#ponosna
Rušenje i opsada gradova i sela, ljudi koji bježe iz svojih domova, uplakana djeca koju majke nose u naručju dok su očevi ostali braniti dom - sve su to slike koje su mnogima itekako poznate. Mnogi Hrvati iskusili su takvu bol i strah 90-ih godina prošlog stoljeća. Zato su mnogima vijesti o početku rata u Ukrajini bile još i strašnije… Opet u Europi u 21. stoljeću ljudi bježe iz svojih domova u potrazi za mirom i sigurnošću. Mnogi Ukrajinci spas od rata potražili su i u Hrvatskoj, oko 20 tisuća ljudi došlo je u našu zemlju. Među njima je i Daria Suknova, liječnica koja je, kako kaže, oduvijek imala posebnu vezu s našom zemljom, ali nije ni sanjala da će jednog dana bježati od rata i da će joj Hrvatska postati privremeni dom.
49-godišnja Daria Suknova voljela je svoj život u Kijevu. Uživala je u obiteljskom životu sa suprugom i kćeri te obožavala svoj posao liječnice estetske medicine i trenera za kozmetologe. S Hrvatskom je imala posebnu vezu jer je posljednjih petnaest godina ljetovala u Brelima, tijekom tih godina naučila je hrvatski jezik, a more joj bilo odmor za dušu. Ljubav prema našoj zemlji započela je davnih godina, kada se njezina šogorica udala za Hrvata i od tada je cijela obitelj vezana za more i Hrvatsku.
No u veljači ove godine sve se promijenilo za Dariju i njezinu obitelj, kao i sve Ukrajince. Počeo je rat, Daria je s trudnom prijateljicom došla u Hrvatsku. Darijina kći već je bila na studiju u Kanadi, a suprug je ostao braniti njihovu zemlju. Dolazak u Brela više nije značio odmor nego početak neizvjesnosti i čekanje kraja rata. Iako joj se život u potpunosti promijenio i danas živi daleko od svog doma, Daria je nasmijana i smirena žena, a njezine oči zrače blagošću. Ona nas kao i sve druge hrabre žene podsjeća koliko žene mogu biti snažne, prilagodljive i uvijek mogu brinuti za druge.
Za početak su Daria i njezina trudna prijateljica bile u Brelima, njezinom mjestu snage, no onda je shvatila da mora početi tražiti posao. Kako sama kaže "to je važno za njezino mentalno zdravlje i ne može ne raditi". No kako sreća prati hrabre, tako je i Daria vrlo brzo našla posao. Zaposlila se u zagrebačkoj dermatološkoj Poliklinici Estera u kojoj je ostala vrlo blizu liječničkoj struci. Iako još mora nostrificirati diplomu, radi kao kozmetolog, veseli ju rad s klijentima, a kolege su, kaže Daria, njezina nova obitelj.
Danas pola godine kasnije živi svoj zagrebački život, veseli se poslu, ali i brine za obitelj u Kijevu i Harkivu. Iako joj je život donio neugodne prevrate, ona smireno i bez straha čeka da se vrati svom životu u Ukrajini. Daria nas je svojom pozitivnošću podsjetila koliko žene mogu borbene i hrabre i kako uvijek trebaju biti ponosne na sebe. Bez obzira na ratove i nedaće imaju snagu za novi početak, brinu za druge i pokušavaju napraviti najbolje čak i kada život donese ružne stvari.