Život je zaista čudesan. Taman kad misliš da si posložio sve kako treba, da život vodiš baš onim tempom kojeg sam određuješ, u posljednji trenutak dese se neki neočekivani preokreti u životu. Onda, na trenutak zastaneš i razmišljaš, da li skrenuti sa sa svog zacrtanog puta u novu pustolovinu koja će te negdje drugdje odvesti ili zadržati onaj pomno isplanirani i dobro utabani put na kojem nema previše uzbuđenja. U oba slučaja, cilj je isti,samo su putevi različiti. I sve bi bilo dobro mi dodatna mogućnost ne golica dušu pa sam ove Uskršnje praznike provela u razmišljanju, a manje u kuhanju i spremanju kolača. Jer nije lako donositi odluke kada imaš dvije opcije jednako dobre. I pitam se, zašto se baš uvijek mora sve dešavati u isto vrijeme.
Kod mene u životu, uvijek je bilo tako, prvo jedno zatišje kojem ne vidim kraja a onda odjednom bura, ekspanzija raznih mogućnosti u isto vrijeme. I koliko god se ja trudila takve stvari preduhitriti, život me nanovo iznenadi. I možda je baš to nešto, neki dodatni začin što život čini uzbudljivim i što me na neki način dodatno motivira da isprobam nešto novo. Ne znam jesu li vam horoskopi važni u životu, ali ja kao tipičan predstavnik Vodenjaka s podznakom u Vodenjaku ne mogu odoljeti nekim novim izazovima. Jako brzo se svega zasitim i onda moram naći neke druge mogućnosti da mi život bude zabavan. Često puta sama sebi zakompliciram život, vjerujete mi, koliko god je to zabavno i kreativno, toliko je i zamorno.
Što sam starija to sve više uviđam koliko me taj horoskopski znak određuje pa svjesna svojih mana i vrlina, mirim se sa samom sobom. Takva sam i gotovo. Za mene se može reći da sam uvijek u potrazi za novim uzbuđenjima i ništa me ne može toliko uzbuditi da se zaustavim na jednoj stvari. Rekla bi moja baka: ti si k'o leptir, sa cvijeta na cvijet, sve možeš i sve si voljna naučiti, ali nisi ustrajna. I to je točno.
Pokušala sam čak i s nekim ljudima raditi ne bi li me njihova postojanost, odlučnost i upornost zadržala malo duže na jednom mjestu, ali bilo je to za njih naporno iskustvo jer bi se ja gotovo uvijek othrvala bez obzira na cijenu takvog poteza. Kadra sam bez problema platiti koliko god treba svoju slobodu u trenutku kada osjetim da sam vezana. Sreća je moja velika što takve situacije uglavnom prođu bez velikih emocionalnih šteta i nagrđenih ljudskih odnosa, zato što ja drage ljude uvijek upozorim na svoje običaje.
Jednom mi je moj dobar prijatelj rekao da se moram psihički istrenirati, da je to stvar treninga, pa mi je poklonio neke knjige za samopomoć ne bi li spoznala tajne velikog psihoanalitičara i primijenila ih u svom životu. Mogu vam reći da su knjige zaista bile poučno štivo u kojima sam prepoznala sebe i dalo bi se mnogo toga primijeniti u praksi, da ja nisam takva kakva jesam. Teško je pomiriti moju osobnost sa pravilima iz knjige. Ne ide to tako, uostalom to više ne bi bila ja. Jer da je to tako lako, svi bi čitajući takve knjige bili savršeni, ali vjerojatno i dosadni. A ja sam sama sebi draga upravo ovakva kakva jesam sa svim svojim manama kojih je još uvijek manje nego vrlina koje posjedujem.
Postoje ljudi koji su fokusirani na jednu stvar u životu kao cilj i predano rade i uče ne bi li to i ostvarili. Na neki čudan način, uvijek sam im zavidjela na toj ustrajnosti i rezultatima koje su postigli, jer ja tu kvalitetu nisam imala u sebi. Moja najbolja prijateljica koja je već u drugom razredu osnovne škole zacrtala svoj životni put i došla do svog cilja, sada kada je došla pred zid gdje nema više stepenica za napredovanje, kad sam joj iskazala svoje divljenje na njenom uspjehu, rekla mi je: sada bih se ja rado zamijenila s tvojim životom jer je tvoj život bio i sad je puno uzbudljiviji nego što je moj. Ti si živjela život dok sam ja bila zakopana u knjige i fokusirana na svoj cilj i sad kada sam tu gdje jesam sumnjam i preispitujem svakodnevno svoj život jer nisam sretna. Najgore od svega toga, je spoznaja da nemam dovoljno snage da promijenim svoj život.
Bilo me jako tužno to čuti od nje, jer smo prijateljice od ranih školskih dana i nekako sam svo ovo vrijeme bila ponosna na nju zbog svega što je postigla u svom životu i mislila sam da je postignut uspjeh čini sretnom. Eto, ona bi vjerojatno izabrala u mojoj trenutnoj dilemi, siguran i kraći put do cilja, a ja još nekako navijam za ovaj nepoznati i duži put jer krije neka uzbuđenja koja još nisam okusila. Nadam se da neću završiti kao u onoj "curiosity killed the cat”, ali ako se to i desi...k vragu, uzdam se u onu da mačka ima 9 života. Preživjet ću i znat ću da sam barem pokušala. Ma, ja vjerujem da koji god put izaberem neću učiniti štetu nego ću sebi otvoriti vrata za neke druge mogućnosti. To je jednostavno sudbina.
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine