Prošla je 231. godina od smrti jedne od najvećih vladarica svih vremena – kraljice Marije Terezije, a još uvijek danas u našoj kulturi osjećaju se pozitivne i negativne posljedice njezinih politički odluka i reformi koje je provodila tijekom svoje 40.-godišnje vladavine nad Habsburškom monarhijom. Gotovo je nemoguće pobrojati sve njezine titule, a za nas su najvažnije - Češka i Ugarsko-Hrvatska kraljica i austrijska nadvojvotkinja, te prva žena koja je vladala Habsburškom monarhijom, što do tada bilo gotovo nezamislivo. Njezina 40.-godišnja vladavina danas se naziva „Terezijansko doba“ ili „Terezijanizam“. Tijekom svoje vladavine provela je brojne vojne, gospodarske i vjerske reforme, te reforme na području školstva i zdravstva. Ona je žena koja je stvarala povijest.
Nasljeđe i ljubav mlade kraljice
Maria Theresa Walburga Amalia Christina rodila se 13. svibnja 1717. godine, a na Habsburško prijestolje sjela je 1740. godine sa svega 23. godine, života nakon smrti njezinog oca cara Karla VI Habsburškog, koji iza sebe nije ostavio muškog nasljednika. Zanimljivo je da je Karlo VI i prije rođenja Marije Terezije donio dekret „Pragmatičnu sankciju“ u kojoj se omogućuje ženskim potomcima nasljeđivanje krune, što je na kraju 1740. godine i Mariju Tereziju dovelo na prijestolje. Imala je dvije mlađe sestre Mariju Anu i Mariju Amaliju.
Opisivali su ju kao lijepu djevojku s velikim plavim očima i svijetlom kosom s malo crvenkastog sjaja, te snažne građe. S obzirom da njezini roditelji nisu bili u bliskom srodstvu, što je inače bio običaj, nije bolovala od nikakvih degenerativnih bolesti.
Za njezino obrazovanje brinuli su se Isusovci, a voljela je umjetnost i streljaštvo, dok je za njezin dvorski odgoj zaslužna je bila kontesa Marija Karolina von Fuchs-Mollard. S 14 godina počela je s ocem pohađati sastanke tadašnjeg vijeća, no otac nikada s njom nije razgovarao o politici, jer je cijeli život, bez obzira na Sankciju, iščekivao rođenje još jednog sina koje se nikada nije dogodilo.
Marija T. s navršenih 19. godina udala se za Franju Stjepana Lotarinškog, pa je zbog toga njezina loza dobila ime Habsburg – Lotarinška loza. Koliko se čini, iako se radilo o dogovorenom braku, Marija Terezija je bila istinski zaljubljena u svojeg supruga, što dokazuju ljubavna pisma koja mu je slala i prije nego što su sklopili brak.
Iako se pričalo da je i sama imala brojne ljubavnike, a da je jedan od njih bio i barun Trenk, za to ne postoje dokazi. S druge strane, poznato je da ju je suprug često varao, a njegova najpoznatija ljubavnica bila je Marija Wilhelmina, princeza od Auersperga.
U braku s njim rodila je 16. djece, no samo polovica je doživjela odraslu dob. Ostala djeca umrla su još kao bebe ili djeca od različite dobi, a većina je život izgubila zbog tada smrtonosne bolesti velikih boginja. No, ni drugo osmero živuće djece nije imalo lak život, te su mnogi umrli relativno mladi, a većina iza sebe nije ostavila legitimne nasljednike.
Mariju Tereziju su opisivali kao lijepu djevojku s velikim plavim
očima i
svijetlom kosom s malo crvenkastog sjaja, te snažne građe
Bez iskustva
Iako je Karlo VI. slovio kao veliki vladar, na žalost, Marija Terezija je nakon njegove iznenadne smrti, našla u nezavidnoj poziciji. Osim što je postala prva žena vladar, naslijedila je monarhiju u nezavidnom stanju. Državna blagajna je bila prazna zbog ratova s Turskom i Poljskom, vojska je bila slaba. Navodno je u državnoj blagajni bilo samo 100.000 florina koje je tražila njegova udovica.
