U zagrebačkoj Galeriji ULUPUH otvorena je zanimljiva izložba pod nazivom „Kazalište odbačenih predmeta“ koju su pripremile kostimografkinje Ivana Bakal i Katarina Radošević Galić. Svaka autorica izradila je po sedam kostima posebno za ovu izložbu koristeći svoja vlastita sredstva.
„Ovo su sve kostimi i odjevni predmeti koji su napravljeni isključivo za ovu izložbu. Mi smo krenule od ideje recesije i neimaštine i svega ovoga što nam je danas stvarno. Krenule smo prekopavati po našim ormarima, po stvarima koje godinama za ništa nikad nismo koristile i koje smatramo odbačenim predmetima, ali mi kao kostimografi ne bacamo jer nikad ne znamo za što će nam nešto trebati, a sad nam je trebalo za ovo. Obilazile smo sajmište Hrelić, koje je kultno mjesto grada Zagreba, gdje smo našle svakakve predmete, od kotača do ovih silnih medeka koje se mogu vidjeti na haljinama i tako dalje. Tu je krenula ideja, mašti smo pustili na volju i tako su nastali ovi predmeti. Radile smo cijelo ljeto, ali zapravo smo preko godinu dana razgovarale i pripremale ovu izložbu“, rekla je Ivana Bakal.
„Prvo što nas je potaknulo na ovu izložbu je situacija u društvu i situacija u kulturi. Krenule smo od ideje odbačenih stvari, od ničega nešto, kako napraviti jednu dobru izložbu, a da se ne koristi puno sredstava. Išle smo po sajmištima, po poznatom zagrebačkom Hreliću, kopale smo stvari iz bakinih i maminih ormara, stvari koje su male nekim djevojčicama, i koristile smo ono što stvarno nikome ne treba. Nismo ni mislile da ćemo tako puno toga moći napraviti, ideje su dolazile same jedna za drugom. Napravile smo izložbu koja može prikazivati stvari koje su upotrebljive i koje se mogu nositi. Mogu biti upotrebljive na nekim predstavama i nosive su“, rekla je Katarina Radošević Galić.
U ovom vremenu izobilja i bijede, blještavila i tame, kada su mnogima smetlišta izvori života, autorice žele prikazati jedan odbačeni svijet koji dočarava nešto novo, sjajno, nešto što naše oči vide dok gledamo u odbojni djelić suvišnih i potrošenih stvari koje su nas nekada služile. Kako same kažu: „Vrijeme je od ničega napraviti nešto, od odbačenog prihvaćeno. Vrijeme je da se trgnemo, vrijeme je da vičemo, plačemo, vrijeme je da se smijemo i plešemo. Sami stvaramo svijet oko sebe. Učinimo ga boljim, učinimo ga ljepšim.
Otvorite zavjese na pozornicama, pogledajte scene odbačenih predmeta u novom životu. Ovo je njihova prilika da nas opet zadive, razvesele ili tek da budu korisne. Neka drama, opera ili cabaret, neka scena ili set, netko sada traži ove stvari da nam probudi maštu ili ostvari san. Kao kazališni umjetnici imamo potrebu svoje ideje prikazati u galeriji kao izložbu više scena. Primorani smo iskoristiti odbačeni svijet koji može prikazati nešto novo, a opet vrijedno.
Od ničega nešto
od odbačenog učiniti prihvaćeno
kako jedna obična guma postane
nečija kruna
ili ogledalo možda
tko to zna?
Sve je moguće u kazalištu ako pogledaš
Malo na smetlištu
Ova situacija danas navela nas je na razmišljanje takvo
Na premišljanje
Baš ovako
Od ničega nešto!!!“
Parafrazom teksta Luigia Pirandela – Šest lica traži autora – dvanaestak kostima traži svoje likove – autorice prebiranjem po smetlištima, kontejnerima, garažama, vlastitim ormarima, bakinim ormarima i na sajmištima odabirom i kombinacijom starih odjevnih predmeta uz minimalne krojačke intervencije, obrnuto kazališnom procesu, biraju likove (dramske, operne ili baletne) – koji se u tako nastalim i ugođenim kostimima mogu igrati.
Ivana Bakal kostimografijom se profesionalno bavi od 1986. godine. Članica je ULUPUH-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti) od 1989., Hrvatskog društva dizajnera od 1988.-2006., Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1990. godine.
Katarina Radošević Galić kostimografijom se profesionalno bavi od 1998. godine. Članica je ULUPUH-a od 2001., Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2006.godine.
Izložba je otvorena do 30. rujna u Galeriji ULUPUH u Tkalčićevoj 14 u Zagrebu. Ulaz je slobodan.
Tajana Tretnjak