Ljupka Tanevska poznato je ime domaće blogerske scene. Rijetki su oni koji na društvenim mrežama nisu zamijetili romantične seoske krajolike, obilje čajnika, lepršave haljinice i slamnate šešire koji čine okosnicu životnog stila ove mlade dame koja je doista pionirka bloganja u Hrvatskoj. "Sad pony guerrilla girl" naziv je bloga koji je tako godinama rastao zajedno s Ljupkom, transformirao se i s vremenom prikupljao sve više i više simpatija javnosti, kao i vjernih fanova koji su se zaljubili u estetiku koja se u tom virtualnom utočištu za sve romantičare promovira.
"Kada razmišljam unazad, blog pišem duže nego što svjesno postojim! Šalu na stranu, kontinuirano ga pišem već 16 godina. Pola svog života. Srž je ostala ista - kratki životni tekstovi i fotografije pune detalja. Kako sam “rasla” i blog je rastao sa mnom. Nadograđujući neku nježnu životnu priču, ja sam nastavljala, a blog je čuvao uspomene i tajne. Blog mi je pomogao da izgradim prepoznatljivu Lju estetiku koju danas prenosim gdje god da me posao i život odvede", započinje nam pričati Ljupka koju smo kontaktirali kako bi nam otkrila kako u karanteni provodi dane, što ju veseli i u čemu pronalazi mir u ovim pomalo tmurnim i neizvjesnim vremenima.
Vječno proljeće i vječna jesen spojeni u jedno
Samo jedan pogled na Ljupkin Instagram odmah će te odvesti u cvjetna polja, ugodnu atmosferu doma i u svijet ukusnih slastica koje izgledaju kao da su ispale iz najmaštovitijih svjetskih kuharica. Ta atmosfera vječnog proljeća odraz je i Ljupkine duše za koju sama tvrdi da je ujedno i djetinja i pomalo staračka.
"Kada bih se “ogolila”, bit mene, moja duša bi bila upravo ta atmosfera sa slika i iz blog i Instagram priča. Sjetna, romantičko lucidna, puna detalja, uživanja u malim stvarima, osjećaja tankog porculana u rukama, maštanja, vječnog proljeća i jeseni. Često se volim našaliti na svoj račun (i moji prijatelji isto) kako sam ja u isto vrijeme dijete od 8 godina i baka od 78. Baš to vječito proljece i vječna jesen. Kada nešto jesi, onda nije teško “stvoriti” ili iščupati nešto sto je oduvijek tu, u tebi. Samo moraš biti dovoljno hrabar prigliti to, prihvatiti sebe i živjeti život punim plućima. Živjeti “svoj” život koristeći sve potencijale i talente koje imaš u sebi", priča nam Ljupka kako je došlo do toga da stvori tako prepoznatljiv stil koji voli toliko ljudi.
Iako nas obično ova inspirativna dama u svojim InstaStoryjima i objavama vodi ulicama Zagreba, osunčanim engleskim livadama i vrtovima, Škotskim dvorcima, predivno uređenim sobama i mnogim drugim šarmantnim mjestima, posljednjih je mjesec dana, kao i ostatak Hrvata, "osuđena" na boravak u sigurnosti vlastitog doma u Osijeku, gdje u obiteljskoj atmosferi provodi dane u karanteni i ne dozvoljava da joj pozitivan pogled na život pokvare crne misli i prognoze vezane uz korona virus.
"Introvert u karanteni je kao riba u moru. Sigurna zona je to. Puno, puno mi je lakše nego mnogima koji nisu do sada provodili baš puno vremena sami sa sobom. Doduše ja sam naučeni ekstrovert i filantrop tako da mi tu i tamo zafali pivo u Krivom putu, piknik s prijateljima, grah na Japetiću, neki punk koncert u Vintageu, treninzi, odlazak frizeru...Ali, trudim se ne biti u zoni komfora kroz cijelu ovu situaciju, iako svi koji me prate na instagram vide kako sada uživam sa svojim psom i mamom vise nego prije korone. Nisam živjela u roditeljskoj kući 13 godina, a ja sam osoba koja od svake životne situacije pokušava stvoriti avanturu. Tako da ova avantura traje već mjesec i pol dana!", govori Ljupka te dodaje kako ovo nije jedina kriza koju je proživjela u svom životu te da je kroz svaku prošla preispitujući se, pa je tako i iz ove situacije izvukla neke nove zaključke.
(Foto: Ljupka Tanevska)
"Želim zivjeti sporim životom, punim plućima. Boriti se za svoje ideale, živjeti za ljubav. Iskoristiti svoje talente i željeti drugima što i sebi. Jednog dana se vidim u maloj kućici sa dvije guske, macom, psom i vrtom prepunim cvijeća i povrća. Gdje pijem jutarnji čaj iz najdražeg porculana i jedem kruha, putra i pekmeza", oslikava nam riječima Ljupka svoju idilu koja se očito kroz svaku težu životnu situaciju dodatno kristalizira - i samo ju dodatno tjera naprijed da ju čim prije i ostvari.