Prusija, Bavarija, Saksonija i Francuska su odbacile Pragmatičnu sankciju, koju su priznale za vrijeme života Karla VI. Prusija je nastavila sa svojim prisvajanje provincije Šleske, što je dovelo do devetogodišnje rata. Marija T. će kasnije pokušati ponovno osvojiti Šlesku, ali bez uspjeha. Vojska je brojila 80.000 vojnika koju mjesecima nisu dobili plaću, no ono što je bilo nevjerojatno, bili su i dalje odani svojoj novoj kraljici.
Kao što smo i već prije spomenuli, Marija Terezija nije bila upućena u stanje države, pa se zbog toga našla u vrlo nezavidnoj situaciji. No, zbog toga zadržala je sve očeve savjetnike dok suprugove državničke vještine koristila na drugim područjima, što se pokazalo da je bila kriva odluka.
Deset godina kasnije je sama napisala „Našla sam se sama, bez novca, bez kredibiliteta, bez vojske, bez iskustva i znanja, i na kraju bez savjetnika, jer su svi željeli prvo vidjeti kako će se stvari razvijati...“. No, svojem suprugu nikada nije dopustila da donosi ključne političke odluke, te je uvijek davala do znanja i privatno i u javno da je ona vladarica, a ne njezin suprug.
Četrdesetogodišnju vladavinu Marije Terezije obilježili su brojni
ratovi,
ali i brojne reforme koje su modernizirale „zastarjelu“
monarhiju
Značajne reforme
Četrdesetogodišnju vladavinu Marije T. obilježili su brojni ratovi, ali i brojne reforme koje su modernizirale „zastarjelu“ monarhiju. Za našu zemlju bile su najvažnije vojne i gospodarske reforme. Vojne reforme obuhvaćale su posebno područje Vojne krajine, koje više nije imalo toliko veliku ulogu u obrani od Turaka jer je njihova moć slabila.
Provela je sustavnu militarizaciju, odnosno uvela je vojni rok za sve muškarce između 16 i 60. godina života, a na strateškim mjestima u Vojnoj krajini osnovala je vojne akademije, što joj je omogućilo da ima „nepresušan“ izvor vojske koji joj je bio potreban za brojna ratovanje diljem Europe. Zbog toga je u Bečkom Novom Mestu osnovana i najveća vojna akademija „Theresianum“ koja je postala jedna od najslavnijih i najznačajnijih vojnih u Monarhiji.
Gospodarske reforme najviše su se odnosile na reformiranje i ukidanje feudalnih odnosa, a za naše područje najvažniji su „Slavonski urbar“ i „Hrvatski urbar“, dokumenti koji su smanjivali davanja kmetova prema vlastelinu i uređivali međusobne odnose, ali su zbog toga kmetovi morali plaćati porez u njezinu blagajnu, što na kraju i nije popravilo položaj samih kmetova. No, „Urbari“ su omogućili kmetovima da izađu na tržište i prodaju svoje proizvode, što vlastelini nisu primili najbolje. Također, je provodila plansko naseljavanje.
Nikako se ne smije niti zaboraviti reforma Crkve, posebno Isusovačkog reda kojima je oduzela školovanje djece, te uvela obavezno školovanje sve muške djece između šeste i 13. godina života. Isusovcima je, također, ukinula pravo na cenzuru, te je na sebe preuzela parnice protiv vještica, što je dovelo do postepenog ukidanja mučenja i suđenja ženama.
Otvarala je medicinske ustanove i rađaone, što je potaknulo porast stanovništva. Nakon smrti Franje Stjepana, uz Mariju T. suvladar je postao njen najstariji sin Josip II. koji je, također, bio zaslužan za brojne reforme, ali je Mariji Tereziji pripala zasluga.
Smrtno neprijateljstvo
Marija T. kako se i zaklela, pokušala je ponovno vratiti izgubljenu pokrajinu Šlesku, koja je bila puna mineralnih bogatstva, a koju je na samom početku njezina vladanja osvojio pruski kralj Fridrik II. Njezini suvremenici svjedoče da je on bio jedini politički protivnik kojeg je mrzila i za kojeg je govorila da je zao čovjek.
U njezinom nastojanju da ponovno osvoji Šlesku sklopila je savez s Francuskom, Ruskim Carstvom, a poduprlo ju je i Ujedinjeno Kraljevstvo, no nakon sedam godina ratovanja, nije uspjela ostvariti svoj stan, a njezini saveznici polako su joj okretali leđa, zbog svojih problema na drugim bojištima, te je 1763. godine potpisala mir, bez da je dobila Šlesku.
