Često čujemo izraz da su neki poslovi "tipično muški" - od poslova kod kuće, kao što je košnja trave ili cijepanje drva pa sve do nekih zanimanja, poput mehaničara, vozača, vodoinstalatera i brojnih drugih. U skladu s tim, poslovi su se godinama dijelili na "muške" i "ženske", a nerijetko bi se upravo žene smatralo neprikladnima za određene poslove i zanimanja. No da je podjela poslova prema spolu besmislena i da ne postoje "muški" poslovi i "ženski" poslovi dokazuju brojne inspirativne žene koje ruše predrasude, a jedna od njih je i Zagrepčanka Irena Petir, jedina hrvatska automehaničarka s položenim majstorskim ispitom s kojom smo razgovarale povodom Dana žena.
Irena nas je dočekala u svojoj radioni, a svoju je priču započela tako što nam je rekla da je zanimanje automehaničara u njezinoj obitelji već generacijama, pa je život odlučio da i ona krene tim putem.
"Moj djed i moj tata također su bili automehaničari pa je to bio neki normalan slijed događaja", rekla je Petir i priznala da njezini roditelji i nisu bili oduševljeni idejom da postane automehaničarka, jer to "nije zanimanje za žene".
Oduvijek je imala 'žicu' za mehaniku
Tako je krenula na fakultet i neko vrijeme studirala šumarstvo, no ubrzo je shvatila da to nije za nju, pa je počela pomagati svom ocu u radioni. Tu je sve krenulo i iako je u početku samo sređivala papire, kasnije je postala mehaničarka, kao i svi ostali dečki koji su tamo radili.
"Tata je shvatio da mi popravljanje auti ide bolje od drugih stvari - kada je shvatio da ipak imam 'žicu' za mehaniku, nije mi branio, već me podupirao u tome", prisjetila se Petir, koja posao automehaničarke radi od 1989., a toliko ga voli da ni u jednom trenutku nije poželjela raditi ništa drugo.
No Irena nije samo automehaničarka - ona je jedina automehaničarka u Hrvatskoj s položenim majstorskim ispitom, ispitom koji je potreban svakome tko želi otvoriti svoj vlastiti obrt.
"Ti si žensko, što ćeš ti meni govoriti kako se popravlja auto"
Irena je priznala da se znala susretati s ljudima koji su imali predrasude prema ženi automehaničarki, no danas je to sve rjeđe. "Bilo je različitih dobacivanja, što jer sam bila žensko, što jer sam bila mlada, a kada si mlad, nitko te ne shvaća ozbiljno", rekla je Irena, a često je znala čuti komentare poput "Ti si žensko, što ćeš ti meni govoriti o tome kako se popravlja auto".
Danas, kako kaže, više nema takvih problema jer sada svatko provjeri kod koga ide na servis, pa svatko tko dođe zna tko je ona i što radi. Ipak, i ona se često zna našaliti da bi u životu bolje prošla da visoka 180 centimetara, da ima brkove i da je muško.
Danas više nema pravila
"U današnje doba i dalje postoji ta neka podjela na muško-ženske poslove, posebno u manjim sredinama, ali u malo većim sredinama više i ne postoji – svejedno je je li žena automehaničar, je li muškarac kuhar, teta u vrtiću ili nešto treće. Više nema apsolutno nikakvih pravila", rekla je Irena, a svim ženama želi poručiti da budu uporne i izbore se za svoj status.
"U početku će vas 'šikanirati' sa svih strana. Kada sam krenula na školovanje sa svim muškim kolegama, bilo je onih koji su to normalno prihvatili, ali ona druga polovica uvijek bi me gledala ispod oka, misleći 'što ova žena radi tu među nama', ali to je normalno. Na to jednostavno ne reagirate jer ni nema potrebe - vi znate što radite i koliko vrijedite, a to što će netko drugi zamarati s time jeste li žensko ili niste, manje važno", zaključila je Irena.