Kristina Krepela: Uzor su mi sve žene koje se bore za sebe

Kako se priprema za uloge i koja je razlika između domaće i strane produkcije otkriva nam poznata hrvatska glumica

Kristina Krepela: Uzor su mi sve žene koje se bore za sebe

Kristina Krepela mlada je i perspektivna hrvatska glumica koja je do sada ostvarila zavidan broj uloga, te stajala na filmu uz bok svjetskim imenima poput Richarda Gerea, Gerard Depardieua, Michael Yorka i Nastassje Kinski. Ono što se nama sviđa je što Kristina djeluje zbilja simpatično i pristupačno, a opet ima jaku ličnost i karizmu, i ne samo na filmskom platnu, već osobito kada je upoznate uživo.

Ona je poznata i po svom chic stilu odijevanja, a svojedobno je u HTV-ovom popularnom showu Zvijezde pjevaju pokazala da bi i u glazbenom svijetu mogla biti oštra konkurencija. Pred Kristinom su još brojni izazovi i zahtjevne uloge, a o svemu tome mi smo porazgovarali s njom...

Za početak recite nešto o sebi. Kako ste se počeli baviti glumom?
Od malena sam imala velike sklonosti prema raznim vrstama umjetnosti.
Bila sam jako živahno, maštovito i komunikativno dijete. Odrasla sam u obitelji
u kojoj je sviranje nekog instrumenta bila normalna stvar. Djed je svirao violinu, teta klavir, a tetak gitaru. Već kao djevojčica počela sam i ja svirati klavir, pjevati u zboru, ići na ritmiku, učiti jezike. I obožavala sam sve to! Sa 16 mi se pružila prilika raditi na Hrvatskoj televiziji. Nakon održane velike audicije, odabrana sam za voditeljicu tada vrlo popularne emisije za mlade, “Briljanteen”. I tako je sve počelo. Voljela sam poeziju, romane, interpretirati razne tekstove. Već početkom gimnazijskih dana znala sam da su gluma i scenska umjetnost nešto čime se želim baviti.

Što vam se kod glume najviše sviđa, a što ne volite?
Sloboda, maštovitost, mogućnost ulaska u razne životne situacije, ispitivanje vlastitih mogućnosti, partnerska igra, bivanje u sadašnjem trenutku.
U svom poslu jedino ne volim arogantne i agresivne ljude s kojima onda nema ništa od partnerske igre. A gluma je samo i jedino to – akcija i reakcija na ono što vam vaš partner na sceni ili snimanju daje.

Tijekom karijere radili ste sa svjetski poznatim imenima. Koliko se razlikuje ta suradnja od suradnje na domaćim produkcijama?
Prije svega razlikuje se u količini uloženog novca koji je puno veći u inozemnim produkcijama i automatski znači veću organiziranost i udobnost, više vremena za pripremu ljudima koji rade iza kamere.
U Hrvatskoj sam radila u kazalištu i na snimanju televizijskih serija na kojima mi je bilo zaista divno a budžeti nisu bili kao kod inozemnih produkcija.

Sviđa li vam se više europski ili američki film i zašto?
Podjednako volim i američku i europsku filmsku produkciju. S obje strane oceana zna se naći i vidjeti zaista pravih filmskih i televizijskih bisera.


Svaki pošten posao je dobar posao

Tko vam je omiljeni glumac/glumica, a tko vam je omiljeni režiser?
Lista bi ovdje mogla biti prilično duga, ali, evo, spomenut ću neka imena:
Cate Blanchett, Kate Winslet, Meryl Streep, Rachel Weisz, Kevin Spacey, Ralph Finnes… A od redatelja svakako Pedro Almodovar, Martin Scorsese, Clint Eastwood, Alehandro Amenabar, Tod Haynes… Lista bi zaista mogla biti kilometarska!

Imate li uzor ?
Uzor su mi sve žene koje se bore za sebe. Koje usprkos svim teškim životnim situacijama idu dalje, gledaju samo naprijed. Od njih učim i one mi daju da u trenucima kad mi je najgore samo gledam naprijed, dignem se i idem dalje.

Vidite li se prije u kazalištu, na filmskom platnu ili televizijskom ekranu? Što vas od toga najviše privlači?
Sve! Glumac je glumac. Radila sam i u kazalištu (koje obožavam!) i na filmu i na TV serijama, a i radila dječju lutkarsku predstavu. Oduvijek smatram da je svaki pošten posao - dobar posao. Od malena su me roditelji učili da čega se god prihvatim, odradim to pošteno i kvalitetno do kraja. Toga se držim u životu.

Kako se pripremate za uloge?
Nemam neki tajni recept, niti neku posebnu metodu. Više je to “miš-maš” raznih metoda koje sam učila, o njima čitala i vidjela ih u primjeni.
Svaki put kad dobijem novu ulogu, početno uzbuđenje i ushit splasnu nakon dva dana i onda me uhvati panika. Svaki put imam osjećaj kao da prvi put u životu radim taj posao i ispočetka učim hodati. Zna biti frustrirajuće, ali i vrlo uzbudljivo.

