user940870199461755

Kako kao odrasla osoba roditeljima reći 'ne' i postaviti granice u odnosu?

Pozdrav, možda je malo glupo pitanje, ali želim anonimno objaviti jer je osobno poprilično ? Kako obitelji tj. roditeljima reći ne? Živimo u Njemačkoj, a roditelji su u Hrvatskoj. Ovo ljeto smo imali okršaj kad sam bila na godišnjem. Bila sam 9 tjedana trudna i s njihove strane pale su jako teške riječi i prijetnje. 2 mjeseca nisam komunicirala s njima da bi se odjednom oni zapitali zašto se ne javljam i pravili se glupi. Odjednom se sami pozivaju da dođu kod nas kad se beba rodi i na želju da oni kupe krevetić, ja sam rekla da ne treba, oni su se uvrijedili jer oni to baš kao žele.  Ja ne želim da dođu i ne želim ih blizu djeteta jer od početka se ponašaju loše i nije ih bilo briga što sam imala na početku rizičnu trudnoću. Kleli su mog supruga i moje dijete da bi je sad kao tili vidjet i kupovati joj stvari. Kako da im kažem da ne želim da dođu i da ne želim da je vide? Inače sam osoba koja teško kaže ne i koja ima problema s anksioznosti.  Hvala vam na odgovorima i ispričavam se na dužem postu ❤️ 

Hej, slobodno nam se obrati

Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Postavi Pitanje

Odgovor stručnjaka

Iz navedenog mi se čini da imate složen odnos s Vašim roditeljima te shvaćam da želite poraditi na postavljanju granica u Vašem odnosu. Odnosi između roditelja i djece vrlo su kompleksni te se često radi prirode samog odnosa granice izgube ili ih djeca i kada odrastu nikad ne postave.  

Postavljanje granica omogućuje nam zdravu ravnotežu u odnosima čak i kada to znači da će granica koju ćemo mi postaviti povrijediti drugu osobu. Mi kao pojedinci sami biramo što je nama ugodno te koje granice u odnosima želimo imati. Postavljanje granica s obitelji u početku se može činiti izazovnim, ali važno je imati na umu da Vam jasna granica može pomoći da se osjećate sigurno i zaštićeno čak i ako se drugima to ne sviđa ili se ne slažu s Vama. Proces postavljanja granica, posebice s članovima obitelji velik je korak u vlastitom rastu i razvoju što ga čini dodatno težim.  

Postoje određene smjernice u postavljanju granica koje Vam mogu pomoći. Prvi korak je vježba. Ako ste se našli u situaciji da trebate postaviti jasne granice s vlastitom obitelji, vjerojatno je da ste se nekad osjećali nepoštovano od strane člana obitelji. Ako je to bila česta pojava ljudi najčešće ostaju nesigurni u prisutnosti tih članova obitelji. Zato je jedan od prvih koraka kod postavljanja granica upravo vježba zauzimanja za sebe i kako reći „ne“. Možete izvježbati što ćete točno reći i kako bi reagirali na moguća reakcije obitelji.  

Idući, jednako važan korak je prihvaćanje da su naše potrebe bitne. Vrlo je važno shvatiti i prihvatiti da su naše potrebe jednako važne kao i potrebe drugih te da se moramo izboriti sami za sebe. Zdravo postavljanje granica ne znači da ćete namjerno povrijediti druge. Zapravo je suprotno. Obiteljske granice koje postavite mogu vam omogućiti da izgradite bolji odnos pun poštovanja s Vašim članovima obitelji. 

Važno je i biti realističan te razmišljati o granicama koje su izvedive i dugoročno održive. Isto tako važno je naglasiti da istovremeno možete biti i čvrsti i emocionalno topli i ljubazni. Iako morate imati čvrsti stav prilikom postavljanja granica, uvijek je dobro biti strpljiv, smiren te nježan i ljubazan jer nam to povećava šanse da će druga strana shvatiti i prihvatiti granice koje smo postavili. Također je važno jasno i direktno izraziti svoje potrebe jer na taj način možemo osigurati da druga strana zaista čuje naše potrebe.  

Ako se Vaše granice ne poštuju, uvijek možete otići. Možete pokušati razgovarati o problemu, ali ako se Vaše granice uporno ne poštuju i krše ne morate se ispričavati i ne morate nikome objašnjavati svoje postupke te se možete ukloniti iz situacije, bez osjećaja krivnje. 

Važno je zapamtiti da kada postavite granice Vi imate moć i snagu da ih provodite, nitko Vas ne može natjerati da se osjećate na određeni način. Vi ste u kontroli i imate pravo očekivati da se Vaše granice poštuju.  

Završni korak bi mogao biti utvrđivanje posljedica koje slijede ukoliko se Vaše granice krše. Vaša obitelj mora biti upoznata s onim što ćete poduzeti ako će se granice kršiti i morate imati neku vrstu plana što ćete učiniti ako Vaša obitelj ne može prihvatiti granice koje im postavite. 

Sami navodite da Vam je teško reći ne i da ste skloniji anksioznosti što mi se čini da vidite kao prepreku. Važno je zaključiti kako je postavljanje granica čin brige o sebi te je nešto što učimo i nešto što često ne dolazi spontano. Unatoč tome važno je staviti se u situaciju koja nam nužno nije ugodna kako bi u konačnici zaštitili sebe i svoju dobrobit. 


Maja Vdović, mag. psych.
Psihologinja