleda proces nastanka jednog proizvoda?
- Posjećujemo mnogo sajmova na kojima pratimo novitete na području materijala koje bismo mogli ugrađivati u madrace. Tako nam dolaze ideje – radimo i implementiramo nove materijale po našoj recepturi u naše proizvode. Volim reći da su naši jer zaista iz nastaju naših ideja, uvijek s kvalitetnim materijalima.
Po čemu se vaši proizvodi razlikuju od sličnih na tržištu?
- Trudimo se uvijek biti korak ispred. Mnoge firme nemaju snage ni mogućnosti raditi nešto inovativno jer za tako nešto treba vremena, novaca i na kraju ideja koje se mogu realizirati. Vi možete osmisliti neku inovaciju i imati ideju, ali ako je ne sprovedete u djelo, i ne napravite taj proizvod da vidite kako djeluje, tada niste ništa napravili - ta inovacija ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Mi imamo tu sreću da radimo inovacije u okviru naše proizvodnje (na krevetima, madracima i jastucima), te s gotovim primjercima idemo na sajmove inovacija i uživo možemo pokazati što i kako to radi. Ako se na sajmovima proizvodi potvrde kao dobre inovacije, što dokazuju brojne zlatne medalje i nagrade koje smo osvojili, mi odmah idemo u proizvodnju i realizaciju tih ideja. Opet tu su i financije koje vam omogućuju da možete raditi na novim inovacijama i istraživati sve ono što je potrebno za izradu kvalitetnog inovativnog proizvoda.
Kako se pristupanje Hrvatske Europskoj uniji odrazilo na vaše poslovanje?
- Mi smo već od samog osnutka radili s Europskom unijom. Ukidanjem granica, olakšalo nam se poslovanje, tako da sad možemo promptno raditi isporuke. Inače smo isključivo izvozno orijentirana firma - najvećim dijelom radimo s Njemačkom, ali i Austrijom, Češkom, Švicarskom, Poljskom, Francuskom, Švedskom, Danskom, gotovo cijelom Europom. Izlazimo i na istočna tržišta: Bjelorusiju, Rusiju, čak smo isporučivali robu i u Kazahstan, a pregovaramo i s firmama u Iranu.
Kako ocjenjujete hrvatsko tržište u kojem poslujete?
- Mi smo se nametnuli kao brend u Hrvatskoj. Tijekom svih ovih 17 godina poslovanja stvaralo se ime koje je danas poznato i tu polako preuzimamo primat. No, imamo probleme s uvozom, s nekvalitetnom i jeftinom robom koja se većinom prodaje u prodajnim centrima i salonima, a gdje za našu robu nema baš puno mjesta. Drugo, s 300.000 nezaposlenih tko će kupovati našu robu koja nije jeftina kad ljudi gotovo da nemaju za hranu. Mi smo do 2008.g. vrlo dobro poslovali u Hrvatskoj, no onda smo zamjetili pad prodaje. Mi još uvijek jako dobro radimo u našim salonima gdje se možemo posvetiti kupcu, no kroz trgovačke lance nam je pala prodaja. Međutim ove godine se tržište počelo buditi. Opet u pristupu krajnjem korisniku i opremanju hotela veliku ulogu igraju naše inovacije. U Hrvatskoj smo u segmentu opremanja hotela broj jedan.
Koje su najvažnije vještine koje ste stekli, a koje su vam pomogle u pokretanju biznisa?
- U poslovanju sa stranim svijetom to je poznavanje jezika i komunikacija, ali i poštenje od samog početka. To ne znači samo da vi isporučite robu, platite račune, što se podrazumijeva, već ono što se dogovorite usmeno s kupcem da se toga i pridržavate. Mi i dan danas radimo s nekim kupcima, a da nemamo nikakve ugovore, samo na temelju riječi. Uvijek poštujem svoju riječ. I prije nego sam pokrenula vlastitu firmu, surađivala sam s nekim od poduzeća s kojima i danas radim i nikad nisam s njima došla u konflikt. Stjecali su povjerenje u mene od prvog dana, što danas u poslovanju jako puno znači.
