Na Ksajpi kod Čakovca otvoren je suvremeni XD Dizajn centar na 2500m2 vlasnice Ksenije Vrbanić koja svojim modnim kreacijama osvaja domaće i svjetsko tržište punih trideset godina.
Brand XD Xenia Design danas je prisutan u 28 zemalja, na 4 kontinenta, a trideseti rođendan ove modne marke okrunjen je spektakularnim otvorenjem novog sjedišta tvrtke. XD Dizajn centar izrastao je adaptacijom i rekonstrukcijom prostora i objekata starih konjušnica.
Uzvanici među kojima je bilo mnogo poznatih te poslovnih partnera XD Xenia designa iz Amerike, Rusije i Velike Briatnije imali su priliku razgledati poslovne prostore, od konstrukcije, šivaone, showrooma, arhive i XD bara. Predstavljena je retrospektivna izložba XD30 odnosno odjevnih komada dizajniranih u proteklih trideset godina. Promovirana su i četiri parfema osmišljena prema XD modnim linijama: Couture, Pret-A-Porter, Dimension i Futures.
Kako je sve počelo i što još možemo očekivati pitali smo Kseniju Vrbanić, ženu koja stoji iza branda XD Xenia Design.
• Kako je započela vaša modna priča?
Skoro se više ni ne mogu sjetiti. Započela je sama od sebe, korak po korak i jednostavno se razvijala sama od sebe. Nakon diplome bilo je pitanje što dalje. U uvjetima 1986.g. za mene je bilo veoma nekreativno raditi u bilo kojoj industriji jer su oni bili vrlo ograničeni. A ja sam pripadnik generacije "Novog vala", generacije koja je htjela promijeniti svijet i nije bilo druge nego započeti sama na način na koji sve sam stvoriš od početka.
Čakovec je bio moj izbor zbog financijske strane jer mi je sve bilo tu jednostavnije izvesti, tu sam živjela, roditelji su mi bili ovdje na pomoć. To mi zapravo nikad nije predstavljao neki problem - ja iz Zagreba nikad nisam otišla jer sam stalno u kontaktu sa zagrebačkom scenom. Udaljenost Čakovec - Zagreb mi nikad nije predstavljala prepreku, kao što mi ni danas udaljenost Ksajpa – New York ne predstavlja prepreku u radu.
Svijet je jedno malo globalno selo. To mi doživljavamo kad odemo van raditi i vidimo da je cijeli modni svijet jedan mali krug ljudi i da se svi međusobno znamo.
• Kada ste odlučili baviti se modom?
Kad sam se upisala na fakultet modnog dizajna jer sam do onda mislili da ću biti slikarica, ali me moj profesor likovnog uputio na dizajn, a ne na akademiju zbog čega sam bila malo razočarana, no kad sam došla na dizajn shvatila sam da ću tu procvasti. Mentori i profesori su vrlo bitni u razvoju mladih ljudi jer ih usmjeravaju i znaju o njima možda i više nego roditelji zahvaljujući iskustvu u tom području.
• Kako je izgledala modna scena kad ste započeli s radom?
Zagrebačka modna scena je bila najjača modna scena u Jugoslaviji. Svi modni znalci iz Ljubljane i Beograda su dolazili u shopping u Zagreb. To je bilo zlatno doba zagrebačkih butika – Nataša, Branimir Hundić, Martin Arbanas, Mister X, Maks, Gumzej... Imala sam odličnu priliku početi raditi na toj sceni. U to doba je Obrtnička revija (današnja Zlatna igla) bila pojam, uopće se predstaviti na takvom jednom modnom događanju bio je prestiž, a kad bi usporedila ondašnju modnu reviju, koncept i organizaciju, sa današnjim bilo kojim modnim događanjem u Hrvatskoj. to je bilo daleko profesionalnije i na višoj razini, poput danas Fashion Weeka u bilo kojem svjetskom modnom centru.
• Možete li je usporediti s današnjom modnom scenom?
Ne može se ni točno komparirati, drugačije je vrijeme. Danas je doba interneta, a mi smo onda bili totalno odsječeni od svijeta. Na fakultetu smo imali jedan Vogue i bili smo sretni što smo uopće imali priliku ga prolistati. Sve je bilo nedostupno. Današnji mladi dizajneri si ne mogu ni zamisliti kako je to izgledalo. Drugo je vrijeme i ne može se uspoređivati. Ne mogu reći da je nešto bolje ili lošije, jednostavno je drugačije.
• Tko je vaš omiljeni dizajner?
Ja u stvari nemam jednog omiljenog dizajnera već se uvijek uspoređujem s dizajnerima koji su otprilike iste stilske koncepcije, a to su naravno cijela grupa japanskih dizajnera, grupa dizajnera iz Antwerpena, neki su počeli i u isto vrijeme kao i ja, recimo Azzedine Alaia je počeo kad i ja.
• Smatrate li da je Hrvatska možda loše početno tlo za svjetsko širenje u svijetu mode?
Ne, nije bitno od kud počneš, bitno je gdje se prezentiraš i obratiti se ciljnoj skupini za koju radiš. meni je Čakovec uvijek bio prednost jer je dobra logistika i imam jako dobre resurse za razvoj proizvodnje. Sva moja kreativnost i sve što sam bilo kad htjela napraviti se moglo ostvariti jer imam jako dobre resurse u okolini. Bitno je da se sve to prezentira na svjetsku razinu i da se dođe u okruženje gdje su jednaki kao što sam ja i onda u toj jakoj konkurenciji ili prođeš ili ne prođeš. Ako prođeš, ideš dalje i tražiš šire tržište, a ako ne prođeš, vratiš se u svoju zemlju i radiš u okruženju kao do tad.
• Obzirom da je Međimurje nekad bilo jako tekstilno središte, koliko vam je to pomoglo u poslu?
Baš to mi je jako pomoglo – u samom početku, oko mene su bili ljudi koji su izuzetno dobri šivači. Kvaliteta izrade je došla do izražaja od početka i došla u prvi plan. Kad se ta kvaliteta izrade spojila s mojom novom vizijom dizajna, nastao je produkt za kojim su se ljudi pomamili. Od prvog koraka je nastalo opće oduševljenje i ja sam od početka prihvaćena. Nikad nisam imala poteškoće u tom smislu.
• Kakva je danas situacija u Međimurju i Hrvatskoj što se tiče tekstilne industrije, vidi li se naznaka oporavka?
Vidi se, baš sam ove godine primjetila da se počelo razvijati u smislu da su se počele otvarati trgovine u Zagrebu koje opet žele ponuditi hrvatsku modu. Dizajner ne može sam egzistirati u svom ateljeu. Dizajneru treba tržište. Ako nema tržište, on nema feedback. Kako su se počeli otvarati dućani koji žele i nude hrvatsku dizajnersku odjeću, tako se počelo sve razvijati. Dizajneri su počeli zapošljavati ljude, konstruktore, šivače i mislim da se vidi mali pomak i da se može reći da se polako počelo napredovati. Vrlo mi je drago radi toga jer gotovo 10 godina su se promovirali samo strani brandovi, a ovo je sve bilo u nekakvoj eksperimentalnoj fazi.
• Gdje u svijetu sve možemo kupiti vašu odjeću?
Danas je to više od 300 prodajnih mjesta po cijelom svijetu. To je jedna jako respektabilna brojka jer kad se uspoređuje internacionalno s dizajnerima u mojoj ciljnoj skupini, mi kotiramo jako visoko i mi smo danas u tim našim krugovima jako poznati, i jako nas respektiraju i drugi dizajneri. I to nam onda automatski svake sezone donosi i veći broj kupaca. Ako si priznat u svojoj struci, govorim na internacionalnoj razini, onda se širi taj dobar glas i onda kupci koji kupuju kod drugih dizajnera idu pogledati tko je ta Xenia Design o kojoj se priča, što ima dobro, zašto svi žele XD, i jednostavno uvijek netko nešto nađe i za svoj dućan. Naši kupci su jako dobri dućani, tipa Multilabel store koji imaju u svojoj ponudi i poznate marke i marke poput naše. Iako iz hrvatskog kuta gledanja mi spadamo u skuplju, odn. jako skupu ciljnu skupinu, kad govorimo o srednjoj cijeni, ali na internacionalnoj razini smo u sredini. U Londonu su najpoznatiji dućani, gdje se npr. oblači Helena Bonham Carter, u New Yorku je dućan na odličnoj poziciji, u Los Angelesu, Moskvi...
Mi ne pratimo tko se vani odijeva u našu odjeću jer nemamo tu službu koja bi to pratila. Uobičajeno je na toj razini imati PR agenciju koja bi imala komunikaciju i koja bi slala PR materijale, mi to nemamo jer ne stignemo.
• Što ste sve pripremili za proslavu povodom 30 godina rada?
