Koliko ste puta čuli da su Dalmatinci lijeni? I što se događa? Dolazite na godišnji odmor i kafići prepuni. No, dobro, puno je i turista,no čim čujete onaj „razvučeni“ naglasak što pomislite – "Aha, evo ih u birtiji, samo odmaraju umjesto da nešto rade" – rezultat stereotipa.
Nije mi se jednom dogodilo da u podne pokušavam dobiti nekog službenika na moru, no to je doista mission impossible – jer oni imaju marendu. No, nije stvar u njima nego u nama, mi drugačije funkcioniramo. Je li nama netko kriv što nemamo pauzu, odnosno ne izađemo iz ureda na ručak? Što jedemo kraj računala, potpuno nesvjesni i usput obavljamo nekoliko telefonskih razgovora? To baš i nije dobro, ali najlakše je zapravo kritizirati druge zar ne?
Kao studentica imala sam predrasudu da su svi studenti današnjeg Kineziološkog fakulteta totalno zaostali, mozgovno nerazvijeni i da to studiraju jer ništa drugo ne bi mogli s ograničenim intelektualnim kapacitetima. Danas ih poznajem nekoliko koji su završili taj fakultet (koji btw ja nikad, ali nikad, ne bih mogla i bilo bi pitanje hoću li slomiti nogu na nekoj spravi ili npr. skijanju), vrlo su pametni, obrazovani i ni po čemu ne zaostaju za nekim pravnikom, ekonomistom, profesorom jezika i slično.
Zapravo vrlo je nezahvalno uspoređivati i osuđivati, a i stvarati stereotipove, a u ljudskoj je prirodi da to stalno radimo. Još jedan vezan je uz manekenke – da su lijepe i glupe. Poznajem njih nekoliko koje završavaju ili su već završile fakultete, rade na odličnim pozicijama, govore nekoliko jezika, a ljepota im je samo u tome malo, no dobro ili malo više pomogla. Ali vjerujte mi te djevojke daleko su od pojma glupe.
Jako me zabavljaju predrasude o boji očiju ili kose: žene sa zelenim očima su lažljive, crvenokose su vatrene, plavuše su nježne... Jedna od najiskrenijih osoba koje poznajem ima zelene oči, neke crvenokose žene su toliko mlitave i bez života da im ne bi pomogao niti galon crvene boje, a o nježnosti plavuša dalo bi se razgovarati, jer neke od njih bile bi idealne za vožnju bagera...
No, svratimo i do susjeda. Za Slovence se kaže da su škrti, a za Slovenke da vole piti. I to je diskutabilno, ono što ih doista razlikuje od Hrvata jest da su puno otvoreniji, nisu konzervativni i vrlo brzo, za razliku od nas, prihvaćaju nove stvari... I da, vole se zabavljati... A što se alkohola tiče ne znam što bih rekla jer svakog vikenda po Zagrebu viđam hrpe pijanih cura koje nemaju pojma ni gdje su, a niti što rade.
Ne smijemo zaboraviti niti Šveđanke: osim što naši frajeri umiru za njima i uhode ih po plažama (ono kao slučajno) s jednim jedinim ciljem koji sigurno nije naučiti švedski, za njih se govori da su raskalašene. Znate li da je upravo Švedska zemlja s najboljim uvjetima života? Ta država doista brine o svojim stanovnicima, štiti majke s djecom, ako tamo i ne radite primate novčanu pomoć dovoljnu za pristojan život, tamo čak i smetlar ima odličnu plaću. Drugim riječima tamo se žene ne daju maltretirati, jako vole svoju samostalnost i neovisnost i uživaju u životu. Znam nekoliko bračnih parova (uglavnom bez djece) koji žive odvojeno, svatko u svom stanu. Jako se vole, svakodnevno viđaju i sjajno funkcioniraju jer imaju djelić dana samo za sebe. Ne zvuči li vam to primamljivo?
Stereotipovi na raznim područjima, no i predrasude uvijek su bili i nažalost ostat će, barem u nekoj mjeri, dijelom naših života. Možda ne bi bilo loše zapitati se moraju li svi ljudi živjeti na isti način, je li stvaranje stereotipova zdravo – jer zapravo ograničava nas od stjecanja novih životnih iskustava (ako mislite da su Šveđanke raskalašene – vi žene – sigurno vam neće pasti na pamet s nekom od njih popričati – a sigurna sam da biste tako saznale nešto novo i zanimljivo o drugim kulturama).
I zato je bolje biti otvoren prema ljudima i jednostavno prihvatiti da smo svi različiti. Počevši od pojedinaca pa do naroda i da je upravo u tome ljepota življenja - prihvatiti i ne osuđivati i ne vjerovati stereotipovima nego sebi pružiti priliku i provjeriti jesu li baš istiniti. Jer ljenčina ima iza svakog ugla, kao i ljudi koji vole zaviriti u čašicu, a treba imati na umu da u svakom narodu ima divnih ljudi koji nam mogu otvoriti prozore u svijet...
Vaša Ema Jurić