Možete li podnijeti istinu?

Iako je iskrenost na cijeni, mnogi istinu baš i ne podnose najbolje

Možete li podnijeti istinu?

Prošli tjedan sam proslavila 45. rođendan. Kad me netko pita, onako iznenadno koliko imam godina, ja obično počnem zamuckivati pa onda u sebi zbrajati jer nikad ne znam točno. Omakne mi se koji put godina manje, ali često i godina više.  Ja sam negdje do 30. godine  točno znala i nikad nisam griješila, mogao si me u pola noći probuditi iz najčvršćeg sna, ja bih k'o iz topa rekla svoje godine. Kad mi se dogodio taj misteriozni nestanak pamćenja, zaista ne znam, da nema tog rođendana, ne bih ni znala koliko mi je godina. Vjerojatno je to zbog toga što mi godine kao godine više ne znače puno. Eh, da, sjetila sam se jednog jutra kad sam stala pred ogledalo i vidjela duboku ubrazdanu boru na čelu koju zovem od milja “misaona ”. Bila sam uvjerena da večer prije nije bila tu. Gledala sam je sa očajem, pokušavala je nekako zagladiti, tješila sam se da je to od spavanja i da će za par sati nestati. Ali nije. Svaki dan me bezobrazno podsjećala da sam prešla onu dobnu granicu zaglađenog lica i da je ovo samo početak. I dobro, prihvatila sam činjenicu da sada sile gravitacije kao i godine čine svoje, ali  se ipak ne dam. Prkosim godinama vježbanjem i kremama, čuvam se koliko god mogu.

Ma bez obzira na sve loše stvari što nose godine, ja se osjećam bolje nego ikad. Kad kažem bolje, mislim na psihofizičko stanje uma, duha i tijela. Primijetila sam jednu novu stvar kod sebe, a to je da  sam postala jako direktna. Prije nisam bila takva, prije sam bila prilično pristojno i sramežljivo suzdržana, uvijek sam klimala glavom u znak podržavanja, a zapravo uopće nisam tako mislila. Sada svoje mišljenje izražavam jasno i direktno, ako mi se nešto ne sviđa, odmah reagiram.

Nema više onih situacija kad me netko satima tlači s nečim što mi se ne sviđa, nema onog lažnog klimanja glavom… Postoji samo istina i moje dragocjeno vrijeme.

Zanimljivo je vidjeti ljude koji me obično zamole da budem iskrena, a onda kad čuju  istinu, onda tu iskrenost baš ne podnese najbolje. Prave se da je fantastično podnose, a zapravo izraz lica im se pretvori u neku  čudnu grimasu neugode koje uopće nisu ni svjesni. Zašto ljudi traže iskrenost, a onda kada je dobiju ne mogu se s njom nositi? Naravno, znam da ljudi ne vole čuti istinu, pa je onda iskrivljavaju na sve moguće načine ne bi li na kraju ispali  uvrijeđeni. Mnogi ljudi su tašti i ne mogu podnijeti tuđu kritiku pa ni istinu. E, da ne bi bili u stalnom konfliktu s ljudima zbog te iskrenosti, i da ne ostanete usamljeni i bez prijatelja u svom životu zbog svoje iskrenosti, morate znati kako tu istinu umotati u prigodni ukrasni papir koji će barem malo ublažiti posljedice vaše iskrenosti. To se zove ukamuflirana istina. Znate ono: “Ovo ti super stoji, ali bolje bi ti stajala ona druga haljina”. U  ISKRENOM prijevodu to bi značilo: „Ova ti užasno stoji, ona druga haljina ti je bolja!“.  U oba slučaja sve je rečeno, ali onu prvu rečenicu bi prihvatile sasvim normalno, a ovu drugu baš i ne, iako je misao zapravo ista.

Dakle, istinu treba znati ukamuflirati na način da se osoba ne povrijedi. Moramo birati riječi i ton kada želimo istinu izreći. Moramo jako brzo i mudro razmišljati kako s kojom osobom razgovarati jer nisu svi ljudi isti. Naravno s bliskim osobama možemo biti najiskreniji jer oni neće to shvatiti na najgori mogući način, a s manje poznatim ljudima moramo malo taktizirati. Često se nađem u društvu ljudi koji jednostavno sebe i svoj rad prezentiraju kao nešto najbolje ikad, mada moje iskustvo ipak govori i znam da je to daleko od najboljeg. Onda se ja nađem u dilemi da li da ga pustim da vjeruje u to što govori ili da ga argumentirano demantiram. Ponekad se umorim od tog taktiziranja pa jednostavno kažem sve što mislim, bez obzira na posljedice. To je rizično, ali ponekad štedi vrijeme i živce u ovim lijepim godinama. A i zabavno je otkrivati sebe u nekom drugom svjetlu. I danas sam na jednom sastanku bila upravo takva, iskrena i direktna, i mogu vam reći da se jako dobro osjećam zbog toga. Mislim da je i druga strana dobro prihvatila moju iskrenost. Malo je takvih.


Danijela Dvornik


Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine