Sjedila sam neki dan na aerodromu i promatrala ljude oko sebe. Nema se
na zagrebačkom aerodromu što raditi, ionako. A nema se ni što vidjeti,
nažalost. Sjetih se tad nekih drugih aerodroma i razmišljajući pokušavam
dokučiti zašto pored mene ne šeću žene u prekrasnim kostimima noseći
torbe za kojima bih uzdisala i sa svevremenskim frizurama. Čak su taj
dan izostali najpoznatiji svjetski promotori Luisa Vuittona, sićušni
Japanci. Nije više ni njima do putovanja.
Znam ja zašto pored
mene nije modna revija, a vjerujem da znamo svi. Sve se naše modne
novine ili one koje bi to rado bile, bave svime i svačime: od trača do
stylinga nekih naših celebrityja, ali da li i modom? Ako da, kako? Tako
što podilaze svima. Pa nije točno da se svi dobro oblače, pa čak ni
korektno. Miješaju se stilovi i tkanine koje ni totalni amater ne bi
pomiješao.
Kako zaboga hvaliti ženu jakih bedara u minici na
svijetle, prozirne, a nerijetko sjajne čarape. Ili zašto pohvaliti nečiju
haljinu, ako toj osobi koja je uprizoruje ona uopće ne stoji. Taj bi
niz mogao biti dugačak, pa čak i predugačak, ali nikako zanemariv.
Oblačenje
ili nečiji izgled zaista može oduševiti, ali nek to tako i bude. Budimo
iskreni, pamtili smo sjajne kostimografije proizašle iz holivudskih
tvornica mašte i nerijetko ih kopirali, ali to se rijetko viđa na našim
ulicama. Pitam se: je li tome uzrok opća letargija ili nedostatak uzora?
Smijemo li se odreći dobrog izgleda iz nekih krivih povoda? Nemate li
bolji osjećaj, više samopouzdanja i sigurnosti kad znate da je vaš
izgled dobar i pamtljiv? Nije li lakše podnijeti loš rezultat, prognozu
ili ishod kad izgledate bolje od drugih? Koliko ste puta zaključili da
bolje prolaze 'ljepši' ljudi, iako ne i nužno bolji. To je vjerojatno
samo naš doživljaj, ali on proizlazi iz te sigurnosti koju upravo
'ljepši' ili 'sređeniji' ostavljaju za sobom. I kad sve to priznate,
hoćete li i slijedeći put pokušati s 'APP' ili 'ako prođe-prođe'?
Sve
mogu razumijeti, neznanje i nemoć, ali nedostatak volje - ipak ne.
Radila sam sa dosta žena consulting i uvijek je ishod bio dobar, pa čak i
odličan. Ali uspjeh tek počinje na imidž consultingu, jer otvaranje
mogućnosti je naznaka svega što se tek treba dogoditi. No, najviše me
veseli to ozračje ideja koje nastaju i rješenja koja se nameću. Pravo
čudo je samopouzdanje koje se može rezati na velike komade i koje je
totalno zarazno i naprosto plijeni pažnju.
A komentari kojima se
hvale moje klijentice ili oni kojima hvale njih izgledaju ovako: ‘To si
ti, ali drugačija, posebna, elegantna i samouvjerena, a jesi li ti malo
smršavila?’ Ili: ‘Što je novog u tvom životu? Priznaj!’
A one se smješkaju, pomalo sramežjivo, no više samodopadno.
Jedva čekam opet sjesti na zagrebački aerodrom i promatrati vaše samopouzdanje.
Andreja Horvatić, savjetnica imidž konzaltinga
www.profashion.com.hr
www.image-consulting.com.hr
Ambasadorica AICI-a za Hrvatsku
Zašto pored mene ne šeću žene u prekrasnim kostimima noseći torbe za kojima bih uzdisala?