Na američkom portalu Slate nedavno je objavljena kolumna o prevenciji silovanja kolumnistice Emily Yoffe koja je izazvala burnu reakciju javnosti, osobito od strane žena, i to s razlogom. Naime, naslov spomenute kolumne vrlo je provokativan, a poziva mlade studentice neka se ne opijaju, ukoliko ne žele postati laka meta nasilnika.
Autorica teksta istražuje opijanje američkih studenata te objašnjava kako je seksualni napad usko povezan s prekomjernom konzumacijom alkohola. Yoffe smatra kako su studentice zbog svog pretjerivanja s alkoholom djelomično same krive za ovaj nemilosrdan čin koji je vrlo čest među studentskom populacijom, osobito u SAD-u.
Spomenuta je tema prošli tjedan zaokupila pažnju svjetskih portala i blogova. Nameće se jedno vrlo važno i samo po sebi provokativno pitanje: hoće li se žene zaštiti od napadača ako prestanu konzumirati alkohol? Je li prestanak opijanja od strane žena pravi način za prevenciju silovanja?
Silovanje je tema o kojoj se vode mnoge rasprave, a unatoč tome što živimo u 21. stoljeću gdje bi svatko trebao imati pravo na slobodu čini se da i dalje postoje oni koji smatraju da su žrtve djelomično krive za taj čin jer su to izazvale, oskudnim odijevanjem ili alkoholom. Najžalosnije je to što takva mišljenja često dolaze od strane samih žena. Je li riječ o konzervatizmu ili pak istini, ostavljamo vam da sami procijenite, no nema opravdanja za muškarca koji bi prisilio ženu na seksualni čin protiv njene volje, bez obzira na njeno ponašanje i način odijevanja.
Postoji li mogućnost da razgovaramo o prevenciji silovanja i osobnoj sigurnosti, a da ne navodimo ponašanje žena i njihovo 'oskudno' odijevanje?
Autorica provokativnog teksta navodi studiju iz 2009. godine prema kojoj čak 20 posto studentica postaje žrtvom seksualnih napada, i to uglavnom od strane svojih kolega s faksa. Malokad se takvi slučajevi prijavljuju policiji. Ista studija navodi i da je u 80 posto takvih slučajeva bio prisutan alkohol.
Ipak, čini se da Yoffe ne shvaća jednu stvar, smatra Erin Gloria Ryan, jedna od brojnih koji su žestoko reagirali na spomenutu kolumnu. Dok alkohol igra ulogu u mnogo seksualnih napada, postoji samo jedan element koji ima presudnu ulogu u svim napadima, a to je silovatelj. Dakle, umjesto da se govori o prevenciji silovanja, više bi se pažnje trebalo posvetiti prevenciji silovatelja, navodi Ryan.
Yoffe u svom tekstu navodi kako je svojoj kćeri, koja uskoro kreće na fakultet, savjetovala da se kloni alkohola kako ne bi postala meta seksualnih zlostavljača, a također spominje i to kako sama nikad u životu nije bila pijana. Ne dovodimo u sumnju činjenicu da se moguće dobro zabaviti i bez da budete pijani poput idiota, no govoriti ženama da ne piju kako bi izbjegle silovanje sasvim je druga stvar.
Jennifer Marsh za RAINN's napominje kako se silovanje može dogoditi bilo gdje i pod bilo kakvim okolnostima, i to kad je žena trijezna. Marsh navodi kako je silovanje grozan zločin o kojem je teško govoriti. Upravo zbog toga, literatura koja govori o prevenciji silovanja često je pogrešno tumačena. Trebalo bi promicati svijest o seksualnom zlostavljanju u kontekstu opće sigurnosti i dobrobiti zajednice, umjesto da se o silovanju govori kao o činu koji se dešava uglavnom pijanim i nepristojno odjevenim djevojkama.
Potrebno je potpuno promijeniti način razmišljanja
Jasno je da je ugrožena naša vlastita sigurnost kad se nalazimo pod utjecajem alkohola. Naime, živimo u pokvarenom društvu s vrlo visokom stopom kriminala. Stoga bi pažnja medija i vlada morala biti usmjerena prema tom području, umjesto da se 'soli pamet' žrtvama kako da se zaštite. Uostalom tome i služe policija i nadležni organi vlasti – da štite svoje građane te da osiguravaju red i mir. Ako to ne namjeravaju provoditi, onda ih uopće i ne trebamo.
Kako navodi jedna od blogerica koja je reagirala na kolumnu, problem nije u tome da govorimo ženama da ne piju ili ne hodaju same po noći radi vlastite sigurnosti. Problem je u tome da je to jedino što javnost čini radi prevencije silovanja. Potrebno je promijeniti takav način razmišljanja. Kad je riječ o napadačima, najčešće se misli na psihički nestabilne osobe, no statistike pokazuju da je u 80 posto slučajeva silovanja bilo riječ o osobama koje su žrtve poznavale. Dakle, silovatelj može biti bilo tko. Ne mora nužno biti riječ o poremećenoj osobi. Nažalost, živimo u vremenima gdje društvo i mediji hrane osjećaje koji često dovode do silovanja.
Govoreći samo o tome što žena treba ili može napraviti kako bi se spriječilo silovanje sasvim je pogrešno jer se ne bavi korijenom problema. Jasno je tko je uzrok, odnosno korijen problema – sam napadač, tj. silovatelj. Dakako da je važno da žene znaju kako mogu povećati svoju osobnu sigurnost i zaštititi se od napadača, no problem silovanja ne može se riješiti na način da se ženama govori što bi trebale odnosno što ne bi trebale činiti. Unatoč tome što će većina žena poslušati takve savjete, silovanje se ipak može dogoditi.
Činjenica je da je u našem društvu prisutna ideja o tome da su žene žrtve same krive za silovanje, i kako ih sustav, mediji i okolina dodatno viktimiziraju neprimjerenim reakcijama na nasilje koje su proživjele. Ako je žena malo pokazala dekolte ili pak odjenula kratku suknju, to ne znači da želi seks. Potrebno je stvoriti društvo u kojemu neće biti mjesta pokvarenim pohotljivcima i gdje će žene moći odjenuti što god žele i u čemu god se osjećale udobno. Trebamo odgovarajuću edukaciju za sve. Muškarci trebaju znati kada im je žena dala pristanak da s njom spavaju. Ukoliko je toliko pijana da ne može sastaviti dvije rečenice, to im ne daje pravo da s njom imaju spolni odnos.
Ipak, ovaj je problem mnogo kompleksniji od same rasprave o tome je li žena pristala na spolni odnos ili ne. Bitno je napomenuti da silovanje nema veze sa seksom, već sa nasiljem. Glavna poruka ovog teksta je da žrtve silovanja nikada, ali baš nikada nisu krive, bez obzira na svoje 'provokativno' ili 'neprimjereno' ponašanje.
Okolina i velik broj medija u svojim reakcijama dodatno omalovažava i okrivljuje žrtvu te negira štetnost i opasnost seksualnog nasilja. Nažalost, na internetu se mogu pronaći informacije o tome kako se žrtve silovanja svugdje u svijetu krive za taj čin nasilja. U brojnim zemljama svijeta žene koje su preživjele brutalno seksualno nasilje protjerane su iz svojih domova, a muževi se razvode od njih ili ih čak ubijaju. Dakle, muškarci kažnjavaju žene koje su bile silovane.
Teret se mora prebaciti sa silovane žene na silovatelja
Gloriu Steinem, američka novinarka i feministkinja koja se bavi ovim područjem, poručuje:
"Ženska prava su ljudska prava, a krivnja se mora prebaciti sa žena koje trpe seksualno nasilje na muškarce koji ga prouzrokuju, teret se mora prebaciti sa silovane žene na silovatelja, sa zlostavljanje žene na nasilnika, sa seksualno zlostavljanog djeteta na odraslog seksualnog zlostavljača. U ovom trenutku žrtve su vjerojatno kažnjavane češće nego počinitelji, muškarci također napadaju žene kako bi kažnjavali druge muškarce, a žene žrtve su općenito često više kažnjavane od muškaraca počinitelja."
Okrivljavanje žrtve je i dalje vrlo učestala pojava, iako se u većini zemalja pri provođenju pravde službeno ne uzima u obzir. No mnogi će biti skloni dio krivnje svaliti na žrtvu ukoliko je bila pijana ili pak izazovno odjevena. Ponekad i žrtve krive same sebe. Naime, žene koje su pretrpjele silovanje doslovno umiru od osjećaja krivnje. Treba imati na umu da je silovanje čin koji je povezan s nasiljem, iskazivanjem moći i kontrole te da to nitko ne 'zaslužuje'.
Baš kao što je jedna blogerica lijepo zaključila: "Društvo se neće promijeniti dok sami nešto ne učinimo. Dakle, mi smo ti koji moramo pokrenuti promjene. Sasvim je jasno da se ne može promijeniti preko noći, no kreće se od malih koraka. Svi se moramo boriti za te promjene u nadi da će naša djeca i unuci živjeti u vremenima koja će biti bolja od naših i gdje im neće biti potrebno govoriti što trebaju, odnosno ne trebaju činiti kako ne bi postali žrtve raznih napada s kakvima se danas, nažalost, sve češće susrećemo.".
(M.Glavina)