U posljednje vrijeme svi me nešto gnjave da živim bezglavo i besciljno, da ništa ne planiram unaprijed. Da živim iz dana u dan (ajde dobro, iz mjesec a u mjesec, točnije rečeno od računa do računa) i da to, kao, nije dobro za mene.
Čovjek planira, Bog se smije.. Život je ono što nam se događa dok mi planiramo budućnost.
Kakva budućnost za boga miloga? Tomo Vrban je bolestan. Deset godina nakon Edija Biukovića, najtalentiranijeg mladog crtača stripa na svijetu (Vidi: PS na kraju posta za detalje) još jedan talentirani i dragi mladi čovjek kojeg poznajem boluje od tumora na mozgu, tako teškog da se možemo samo moliti dragom Bogu da nam ga ipak ostavi. I Edi je prije deset godina otišao doktoru jer ga je boljela glava. Nekoliko tjedana nakon toga išli smo mu na pogreb.
Ove godine posudit ću Edijeve originalne table Slavenu, direktoru CRŠ-a (Crtani romani šou, festival stripa koji se ove godine održava dvanaesti put!) za izložbu koju u sklopu CRŠ-a priprema u čast Ediju koji nas je tako iznenada napustio.
Edi je bio veliko preslatko dijete, i u kasnim dvadesetima svu je lovu koju je zarađivao crtajući stripove za amerikance trošio na makete, koje je pobožno sklapao i pažljivo bojao, baš poput djeteta. Dok je bio živ dečki su ga zezali da troši lovu na igračke umjesto da ih stavi u banku pa kupi stan. Ili auto. Ili štogod. Uvijek se njega sjetim kad me netko „guzi“ zbog još jedne torbe ili još jednih cipela. Nikad ne znamo kad će Bog ili vrag doći po svoje, pa, iako razumijem da ponašanje pijana milijunaša nije rješenje, odgađanje života na neko vrijeme u budućnosti je glupo i jalovo. Živjeti treba danas. Priuštiti si zadovoljstvo, kako god se ono zvalo.
To me dovodi i do mog vječita rata s hranom i kilažom. Imam love - hate odnos s hranom i on se neobično precizno reflektira na moj stas. Gotovo cijeli život „ne bih smjela“ ovo ili ono (pojesti). Da? Zašto točno, tako da mogu biti lijep i mršav leš? U to ime upravo sam otvorila kutiju Pettit keksa s čokoladom i pojela cijeli gornji red keksa (nisam ih brojala) prije toga namazavši sve i jednog marmeladom od limete. Mmmmmm. Sutra ću gladovati, ako mi se bude dalo. Danas uživam.
Jasmina Malnar
P.S. The Grendel Tales, Biuković i Macan. Izdani u Americi, najprije u nastavcima, kao „sveščice“ (tako se to zove među stripašima još uvijek), a kasnije i kao knjiga. Sve i jednu imam potpisanu i posvećenu i od Macana i od Biuka, zahvaljujući Raulu, bivšem dečku i jednom od tri najbolja frenda koja imam i koja sam ikad imala. Na hrvatskom Grendele je izdao Nacional, ali koliko znam sve rasprodano. Možda se može naći u Raulovom strip dućanu Stripovi na Kvadrat u Preradovićevoj (ček da pogledam na vrećici na kojem je broju...) 34. Samo u Zagrebu, nažalost.
P.P.S. Sutra na svoj prvi shiatsu kod Dubravke ide moja prijateljica Nika. Idem s njom, po njenoj želji. Nadam se da će biti zanimljivog materijala! ;) Inače, sve je teže dobiti termin. Čak i uz „čarobne riječi“ (čarobne riječi nisu MOLIM, HVALA i IZVOLI već „ja sam Jasminina prijateljica“, tek da znate ;)) prvi se termin teško dobija, uz poprilično „upasavanja“ i liste čekanja. Već neko vrijeme Dubravka radi i tijekom svojih pauza za ručak. Savjet: termin je lakše dobiti ujutro nego poslijepodne, pa ako vas poslodavac ne kontrolira u minutu koliko ste na „ručku“, isplati se uzeti prijepodnevni ili okopodnevni termin. (Tako sam i sama, dok sam radila za druge, umjesto ručka odlazila frizeru. Dvostruka korist, em ne jedeš, em lijepo izgledaš ;))
Evo je i jubilarna Zavodnica. Na dan kad je Merkur krenuo direktno. Nadam se da će mi višestruko nadoknaditi zastajkivanje koje mi je priuštio zadnjih tjedana..