Poanta okupljanja je otvorenje ovog našeg dizajn centra jer to odgađamo već 2-3 godine. Stalno smo u nekoj fazi rada, taman kad okončamo neki dio, odmah se drugi dan javi druga potreba i krenemo u novi projekt. Ove godine se poklopilo da nam je 30 godina rada, tako da smo to povezali i s trećom stvari - u ovo doba imamo tzv. čišćenje kolekcije sa našim stranim agentima koji dolaze iz Londona, Moskve i Los Angelesa ovdje i onda radimo na kolekciji koju spremamo za naše sljedeće prezentacije koje nas očekuju u 7, 8. i 9. mjesecu, a to je kolekcija proljeće/ljeto 2017. Pošto oni dolaze tu, kolekcija je 80% završena, imamo obljetnicu, koliko-toliko smo završili dizajn centar, odn. došli smo do trena kad kreće treća faza i odlučili smo napraviti događanje. Predstavili smo zaokruženi ciklus koji se tu odvija jer je to jedinstveni primjer u Hrvatskoj da se uopće netko bavi na takav profesionalni način modnim dizajnom. Ljudi su imali priliku da ih pustimo unutra i da vide na koji način mi funkcioniramo, vidjeli su novu kolekciju, napravili smo izložbu - retrospektivu svih 30 godina, već smo snimili modni editorijal gdje je napravljen presjek komada od 80-tih do danas. Naravno bez hrane i pića nema ništa – pripremili smo jedan „Međimurje fusion“ presjek međimurske hrane i pića na internacionalan način. Bio je izuzetno veliki odaziv, s puno poznatih osoba.
• Promovirali ste i nove parfeme?
Da, na proslavi smo napravili i promociju novih parfema. Ušli smo u suradnju s francuskom kućom Fragonard. Radimo 4 linije – XD pret-a- porter, XD Futures, XD Couture i XD Dimension.
• Kako biste u jednu rečenicu saželi 30 godina XD?
Teško u jednu rečenicu. Mene prošlost nikad nije zanimala, ja prošlost ostavljam iza sebe jer stalno gledam u budućnost. U stvari stalno živim 6 mjeseci unaprijed i već više od 17 godina, stalno sam 6 mjeseci ispred , to je taj ciklus koji lovim iz sezone u sezonu. Ne znam uopće kad je tih 30 godina prošlo... Imam osjećaj kao da je već prošlo 100 godina...Sve što je bilo ostaviš iza sebe i samo gledaš što dolazi.
• Koji su vam bili najbitniji momenti u 30 godina?
To su tri koraka koja su se dogodila kad smo se razvijali i zbog toga morali preseliti u nove prostore. Od onog početnog , prvi studio za dizajn koji je osnovan 1986.g. i koji je imao od početka super uvjete za prezentaciju i rad, do kad smo se preselili u veći prostor pa smo napravili showroom i veći atelje, sve do ovog dizajn centra koji je ostvarenje nekakvih idealnih uvjeta rada.
• Puno putujete po svijetu - koja vam je omiljena destinacija?
New York jer se tamo nikad ne osjećaš kao stranac. Prvi korak i prvo putovanje tamo odmah je izazvalo u meni osjećaj kao da sam tamo doma. Ima neku atmosferu zbog koje se osjećaš kao da si tamo kod kuće i mogla bi ostati sutra tamo, i tamo raditi, i živjeti bez problema.
• Odakle crpite inspiraciju?
Od svukud, nema pravila. Obično krećem od odabira tkanina na sajmovima u Parizu i Milanu, ali mora nastati neka priča, poticaj... Priroda me često inspirira, ljudi, kupci koji imaju svoje zahtjeve i prijedloge jer dizajn je za mene sam po sebi uporabna vrijednost, nije umjetnička vrsta. Dobar dizajn je onaj koji se prodaje i koji je upotrebljiv. Ti u tom smislu moraš zadovoljiti jednako zahtjeve ljudi kojima se obraćaš, ali i zadržati svoju kreativnost i umjetničku crtu. Kad uspješno napraviš taj spoj, to je onda izvrstan rezultat.
• Koja je vaša ciljna skupina?
To su žene koje se ne prezentiraju u javnosti razmetljivo, one nose odjeću XD u situacijama kad u javnosti žele naglasiti svoju individualnost u smislu da im ta odjeća daje „Hello“ efekt o njima. Znači, kad ti vidiš tu osobu, ona prva slika koju vidiš, mora dati točan opis kakva je ona, što je po zanimanju, njen status u društvu, o čemu razmišlja, gdje ide... I više manje su to žene koje govore o našoj odjeći kao o nekoj tajni. Žena koja dobro izgleda nikad javno neće reći zašto dobro izgleda, koju to supstancu ili kremu upotrebljava da dobro izgleda. Tako naše žene taje i ne žele javno govoriti odakle je odjeća jer je to dio njihovog imidža i one misle da su same zaslužne za to jer su naš pronašle i jer se ta njihova individualnost dobro složila s vanjskim izgledom. I tu je ta tajna po čemu se mi razlikujemo od drugih. Mi zato nemamo potrebu javno govoriti o ljudima koji nose našu odjeću, za razliku od drugih brandova kojima je to bitno. Ako ti nešto nosi poznata osoba, ti se moraš reklamirati jer iza toga ide vojska ljudi koji žele izgledati poput te poznate osobe. Mi smo izabrali teži put, ali to je put zauvijek.