Osjećate li da vam je bilo teže pokrenuti i voditi biznis jer ste žena? Jeste li zbog toga naišli na neke prepreke?
- Nisam osjetila nikakve prepreke zbog toga što sam žena. I prije nego sam otvorila svoju firmu, većinom sam radila u muškom svijetu, s muškim kolegama. Od početka sam u poslu bila okružena muškarcima i nisam imala nikakvih problema. Doživjeli su me kao osobu od riječi. Bila sam im u istom rangu jer sam uvijek znala što hoću. U poslovanju sam bila otvorena i na razgovore sam dolazila s konkretnim prijedlozima i ciljevima, bilo u nabavi, bilo u prodaji. Tako sam izgradila odnos s poslovnim partnerima. Danas smo u poziciji da mi biramo partnere i da određujemo uvjete poslovanja.
Jeste li imali kakvih početničkih grešaka?
- Pa možda je bilo nekih grešaka, ali ništa značajno jer ne bismo bili sad ovdje gdje smo sad. Kad bih se ponovo rodila, ponovo bih krenula istim stopama kao sad.
Čime ste se kao djevojčica željeli baviti?
- Medicinom, htjela sam studirati medicinu. To mi je bila velika želja. Od malena sam „primala pacijente“ i "propisivala recepte". Kao djevojčica sam zamišljala da imam svoju privatnu ordinaciju, tako da sam već onda imala duh poduzetništva u sebi. Nažalost zbog obiteljske situacije nisam mogla na studij medicine, već sam otišla raditi u inozemstvo. Kasnije sam uz rad završila ekonomiju.
Vaša firma je sad obiteljsko poduzeće – kako je to raditi s obitelji?
- Jako je teško raditi s obitelji, a mislim da nisam jedina koja tako razmišlja. Radimo zajedno moj sin i ja. Mladi imaju jako puno dobrih ideja, koje mi stariji ne možemo shvatiti. Među nama zna biti puno iskrica u poslu, a obično se radi o sukobu generacija, no svaki put nađemo neki kompromis. Sin više rješava tehničke stvari oko strojeva, nabave i proizvodnje, a ja rješavam financije i politiku firme. No što se tiče ideja i tijeka proizvodnje tu se znamo posvađati. U nekim me stvarima on i koči, ali dobronamjerno i kad radimo zajedno, prema njemu znam nastupiti puno oštrije nego prema radniku. No da je teško raditi s obitelji , to je istina.
Koji je vaš najveći uspjeh?
- Moj sin i moj posao. Živim za jedno i za drugo.
Kako to da ste krenuli u turizam?
- Već sam prije radila u ugostiteljstvu pa je to bio jedan od razloga, a drugo to je bio nekakav logičan slijed jer jako puno radimo upravo za turizam, opremanje hotela i logično je da imamo i nešto vlastito. Imamo apartmane na Pagu, te vile na Krku, a sad pokušavamo napraviti zdravstveni turizam u Varaždinskim Toplicama. Kupili smo stare kuće u strogom centru Varaždinskih Toplica. Moram reći da i živim u Varaždinskim Toplicama i imam tu sreću da radim u dvije županije – Međimurskoj i Varaždinskoj i sad imamo podršku i županije i grada i svih mještana. Varaždinske Toplice imaju veliki potencijal i teško mi je bilo gledati kako to sve propada i valjda sam se morala naći tu da pokrenem nešto. Mislim da će to potaknuti i druge da počnu ulagati u taj kraj.
Postoji li neki recept ili formula koju biste preporučili drugima?