Neizvjesnost, novi projekti i nove nade
Kao što znamo, kriza izazvana pandemijom virusa COVID-19 usporila je proizvodnju, trgovinu i vjerojatno će se dugoročno odraziti na ekonomiju, a već u samom svom startu je pomrsila planove mnogim kreativcima i freelancerima, među kojima je i Ljupka.
"Kao kostimograf i stilist nemam posla. Niti primanja. Tko zna kada će ih i biti. Ali kada si freelancer naučiš živjeti tako. Nekada ima više posla, nekada nema. Rasporediš honorare. Trenutno radim na svojim “budućim projektima”, otkriva nam.
A upravo se tim budućim Ljupkinim projektima iznimno veselimo. Naime, nakon što je godinama na svom blogu pisala o dvorcima, i hrvatskim i onima u drugim zemljama, napokon je pronašla način da realizira svoju veliku želju - i snimi dokumentarac o dvorcima Hrvatske.
"Pripremam svoj prvi dokumentarac, kojem se jako veselim. Radi se o "Dvorcima Hrvatske - “Ljupki dvorci” koji su mi vječna inspiracija, i o kojima sam počela pisati prije 5 godina i na svom blogu. Kakve tajne i likove skrivaju? Kako se živjelo? Što se radilo? Koje društvene igre su se igrale? Što se odjevalo? A što jelo? Sve prikazano uz animirane detalje, a razgovori vođeni na Lju piknik čajanci ispred dvorca. Godinama sam tražila ekipu s kojom bih realizirala ovaj projekt! I pronašla sam ih", priča nam entuzijastično te dodaje kako osim rada na budućim projektima dane trenutno krati i pisanjem pjesama, tj. radom na svojoj zbirci pjesama "Merkur u vodenjaku, Zimski suncostaj".
(Foto: Ljupka Tanevska)
"Poezija je moja najveća ljubav. Odrasla sam uz Cesarićeve i Kamove pjesme", jednostavno zaključuje Ljupka, a ako te zanimaju kako to izgleda kada ona piše možeš neke njezine odabrane pjesme pronaći i na Instagramu. Osim tih poslovnih projekata koji joj ujedno hrane i dušu, Ljupkini su dani ispunjeni igrom sa miss Mašom, njezinim psom, vježbanjem, čitanjem i šetnjama po livadama, a virtualno se druži i s prijateljima.
"Rješavam se stvari koje mi više ne trebaju. Čujem se video pozivom s prijateljima, ili idemo skupa u virtualne šetnje. Čitam knjige koje nikada nisam, i vjerujem nikada ni ne bi da nije ove situacije. Meditiram, učim i radim", govori nam te dodaje kako se u svemu ovome trudi ne imati očekivanja, jer su ona siguran put do razočaranja. Život treba živjeti dan po dan.
"Jedna moja pjesma započinje:
“Lucidna sam
Znam gdje me očekivanja dovode
Ali maštam o (...)”
Trudim se ne imati očekivanja, jer sam ih prije imala stalno.. na žalost stvarnost bude u većini slucajeva drugačija pa onda povrijedim, bespotrebno, sama sebe. Mislim da nam je promjena bila potrebna. Mnogi ljudi, a i ja sam bila jedna od njih, samo rade i rade kako bi kupivali skuplje i bolje stvari, koje nestanu jednim potresom, jednom poplavom, jednim virusom. Treba se kolektivno osvjestiti kako život može svakog dana, i u situacijama koje nisu savršene, biti baš baš lijep. I koliko nam uistinu malo treba za ispunjenost i sreću", objašnjava nam ova poznata blogerica svoj pogled na život, ali i dodaje kako ona svakog dana, kao što to čini već godinama, aktivno radi na sebi psihički i duhovno ne bi li što uspješnije pronalazila mir unutar sebe i malih stvari.
"Iako mnogima moj život izgleda idilično, nije baš idila. Kao i svaki život.. lmam brige, slomljeno srce, bolest u obitelji, tugu u obitelji, borbu unutar sebe, upitnu budućnost, brige oko poslova, stambenog pitanja. Ne život mi nije idila, ali trenutak je. Kada pijem prvu jutarnju kavu, mazim psa i maštam. U krajnjem slucaju zapitam se “Što je život?” Pa si brzo dam odgovor - snop trenutaka povezan satenskom mašom ili trnovitom žicom? Sve je u mojim rukama. Bit će onako kako si sama složim", zaključuje Ljupka koja se ne da pokolebati ni životnim izazovima, ni zlim jezicima.
Svoj završni, pravi Lju touch ovom intervjuu dala je u vidu poezije - jer kako drugačije? Ipak je ona najveća sanjarka ovih prostora koju baš zbog toga obožavamo.
"Živim u društvu gdje je najvažnije preživjeti
Puno važnije nego “živjeti”
A ja,
luda
eto “živim”
uvijek i svakog dana
bez obzira na okolnosti
Svoj najbolji
trenutak
Dok su drugi u strahu
Negativnosti
Egu
Pa kažu “Lako tebi”
A ja odmahnem rukom
I zapitam retoričko pitanje
I “sebe” i njih
“Za što i zašto preživjeti
Ako ne znaš “živjeti”"