• Tko vam od mladih dizajnera ima potencijala?
Dioralop se izdvaja od drugih po tome što su jedinstvene i drugačije od drugih. To drugačije od drugih se danas već jako prostituiralo i svi samo govore o tome, ali sama srž biti drugačiji od drugih ima jako značenje. I za nas vani svi govore, „To je nešto drugačije“ i zato nas kupuju. Tako su meni Dioralop drugačije od svih ostalih naših dizajnera, mislim da su veliki potencijal da se isto internacionalno dobro razviju, ali naravno iza toga mora biti kapital i podrška kapitala koji će to sve izgurati. Događa se danas da svi brandovi koji su se počeli razvijati hoće biti kao Xenia i to mi javno govore. Oni gledaju što mi radimo i onda naprave kopiju i misle da je to taj put. No takav put možete uzeti samo jedanput i iza toga nema budućnosti. Ako ih mi inspiriramo pa naprave kolekciju vrlo sličnu našoj, pa se predstave našim kupcima, to može biti samo kratkotrajno jer se kroz neko vrijeme pokaže da se više ne može kopirati i da je to preslično da bi netko nosio kopiju. Nikad se ne nosi kopija ako imaš original. Sad se to već razmahalo i već smo dosta kopirani, ali mene to ne uznemiruje u tom smislu da mi je krivo jer će vrijeme pokazati da to nije dugog vijeka i oni će bez vlastitih ideja sami od sebe otpasti.
• Kakvi su modni trendovi za sljedeću sezonu?
Modni trendovi su jako širok pojam jer ovisi za koju ciljnu skupinu se gleda. Ima za tinejdžere, za mlade do 30, za poslovne ljude, streetwear, za večernje izlaske...Mi se ne držimo modnih trendova kao da nam je naglasak na tome, već nam je to samo jedan dodatak, začin. Mi u svojim kolekcijama stalno imamo jedan stil, jednu formu i tu jednu XD dimenziju, koju samo s tim trendovima koji se javljaju i pojavljuju nadopunjujemo, no pokazalo se da su ti trendovi vrlo nepouzdani. To znači ako je danas popularan široki rukav, Zara napravi odjeću širokih rukava, mjesec dana je to trend, drugi mjesec će već biti neki drugi trend. Mi na taj način ne možemo prema svojoj ciljanoj skupini funkcionirati. Iako nekad davno kad smo počeli, rekla sam da ćemo mi lansirati trendove. Trendovi se lansiraju u onom trenutku kad se lansiraju materijali, a to je 9 mjeseci prije sezone. Za sljedeće proljeće/ ljeto naglasak je na grafizmu, na printu, ali crno i bijelo - crni print na bijeloj podlozi, različitih motiva, i plava boja u jako puno nijansi.
• Koji vam je omiljeni materijal?
Meni je omiljeni taft, materijali od kojih mogu raditi svoje dekonstrukcije i asimetriju jer u stvari srž svakog modela je konstrukcija i dekonstrukcija. To je zapravo moja najveća inspiracija – do kud ta konstrukcija može ići i do kud se ti matematički odn. geometrijski možeš igrati s tom konstrukcijom. Onda biram materijal koji to omogućuje, kao što je taft ili čvrsti pamuk ili čvrsta debela vuna i većinom je boja crna ili bijela jer se ta forma, konstrukcija, mogu najviše izraziti na tim jednostavnim podlogama.
• Koja vam je najdraža boja ?
Crna koja zapravo i nije boja, a od pravih boja crvena.
• Kojeg dizajnera bi nosili da ne nosite svoju odjeću?
Kupujem, ali rijetko kad nosim tuđu odjeću. No ono što mi je jako bitno su cipele, a u zadnje vrijeme kupujem Golden Goose, Chloe, Calvin Klein i Alexandar Wang. Cipelama i torbom možete podići ili uništiti čitav look.
• Zašto volite raditi u Međimurju?
Zato jer mi je tu najlepše, jednostavno ! Tu sam pustila tako duboko korijenje da se ne mogu maknuti. To je geografski gledano idealno mjesto. Do aerodroma treba 45 minuta, a odatle možete u cijeli svijet. U okolici imate sve: hranu koja ima boju i okus i miris, imaš ljude koji znaju i žele raditi, imaš ljude koji imaju svijest da stalno treba nešto novo i inovativno, ne znam zašto bih bilo gdje drugo radila? A u stvari radim u cijelom svijetu. Gdje treba otiđem, odradim što treba i vratim se natrag doma, prema tome to je idealna pozicija.