Kad se toliko toga događa oko nas na globalnoj razini, naše se emocije i svakodnevne odluke čine beznačajnima u usporedbi s njima. Pomisao na preispitivanje onoga što nam se događa iznutra može se činiti preplavljujuće i počinjemo kliziti prema destruktivnom ponašanju, a da toga nismo ni svjesni.
Samosabotaža, kako se to često naziva, nije uvijek očita. Očituje se na prikrivene i nesvjesne načine koji namjerno ometaju naš vlastiti uspjeh i dobrobit potkopavajući naše osobne ciljeve i vrijednosti.
Radi se zapravo o samoj ideji da kažemo 'da' čak i kada želimo reći 'ne' i osjećamo potrebu da se složimo s drugima čak i kada to ne želimo. Samosabotaža također može izgledati kao da pratiš druge, ne hvališ se za svoja postignuća ili se uključuješ u stvari za koje znaš da nisu dobre za tebe.
Zašto se samosabotiramo?
Prema Rochelle Knowles, osnivačici Mindful Eyes coachinga, sve se svodi na strah. "Postoji dio našeg mozga, poznat kao moždano deblo, koji ne voli promjene, što potiče našu prisilu da skliznemo u destruktivne obrasce i u biti samosabotažu", objasnila je za Stylist. "Kada osjeti promjenu, ovaj dio mozga ima limbički sustav koji puni osjećaje straha i brige, tako da korteks mora smisliti logičan razlog da opravda te emocije."
U mnogim slučajevima samosabotiramo se jer želimo prihvaćanje. Primjerice, mi zapravo ne želimo ići u izlazak, ali želimo jer naša prijateljica treba podršku, a ona ne želi ići sama. Ili se zalažemo za dodatne odgovornosti na poslu jer znamo da naš šef to želi. "Naš mozak nas samo želi zaštititi", nastavlja Knowles, "pa ako smo društveno tjeskobni, vjerojatno ćemo učiniti nešto zbog čega ćemo se ponovno osjećati prihvaćenima." Dakle, kako ova ponašanja mogu izgledati?