Pruski kralj Fridrik II. Bio je jedini politički protivnik
kojeg je mrzila i za kojeg je govorila da je zao čovjek
Brojno potomstvo
Marija T. je u 20 godina rodila 16 djece. Njena prva kćer Maria Elisabeth rodila se 1737. godine, te umrla tri godine poslije. Godinu dana poslije rodila se Marija Anna koja bila njezino najstarije živuće dijete, ali se nikada nije udavala te je umrla 1789. godine, a 1740. godine rodila se Maria Carolina, koja je umrla s godinu dana starosti.
Prvog sina Josipa II. i nasljednika prijestolja rodila je 1741. godine, i koji je vladao punih deset godina nakon njezine smrti, ali nije imao nasljednika iako se ženio dva puta.
Samo godinu dana poslije rodila se Maria Christina, njezina miljenica koja se udala Princa Alberta Saksonskog. Nakon toga rodila se Maria Elisabeth koja je nosila ime svoje prve preminule sestre. Nikad se nije udavala, te je umrla 1808. godine. Nakon nje rodio drugi sin Karlo Josip koji u dobi od 16 godina umro od velikih boginja.
Maria Amalia rodila se 1746. godine te se udala za Ferdinanda, vojvodu od Parme, te imala potomke. Slijedio je Leopold II koji je naslijedio krunu nakon smrti Josipa II, no umro je samo dvije godine nakon svojeg brata, no zahvaljujući braku sa španjolskom infantom Marijom Luisom s kojom je imao 16. djece iza sebe je ostavi legitimne nasljednike, a krunu je naslijedio njegov sin Franjo II. Slijedile su kćeri Maria Karolina koja je umrla kao beba, zatim Maria Johanna koja je umrla od velikih boginja u dobi od 12 godina, te Maria Josipa koja je također umrla od velikih boginja pet godina nakon svoje sestre Johanne. Maria Karolina rodila se 1952. godine, te se udala za kralja Ferdinanda IV od Napulja i Sicilije, imala je nasljednike, te je poznata po tome što je nadživjela svu svoju braću i sestre.
Sin Ferdinand rodio se 1754. godine, te se oženio Marijom Beatrice Ricciarda d'Este. Najpoznatija kćer Marije T. bila je i njena najmlađa kćer Maria Antonia ili kasnije poznata kao Antoniette, koja se udala za francuskog kralja Luija XVI., a oboje su skončali život na giljotini 1793. godine. Posljednji sin Maksimijan Franjo rodio se 1756. godine, te je bio nadbiskup i posljednji knez-izbornik Kölna.
Marija Tereza s obitelji 1754. godine
Zanimljivosti
Iako je voljela svu svoju djecu, nije nikome od njih dozvolila brak iz ljubavi, već je sama (uz pomoć savjetnika) pomno i strateški odabrala supružnike. Jedino je svojoj miljenici Mariji Kristini dozvolila brak iz ljubavi. Sa svom djecom ostala je u veom bliskom kontaktu i pisma su razmjenjivali veoma često. Najviše komunikacije bilo je s Marijom Antoanetom – koju je često korila radi bahatog i raskalašenog ponašanja.
Govorila je pet jezika – njemački, latinski, francuski, španjolski i talijanski. Voljela je kazalište, glazbu i kockanje. 1762. godine šestogodišnji Mozart svirao je pred Marijom Terezijom.
Marija Terezija oduvijek je bila malo "jača" žena za ono vrijeme, a u srednjim godinama njen problem s težinom postao je još izraženiji. U starijoj dobi je zbog toga čak imala i problema s hodanjem – zato su joj u njenu rezidenciju ugradili – lift!
Smrt supružnika
Suprug Marije T., car Franjo Stjepan umro je 1767. godine tijekom svadbenog slavlja njegovog drugog sina Leopolda, što je ona nikada nije preboljela. Od onda pa sve do smrti nosila je crninu te se u potpunosti povukla iz javnog života. Zanimljivo je spomenuti da je iste godine i sama preboljela velike boginje, no čini se da se nikada do kraja nije oporavila.
No, bez obzira na sve, nastavila je vladati sve do smrti 29. studenog 1780. godine, te je pokopana u dvostrukom sarkofagu uz svojeg supruga, a koji se nalazi u grobnici Habsburgovaca u Beču.
Marija Terezija i njen suprug pokopani su u dvostrukom
sarkofagu u grobnici Habsburgovaca u Beču