Spontano žensko okupljanje

Ni snijeg, ni mećava nisu zaustavili moje prijateljice da se domognu komada domaće torte.

Spontano žensko okupljanje

Danas preskačem temu o patetičnom Valentinovu, jer u mom kalendaru on ne egzistira. Ljubav apsolutno nema nikakve veze sa tim danom. Ljubav je dugotrajan proces i ona se iskazuje svakodnevno, svjesno ili nesvjesno. A ideja da baš toga dana milijuni ljudi poklanjaju  neki poklon nije odveč originalna ni previše uzbuđujuća. Bilo bi ljepše da se taj dan proglasi npr. ”Danom cvijeća i čokolade”. To bi bilo poštenije.

Protekli vikend, kojeg su obilježile niske temperature i snijeg, uglavnom sam provela u kući, ne volim zimu, ali je volim promatrati iz toplog stana. Slučajno se sasvim spontano okupilo žensko društvo. Lažem, lažem… Htjela bih da  je bilo slučajno, ali moje fotografije netom ispečene bijele Caprese torte poslužene  sa mojim domaćim limoncellom, objavljene na fejsu, nagnale su sline na  usta mojim dragim prijateljicama (pazite što stavljate na fejs). Ni snijeg , ni mećava, nisu ih zaustavile u nakani da  se domognu komada domaće torte. Prije nego su došle, sve sam lijepo servirala, napravila zimski čaj od cimeta i voća čiji se miris širio dnevnim boravkom. Baš me radovalo ovakvo neisplanirano društvo.


Image


Kad su stigle, nastao je pravi ženski metež. Prvo su se bacile na čaj i kolač, a onda su krenule po limoncellu i domaćoj orahovici. Svi naši razgovori počnu o nesuvislim temama: što smo kupile, gdje smo bile, što smo zabavanog radile, a kako krene alkohol onda su teme malo žešćeg sadržaja. I raspojasale smo oko teme “kompromisi u životu i braku”.

Gotovo svaka od njih radi poneki kompromis u svom životu. Mora se, kažu. Nemoguće je živjeti u braku, a da nema kompromisa. Svaka je pričala svoju priču o kompromisima u životu. I sve su zbog tih kompromisa uglavnom zažalile, ne odmah, ali s vremenom. Jedino moja najbolja prijateljica ne voli kompromise, koja je hrabro prekinula dugogodišnju vezu jer nije htjela pristati na kompromis koji bi njoj naštetio. I ponosna sam na nju. Rekla je oštro: “Ja sam s tim čovjekom provela  cijelu moju mladost, ali sam uvidjela da i nakon svih tih godina, on i dalje očekuje da se ja promjenim kako bi njegov život funkcionirao. Apsolutno ništa nije učinio da se prilagodi mojim željama. Osjećala sam se ucijenjeno i nisam htjela ostati u toj vezi. Mislila sam da me dovoljno poznaje da me prihvati onakvu kakva jesam.”

Dok su je svi optuživali zbog prekida i vršili pritisak da se pomiri, jedino sam je ja razumijela. Nisam ni na koji način utjecala na njenu odluku, ali mi je njezin potez bio razumljiv. U ljubavi nema kompromisa, bar ga u mome nije bilo. Svaki pokušaj zasnivanja nekog kompromisa bio je osuđen na propast. Zaljubljujemo se u neku osobu svim bićem, u njihove mane i vrline. Kad očekujemo od našeg partnera da se mijenja zbog nas, onda  moramo biti svjesni da on to radi protiv sebe da bi zadovoljio nas i obrnuto. To nezadovoljstvo zbog ustezanja dovodi do svađa. Kompromis je umjetno stanje, siva zona i brak se ne bi trebao zasnivati na kompromisima jer to znači da smo većinu vremena nešto što po esenciji našeg bića nismo. Ono u što sam ja sigurna, da moramo poštovati osobu koju smo odabrali za partnera, da  trebamo učiti tolerirati jedne druge i njegovati tu različitost koja nas je privukla. To je proces koji se uči vremenom i on nikada ne prestaje. U početku našeg braka, ja sam imala čestu naviku da mijenjam neke njegove navike bez nekog posebnog razloga, možda iz čiste posesivnosti i osjećaja dominacije. Za razliku od mene, moj muž mene nikada nije pokušavao promijeniti. Dapače, davao mi je apsolutnu slobodu da radim što želim i volim. I na tome sam mu beskrajno zahvalna. On je imao jednu posebnu vrlinu, a to je lakoća življenja koja mi je, dok nisam upoznala njega, bila totalna nepoznanica. Ali bilo je uzbudljivo. Ulagala sam veliki napor da tu vještinu donekle savladam i odbacim neka nametnuta pravila.  


Image


Za kraj vam ostavljam ovaj recept za bijelu caprese tortu sa limoncellom:

To je klasična čokoladna torta koja dolazi sa otoka Capri.Ova varijata je bijela jer u nju osim badema ide bijela čokolada i limuncello.Prilično je ukusna i nije suha.Uz čašicu finog limoncella iz leda, doživljaj je zagarantiran uz ove snježne dane!

Sastojci :
300 g badema (oljuštenih i sitno samljevenih)
150 g šećera
5jaja
1 limun (naribana korica)
1 dl limoncella
40 g škrobnog brašna
Prstohvat soli
šećer u prahu za posipanje po želji
50-100 g bijele čokolade (naribane)

Priprema:
1 Odvojite žumanjke od bjeljanjaka. Umutite mikserom žumanjke, šećer i limunovu koricu.
2 Pomiješajte škrobno brašno s mljevenim bademima.
3 Umutite čvrst snijeg od bjeljanjaka s prstohvatom soli, pa ih dodajte u smjesu od žumanjaka naizmjenično sa smjesom od badema i škrobnog brašna miješajući nježno drvenom žlicom (ako želite dodati i bijelu čokoladu onda je sad umiješajte u smjesu). Na kraju dodajte i limoncello i dalje pažljivo miješajući.
4 Istresite u namašten i pobrašnjen kalup i pecite oko 35 minuta na 170°C. Torta treba ostati svijetle boje.
Izvadite iz kalupa i ostavite da se ohladi; prije posluživanja pospite šećerom u prahu.


Image



Danijela Dvornik


Powered by M&M


Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine