Izlasci i pronalaženje ljubavnog partnera nikada nisu jednostavna stvar, a čini se da je situacija 1960-ih bila dodatno zamršena pravilima i sugestijama koje su djevojke morale pratiti ne bi li pronašle "onog pravog". Od toga što odjenuti, kako se ponašati, na što obratiti posebnu pozornost, kakvu mu večeru spremiti pa sve do savjeta o čemu razgovarati, žene i djevojke su prije 50-ak godina doista imale jako puno segmenata o kojima su pri izlascima s muškarcima trebale razmišljati.
Najbitnije od svega je bilo ostaviti dojam uredne, fine i kulturne djevojke koja je dobar materijal za ženidbu, a trikovi kako to učiniti iz sadašnje se perspektive mogu učiniti pomalo bizarnima i smiješnima.
Donosimo ti deset zanimljivih dating pravila koja su vrijedila 1960-ih, ali srećom danas više nisu aktualna.
Djevojke trebaju prihvatiti pažnju muškaraca – čak i kada ju ne žele
Ženama se prije pedesetak godina sugeriralo da ne odbijaju pažnju i pomoć muškaraca ni u jednoj situaciji. Tako im se savjetovalo da pruženu ili ponuđenu pomoć prihvate s veseljem, kako slučajno ne bi odbile ili uvrijedile potencijalnog partnera i udvarača. Čak i ako im nije trebala pomoć s nošenjem vrećica ili s prelaskom preko ulice, ako ju je muška osoba ponudila – žene su morale prošetati s tom osobom i biti zahvalne.
Ženin prvi zadatak je opustiti svog muškarca u svakom smislu
Udžbenici iz domaćinstva iz 1960-ih djevojke uče kako im je prva i najbitnija zadaća u životu stvoriti okruženje u kojem će se njihov muž osjećati udobno i relaksirano. Tako se tražilo da žene svaku večer pred spavanje svojim muževima poslužuju tople napitke u krevetu, ujutro ih dočekuju sa spremljenim doručkom te im općenito ugađaju na svaki zamislivi način.
Djevojke bi na spojevima trebale razgovarati isključivo o temama koje zanimaju muškarce
Preporučalo se da na izlascima djevojke svu pažnju i pozornost obrate na teme koje zanimaju njihove partnere. Tako su morale slušati o automobilima, alkoholnim pićima ili sportu, dok istovremeno nisu smjele pričati o tome kakav je njihov dan bio ili koji ih problemi muče.
Fokus je uvijek na muškarcu, a ne na ženi
Dok danas mnoge djevojke i žene vole biti u centru pažnje te čine sve kako bi bile primijećene, 1960-ih se smatralo neprimjerenim da se žena pretjerano eksponira na bilo koji način. Mirna, tiha i pristojna – to je bila idealna udavača tog vremena. Osim tih kvaliteta, sve ostalo je bilo nebitno te se ženama sugeriralo da svoje karakterne crte skrivaju od potencijalnih muževa. Fokus izlazaka je stoga trebao biti na muškarcu – njegovim interesima, karijeri, danu i karakteru.
Žene su trebale uvijek kontrolirati svoje nagone
Seks na izlascima nekoć doista nije bio prihvatljiva opcija. Od žena se očekivalo da budu umjerene u svemu – jelu, piću i seksu – te da uvijek vladaju svojim nagonima. Jednako kao što je bilo neprihvatljivo da se djevojka na izlasku napije ili da se preobilno najede, tako je bilo neprihvatljivo i da spava s muškarcem prije no što njihova veza postane ozbiljna.
Zasipati muškarce komplimentima je bilo jako važno
Fizički izgled, sposobnost, vještina, dobro držanje i općenito šarm – žene su trebale na sve načine laskati svojim potencijalnim supruzima ne bi li ih uvjerile kako su upravo one idealna opcija za njih. Oduvijek se zna da je muškarčev ego vrlo osjetljiv, pa se pripadnice nježnijeg spola ohrabrivalo da hrane ego svog muškarca i trude se da se on uvijek osjeća najbolje moguće.
Pod svaku cijenu je trebalo izbjeći neugodnosti u razgovoru
Neugodne razgovore ili pak točnije rečeno, neugodne šutnje, je trebalo izbjegavati u širokom luku. Na prvih par izlazaka utvrđivala se sudbina i potencijal veze pa je bilo jako važno ne dopustiti zastojima u razgovoru da pokvare atmosferu. Tako se djevojke poticalo da u trenucima zatišja spominju šokantne priče ili teme koje će potaknuti daljnju konverzaciju i zainteresirati muškarca.
Djevojka bi trebala šivati svom muškarcu odjeću
U časopisu Cosmopolitan iz 1967. se djevojkama sugeriralo da ako doista žele nekoga impresionirati – trebaju mu sašiti komad odjeće i time pokazati kako su vrsne domaćice. Pletenje kardigana, šivanje bermuda ili pak krojenje košulje – to su sve bile legitimne metode snubljenja budućeg muža.
Žena ne smije postavljati puno pitanja
Ovo se pravilo odnosilo osobito na razgovore putem telefona. Tako se preporučalo da djevojke ne zapitkuju više od onoga što je apsolutno nužno te da ostave svom partneru puno prostora slobode i djelovanja bez njihova znanja.
Djevojka nikada ne smije biti ta koja će muškarca pozvati na druženje ili spoj
Žene koje bi skupile hrabrosti same pitati muškarca za izlazak smatrane su očajnicama i lakima, što im nije govorilo u prilog. Tako se preporučalo i to da žene ne plaćaju izlaske, jer bi se njihov muškarac mogao osjećati inferiornim.