Zašto je nova Gavellina predstava pravi hit: Paradoksi, traume i nezarasle rane 'Hotela Zagorje'

Kazališna adaptacija proslavljenog romana "Hotel Zagorje" natjerat će vas da proispitate prošlost, ali i sadašnjost Lijepe Naše. I to neće nužno biti ugodno

Zašto je nova Gavellina predstava pravi hit: Paradoksi, traume i nezarasle rane 'Hotela Zagorje'

Kada je prije deset godina kompleksni roman "Hotel Zagorje" ugledao svjetlo dana podigao je puno prašine, a čini se da se povijest sada ponavlja u tek malo izmijenjenoj verziji. Naime, na samo ovogodišnje Valentinovo, 14.2., kazalište Gavella premijerno je izvelo svoju novu predstavu - kazališnu adaptaciju "Hotela Zagorje". A oduševljenja nije manjkalo.

"Hotel Zagorje" potresna je autobiografska priča Ivane Bodrožić, koju su na scenu prenijele Anica Tomić i Jelena Kovačić, zbog koje ćete istovremeno osjećati tugu, sram, ljutnju i suosjećanje. Prateći život i odrastanje djece vukovarskih prognanika u Kumrovcu u prvoj polovici 1990-ih, “Hotel Zagorje”, u sat i 45 minuta koliko predstava traje, vodi vas na putovanje u tragičnu prošlost još tragičnijih ljudskih sudbina i natjerati vas da se sramite, duboko sramite zbog svega što jeste ili niste doživjeli, a znate da se dogodilo u Lijepoj Našoj.

Ispričana kroz usta jedne djevojčice, Ivane, koja je oca izgubila negdje u vrtlogu smrti koji je obavio Vukovar 1991., priča o prognaničkim obiteljima u sada napuštenom kumrovečkom hotelu koji je nekoć bio simbol Jugoslavije i njezinog političkog vrha koja je u njemu polazila političke škole, suptilno, ali bolno razotkriva sve paradokse našeg društva i njegove povijesti. Emotivna, ljudski topla, ali i vrlo politična ova nova Gavellina predstava trebala bi biti kazališna lektira za sve generacije.

Image


Foto: Gavella

Secirajući ljudske sudbine onih koji su zbog Domovinskog rata najviše izgubili doznajemo kako je izgledalo preživljavanje i suočavanje s novim životom u obećanoj nam novoj domovini. To su ljudske priče onih koji su dobili domovinu, ali su izgubili članove obitelji, domove i djetinjstvo. Muževe i roditelje. A najvažnije je to da su izgubili osjećaj sigurnosti i zaštite koji se nikada neće vratiti – jer jednom kad završite u hotelu Zagorje u ulozi prognanika, baš ništa više nije kao prije.

Sjajna Dijana Vidušin u ulozi desetogodišnje, ali i četrdesetogodišnje autorice romana, Ivane Bodrožić, kroz svoj nam lik ilustrira sve faze mirenja malene djevojčice s time da je izgubila oca i rodni grad, a istovremeno nam donosi i zreo pogled odrasale žene pune trauma koja je iz svoje tragične obiteljske povijesti mnogo naučila. O životu, ljudima, prihvaćanju neizbježnog, kao i nemogućnosti da se neke traume i rane zaliječe, pa makar od njihova nastanka prošlo 30 dugih godina.

Kroz dječje vragolije, zaljubljivanja, krađe čokoladica i tučnjave publika saznaje kako je to bilo odrastati u trošnih deset kvadrata hotelske sobe, bez novca i članova obitelji, dok te ostatak države optužuje da si nešto ukrao, oduzeo drugima i nepravedno dobio. “Hotel Zagorje” je bolan presijek našeg društva koje s jedne strane heroje rata diže u nebesa, zaboravljajući istovremeno neke neznane žrtve, koje baš zato što su manje vidljive i “bitne” povlači po kaljuži, vrijeđa I obezvrijeđuje, a često i s predrasudama osuđuje – kao da su žrtve svjesno željele postati žrtve.

Image


 Foto: Gavella

Sjajna glumačka postava, inovativna režija i minimalistička, ali efektna scenografija, čine impresivnu scensku cjelinu koja je hvaljeni roman uspjela više no uspješno pretočiti na kazališne daske. Tjeskobna, ali zaigrana, intimna, ali politička, predstava “Hotel Zagorje” obraća se svim generacijama.

Smijeh, radost, nesigurnost, bol i patnja – sve ispremiješano u vrtlogu emocija, garantirano će vas natjerati da, ako se odlučite pogledati ovu predstavu, iz Gavelle izađete promijenjeni. I da još dugo i pomno razmišljate o onome što se i kako se dogodilo u Hrvatskoj prije skoro 30 godina, ali i o onome što se događa sada, pa da se, baš kao Ksenija Pajić u ulozi mame Ane u predstavi, zapitati – je li vrijedilo?

Je li vrijedilo ginuti, živjeti po hotelima i čistiti zagrebačke urede za crkavicu, ići na prepoznavanja mrtvih tijela i oblačiti se u Caritasu, da bismo imali ono što imamo sada? Ako uopće nešto i imamo. 

Pronicljiva i kompleksna, "Hotel Zagorje" će vas dirnuti u najbolnije točke našeg kolektivnog srama, ali i naučiti vas koliko otporni možemo biti – kada nas nužda natjera. Ova odlična predstava izvrstan je razlog da jednu večer provedete kulturno se uzdižući u kazalištu Gavella. Nećete požaliti.

Image


Foto: Gavella