Pozdrav svima, imam jednu životnu situaciju i htjela bih da me vi kao neutralna strana savjetujete. Naime, uskoro se udajem i u nedoumici sam da li da na svoju svadbu pozovem nekada svoju najbolju prijateljicu kojoj sam i sama bila vjenčana kuma. Što se dogodilo? Od njezine svadbe prošlo je par godina, u međuvremenu je postala i mama, a ja sam to dijete vidjela svega dva puta. Zadnji put je bio prije godinu i pol kada je njezina curica slavila prvi rođendan. Nakon toga svi kontakti i druženja koji su do tada postojali i bilo koliko toliko normalni su nestali. Razumjela sam da ima malo dijete i da nema vremena, ali sam osjećala u sebi da se nekako udaljavamo, druženja su prestala komuniciranje također, osim ako se ja prva ne bih javila... i to me užasno boljelo, osjećala sam se jadno jer nisam htjela priznati da to najbolje prijateljstvo nestaje. Ne znam zašto?
Tako sam šutjela skoro 9 mjeseci, nadajući se da će se ta moja kuma i nekad najbolja prijateljica ipak ponekad mene i sjetiti. No uzalud, zato sam se ja javila njoj i što se sve dogodilo u tom proteklom vremenu u kojemu ona nije bila tu kako bi bila upućena. Javila sam joj da se i ja udajem i da sam htjela to podijeliti s njom i njezinom obitelji jer mi je stalo do njih i jer ih volim.. Na što mi je ona odgovorila da je sretna radi mene, ali da su došle neke druge osobe, došla su neka vremena u kojima smo se udaljile, da se ona nešto naljutila na mene ali kako je vrijeme prolazilo shvatila je da ipak nismo tako bliske pa nije imala potrebu sa mnom to prokomentirati.
Ja sam ostala zatečena tim odgovorom jer znam koliko smo vremena provodile zajedno i bilo mi je jako teško spoznati istinu, a to je da sam joj totalno nebitna u životu... Što je najbolje, ja i dalje ne znam što ju je toliko moglo povrijediti da je potpuno zašutjela, jer se nismo nikad svađale, a s obzirom na to da se nismo ni viđale u zadnjih godinu i pol. Ali iz njezinog odgovora dalo se iščitati da život ide dalje... Jasno je meni da je ona zapravo rekla da sam joj nebitna i da nema potrebnu obnavljati to prijateljstvo.... Ali moje pitanje zapravo glasi: "da li da ju pozovem na svoju svadbu?" Često se uhvatim da razmišljam o njoj i njezinoj obitelji i kako mi je žao što se to dogodilo, baš budem tužna zbog cijele situacije.... Ja nju i dalje volim bez obzira na sve. Lijepo molim da mi pomognete riješiti tu dilemu...