- Red, rad i disciplina. Radim cijeli život od 0-24. Jedino tako možete voditi firmu. Ne možete voditi firmu, a ne biti u njoj. Možda ne dođem prva na posao, ali nerijetko posljednja odlazim. Ili sam na putu ili sam u firmi. Sigurno da i obitelj u tome trpi jer ne možete sve zadovoljiti. Nije to samo stvar karijere, jer ja nisam karijerista. Upravo socijalna osjetljivost i sam biznis me tjeraju da idem naprijed. Sve te brojne nagrade koje smo dobili me guraju naprijed. Ne mogu reći sad mi je dosta. Uvijek se morate dokazivati. Društvo i prilike vas tjeraju da idete naprijed. Vezano za ovaj projekt koji radim u Varaždinskim Toplicama, mogli bi pomisliti što će to meni? Pa neću ja to nositi sa sobom - to će ostati, bit će zaposleno 30-40 ljudi, podržavat će se rad obližnjih OPG-ova, kooperanata i sve će se zajedno nekako podići. Idemo zajednički svi nešto napraviti. Mogu ja biti inicijator ili financijer, ali svi će imati neke koristi od toga. Ali red, rad i disciplina moraju biti. Jedino tako možemo ići naprijed. Ne možemo plakati nad svojom sudbinom već trebamo uzeti stvari u svoje ruke koliko je god to moguće.
Koji je vaš recept za uspjeh Hrvatske?
- Ne zapošljavati podobne već bi svugdje trebali raditi stručnjaci. Kad pogledamo tako, pa ne mogu ja ovdje proizvoditi avione, ako sam se specijalizirala za krevete i madrace i u tom svom poslu želim biti perfekcionista. Treba biti stručnjak u svom poslu bez obzira što radite. U politici nemojmo zapošljavati politički podobne već bi trebalo staviti struku na prvo mjesto i ispred svega. Političari bi trebali slušati glas naroda. Malo više bi trebali ići među ljude i slušati što ljudi misle i kako razmišljaju jer su oni tu za nas, a ne obratno. Na kraju krajeva ih mi i plaćamo.
Kako se opuštate? Imate li slobodnog vremena i kako ga provodite?
- Imam malo slobodnog vremena. Za vikend čistim, kuham i peglam, te se pripremam za novi tjedan, što ću raditi, što obući. Vikendom znam otići na more da napunim baterije, a imam i svoj vinograd pa se i time bavim. Družim se s prijateljima, znamo ići zajedno i na putovanja. Volim putovati, osobito krstarenja, ali ništa luksuzno i skupo. Baš uskoro idem na putovanje u Škotsku i Irsku.
Imate li omiljenog dizajnera?
- Što se tiče mode, ne patim za dizajnerskim komadima odjeće. Jedino što mi je važno to je parfem Chanel No5, kojeg uvijek imam.
Što biste savjetovali mladim poduzetnicama i onima koje to tek misle postati?
- Moj je savjet ako misle ići u biznis neka idu bez predomišljanja u to. Kad pokrećete svoj posao morate imati pred sobom cilj, morate znati što hoćete, a ako ste u dilemi, ne idite u biznis. Ako imate ideju i viziju, morate stremiti tom cilju da se on i ostvari, bez osvrtanja i gledanja unatrag. Jedino vas mora voditi cilj, vizija i volja da se to uspije. Morate puno raditi na tome, ali nemojte odustati.
Bez obzira na poteškoće koje su pratioc svakog posla, pokušajte ih riješiti. Idite hrabro naprijed, naročito žene. Voljela bi da se žene oslobode razmišljanja „Ja to ne mogu“. Može se. S druge strane voljela bi da su žene što neovisnije. Ako žena ostane domaćica, ako ne radi već je doma, a dođe do kraha braka, žena najčešće završi na ulici s djecom. Ne radi, nema iskustva, što dalje? Kome se okrenuti? Zato je važno, ako ima biznis ili ideju za biznis, neka krene u to. Pogledajte primjer Verice Mihalic (Fashion stars j.d.o.o.), koja nam se predstavila u Čakovcu na tribini „Perspektiva i izazovi ženskog poduzetništva“ koja je u 50-toj godini života ostala bez posla i pokrenula je vlastiti biznis. Svaka joj čast što nije plakala nad svojom sudbinom već je sama hrabro krenula u posao i danas ima 19 zaposlenih. Mene to fasciniralo.
Razgovarali smo s jednom od najuspješniji poduzetnica u Hrvatskoj