Koja vam se uloga do sada najviše dopala, a u kojoj biste se ulozi najradije vidjeli?
Meni je uvijek najdraža ona uloga koju trenutno spremam. Ne mogu reći da mi je neka manje ili više draga, ali izdvojila bih možda ulogu Emily Webb u predstavi “Naš grad” koju je režirao Rene Medvešek. Ta uloga mi je privatno puno značila i cijeli taj period proveden s glumcima ZKM-a za mene je bio poseban.


Gluma mi omogućava da barem nakratko postanem sve što sam htjela biti

Može li se u Hrvatskoj preživjeti samo od glume?
Može, ali ako ste slobodnjak kao ja, morate se puno truditi i stalno tražiti angažmane te pametno raspoređivati kućni budžet jer ponekad se dogodi da u mjesec dana zaradite veću svotu novaca i onda šest mjeseci ništa. Osobito sad kada svi kasne s plaćanjima po tri do šest mjeseci.

Da niste glumica čime biste se bavili?
Ne znam, nisam o tome nikada razmišljala jer sam oduvijek htjela biti svašta, i doktorica, i astronaut, i veterinarka, i spisateljica... Zato sam i postala glumica jer mi gluma omogućava da barem na kratko postanem sve to.

Kako usklađujete poslovni i privatni život? Što razlikuje glumu od uredskog posla - prednosti i nedostaci?
Vrlo jednostavno. Kad imam puno posla vrlo sam organizirani tip i sve stignem, za sve imam energije. Kad nemam posla, ništa mi se ne da i kao da stalno nemam vremena, a zapravo je to apatija koja se tako lako potkrade i uvuče. Glumci i svi ostali dramski i filmski radnici nemaju klasično radno vrijeme. Obično radimo kada drugi ne rade, ali se zato odmaramo kada svi drugi moraju na posao.


Laž je postala normalna pojava

Nije lako živjeti stalno pod povećalom javnosti. Kako se nosite s time?
Kako kad, od dana do dana. Ne smeta me što živimo pod povećalom, dio je to na koji sam pristala kada sam ušla u svijet scenskih umjetnosti. Uostalom, ne radimo predstave, filmove i serije jedni za druge (mislim pod tim glumci za glumce, redatelje i kritičare). Radimo to za sve vas, za publiku, za ljude oko nas.
Ono što mi je postalo grozno jest količina izmišljenih informacija i trača koji je trenutno jako prisutan u hrvatskim medijma. Laž je postala normalna pojava, piše tko god hoće i što god hoće bez imalo odgovornosti, poštovanja i objektivnosti. Na žalost, internet koliko god da je sjajna stvar i velika pomoć, toliko je i pun negativnosti, laži i gluposti. Članci se ne potpisuju, nema nikakve odgovornosti, a jedino što prolazi je neka bombastična informacija, po mogućnosti negativna. Ne čitam više uopće novine jer sam u njima pročitala toliko netočnih informacija koje se objavljuju bez provjere i nikom ništa. Vjerujem samo datumu na naslovnoj strani.

Koliko je važan izgled u vašem poslu?
Važno je biti svoj. Posebnost i jedinstvenost je ono što je bitno, puno više od klasične ljepote i savršenih crta lica. Važna je osebujnost koja se stječe, barem tako mislim, radom na sebi.

Kako se brinete o svom izgledu?
Ne previše. Zbog zdravlja sam počela više brinuti o hrani koju jedem i upravo čitam sjajne knjige vezane za prehranu, razne biljne dodatke, vitamine koje nalazimo u prirodi. Bavim se i pilatesom u koji sam se posebno zaljubila kada sam došla u ruke najbolje trenerice pilatesa u Hrvata, Asje Petersen. Zahvaljujući toj tehnici riješila sam nekoliko zdravstvenih tegoba poput skolioze, alergije. A čini čuda i na duševnom nivou, što je još važnije.

Koji vam je omiljeni dizajner/ modna marka?
I tu bi lista mogla biti kilometarska. Za sada od dizajnerskih komada imam samo mapu na kompjuteru sa stranicama na kojima gledam nove kolekcije.
Jako mi se sviđa Chanel, Miu Miu, Valentino, Prada, Alexander Wang… No, za sada jednako dobre stvari pronalazim u Zari, Mangu i Massimo Dutti-ju.


Nikada ne treba odustajati od želja i snova

Na kojim projektima radite trenutno?
Nedavno sam se vratila iz Praga sa snimanja jedne američke serije u kojoj sam gostovala i pripremam se za odlazak na snimanje još jedne američke serije. Na žalost ne mogu vam reći o kojim je projektima riječ, no uskoro će se saznati.

Koji je vaš najveći san u poslovnom smislu?
O snovima i željama nikada ne govorim. Oni su moji da ih sanjam i daju mi snage da ih ostvarim.

Za kraj imate li kakvu poruku/savjet za naše čitateljice?
Ne odustajte niti onda kada vam se čini da je zid toliko velik da nema kraja, niti kad je mračno tako dugo da mislite da nikada neće svanuti. Ne odustajte od svojih želja i snova!!! Vjerujte u njih čak i kad se čini da je sve gotovo i da nema više šanse da se nešto dogodi. Najmračniji je sat prije svitanja – izreka je to koja mi je puno puta pomogla. I zaista je tako.
Samo hrabro naprijed!


Razgovarala: Petra Novosel